Nuklearni stručnjaci tvrde da nije jednostavan proces pretvaranja kinžal rakete u nuklearne.
Sposobnost Rusije da svoje hipersonične rakete Kinžal pretvori u nuklearno oružje je stvarna, ali je to "složen proces“, smatraju nuklearni stručnjaci. Rusija je u četvrtak ispalila šest projektila Kinžal sa konvencionalnom bojevom glavom u masovnom raketnom napadu na energetsku infrastrukturu Ukrajine, tokom kojeg je ispalila čak 84 projektila različitih tipova.
Kako prenosi Newsweek, to je bila prva ruska upotreba hipersoničnih projektila Kinžal od prvog mjeseca rata, koji je počeo invazijom na Ukrajinu 24. februara prošle godine. Prema nekim procjenama, Moskva ima veoma mali broj Kinžala – možda svega 50 komada – pa je ispaljivanje njih šest u samo jednom napadu prilično iznenađujuće i značajno za neke zapadne stručnjake. A Kinžali, kao i nekoliko tipova drugih ruskih projektila, može da nosi i konvencionalnu i nuklearnu bojevu glavu.
Nuklearne prijetnje su postale rutina za Kremlj tokom cijelog rata. Ali, barem kada je riječ o kinžalima, proces njihovog pretvaranja u nuklearno oružje znači mnogo više od pukog okretanja prekidača, rekao je Areg Danagulijan, profesor nuklearnih nauka i inženjeringa na Tehnološkom institutu u Masačusetsu (MIT).
On kaže da je ukupni dizajn te rakete optimizovan da ima ili konvencionalne ili nuklearne sposobnosti. Modifikacije su prilagođene svakoj specifičnoj "verziji“ s obzirom na to da hipersonične rakete mogu da putuju ogromnim brzinama. To je, kaže, stvar praktičnosti, a pitanje je da li je lakše modifikovati konvencionalne rakete kako bi postale nuklearne nego graditi nove rakete. Po njegovom mišljenju, ova druga opcija je razumnija. "Uzimanje rakete koja već ima konvencionalnu verziju i njeno modifikovanje da bude nuklearna je veoma složen proces“, ističe Danagulijan. "Nije kao izvaditi bojevu glavu i staviti nuklearnu bojevu glavu.
PAL konfiguracija
Ovaj ekspert navodi da nuklearno oružje zahtijeva jedinstveni skup funkcionalnosti koje su dio bojeve glave, a nuklearne bojeve glave zahtevaju dozvoljenu aktivnu vezu (PAL), ili vezu za dozvoljeno djelovanje – PAL je bezbjednosni uređaj za kontrolu pristupa nuklearnom oružju. Njegova svrha je da spriječi neovlašćeno naoružavanje ili detonaciju nuklearnog oružja, i zapravo čuva nuklearno oružje iz pogrešnih ruku zahtijevajući unošenje specifičnih kodova koji omogućavaju ispaljivanje nuklearnog projektila.
I rakete i avioni koji nose bojeve glave zahtijevaju PAL, ističe Danagulijan, pri čemu je avion modifikovan da podržava PAL konfiguraciju. Kh-47M2 Kinžal može da se kreće brzinom od oko 2.000 kilometara na sat i ima nosivost od 480 kilograma. Proizveden je od ruske rakete 9K720 Iskander-M sa kopna, prema Centru za strateške i međunarodne studije. Iskander, inače, može da nosi i nuklearnu bojevu glavu.
U istraživanju koje su 23. februara objavili Hans M. Kristensen , direktor Projekta nuklearnih informacija u Federaciji američkih naučnika, i Met Korda , viši naučni saradnik na projektu, navodi se da trenutna ruska nuklearna zaliha sadrži 4.477 bojevih glava. "Od toga je oko 1.588 strateških bojevih glava raspoređeno na balističkim projektilima i u bazama teških bombardera, dok se dodatnih oko 977 strateških bojevih glava, zajedno sa 1.912 nestrateških bojevih glava, drži u rezervi“, naveli su autori.
Iako su vozila za isporuku, ili same rakete, za koje se veruje da imaju dvostruke sposobnosti, bile raspoređene u blizini Ukrajine, Kristensen i Korda u vreme objavljivanja istraživanja "nisu vidjeli nikakve indikacije da je Rusija rasporedila nuklearno oružje ili jedinice za nuklearnu podršku uz ova dostavna vozila“.
"Ono što bih iz ovoga zaključio je da je Rusija razvila varijantu Kinžala koja može da nosi nuklearno oružje, tako da ne bi morali da zamjenjuju bojevu glavu u postojećem Kinžalu, koji nije nuklearno sposoban“, kaže Robert Goldston, prof. astrofizičke nauke na Univerzitetu Prinston . "Međutim, ne vidim podatke o tome koliko svakog tipa kinžala imaju i koliko aviona MiG-31K imaju koji mogu da nose kinžale“, dodao je on.
"Rusija ima više taktičkog nuklearnog oružja od SAD“
Penzionisani pukovnik američkih marinaca Mark Cancian rekao je da mnoge rakete imaju dvostruku sposobnost, pri čemu Rusija ima više taktičkog nuklearnog oružja od SAD. "Ruski inventar drugih projektila se smanjuje“, rekao je Kancijan, dodajući kao primjer da su Rusi potrošili mnogo iranskih projektila.Još jedan aspekt koji treba razmotriti je koliko je produktivna ukrajinska protivvazdušna odbrana bila u obaranju ruskih projektila, a to je stvar ukrajinskog razumijevanja da su ruski raketni ciljevi specifični. "Ukrajinci su bili prilično uspješni u upotrebi protivvazdušne odbrane jer su Rusi gađali infrastrukturu snage. Ovo su gađani ciljevi, tako da Ukrajinci znaju gdje će Rusi napasti", kaže Kancijan.
Ali portparol komande ukrajinskog vazduhoplovstva Jurij Ihnat rekao je ukrajinskoj državnoj televiziji u četvrtak nakon još jednog masovnog ruskog napada da zemlja "nema sposobnost da se suprotstavi tom oružju“. Kancijan ističe da sistemi PVO kao što su američki Stingers postoje, ali u malom broju. On vjeruje da se bodeži proizvode u minimalnim količinama i da se rijetko koriste samo u određenim prilikama.
"Margina sigurnosti i ljudi koji mogu da rade posao oko konvencionalne municije su mnogo niži od nuklearne“, rekao je on, navodeći posebno čuvane objekte u vezi sa nuklearnim oružjem kojima upravljaju kredibilni pojedinci. "Postoji čitav set institucionalnih zahtjeva za nuklearne bombe koji su mnogo komplikovaniji“, zaključio je Kancijan.