NASA je prošle godine usjpešno srušila svemirski brod u stijenu, i time promijenila putanju meteora.
U septembru prošle godine, nakon godina pažljivog planiranja, NASA je srušila svemirski brod u stijenu dok je letjela kroz Sunčev sistem. Ovim potezom svemirska agencija je željela da provjeri da li smo u stanju da promijenimo putanju asteroida u slučaju da jedan od njih postane prijetnja našoj planeti. Misija je bila uspješna, a naknadne analize su pokazale nešto neočekivano. Putanju asteroida nismo promijenili malo, već u značajnijim razmjerama, a uzrok tome nije bila samo energija koju je letelica prilikom udara prenela na svemirsko tijelo.
Stručnjaci su sedam godina radili na DART misiji, vrednoj 330 miliona dolara. Njihov cilj je bio da malo promijene putanju Dimorfa, asteroida u obliku jajeta veličine fudbalskog terena, koji se okreće oko pet puta većeg asteroida Didimosa. Očekivalo se da će DART udar promijeniti ovaj orbitalni period za oko 7 minuta. Ali krajnji rezultat je bila značajnija promjena u orbiti, iz nekoliko razloga.
Asteroid je izgubio određenu količinu svoje mase
Astronom Kristina Tomas sa Univerziteta Severna Arizona navodi da je promjena orbitalnog perioda bila mnogo dramatičnija: Dimorf sada orbitira oko Didimosa 33 minuta brže nego pre udara. Ova promjena u orbitalnom periodu binarnog asteroidnog sistema ne može se objasniti samo prenosom momenta sa letelice DART. Astronom Jian-Iang Li sa Instituta za planetarne nauke u SAD detaljno je proučio materijal izbačen nakon eksplozivnog udara letelice. To nije bio kratkoročni događaj, Dimorf je nastavio da izbacuje prašinaste repove, poput komete, skoro dvije nedelje nakon udara, piše Sajens Alert .
Astronom Ariel Grajkovski sa SETI instituta u SAD proučavao je svjetlost reflektovanu od dimorfa pre, za vrijeme i posle udara. Njegov sjaj se vratio na prvobitni nivo nešto više od tri nedelje nakon sudara, što znači da je asteroid izgubio 0,3 do 0,5 odsto ukupne mase tokom tog perioda. Prema istraživanju astronoma Endrua Čenga sa Univerziteta Džons Hopkins, uzrok većine promjena orbite je pomenuto izbacivanje mase, odnosno izbačeni materijal je preneo više zamaha Dimorfu nego svemirskoj letelici DART u trenutku udara. Koliko god rezultati bili pomalo neočekivani, a putanja veća od očekivane – izgleda da smo na dobrom putu i da bismo mogli uspješno da skrenemo preteći asteroid sa njegovog kursa sa ograničenim poznavanjem njegovog sastava i uslova na površini.
Opasnost od udara asteroida
Trenutno naša planeta mirno plovi svemirom, za sada nema naznaka da bi se u bliskoj budućnosti mogao da naiđe opasan asteroid. Ali u Sunčevom sistemu ima mnogo velikih stena i ako nas jedno od njih udari, to ne znači dobro za nas. Pogledajte samo sudbinu dinosaurusa.
Udarci većih asteroida i kometa u prošlosti su u velikoj meri uticali na život naše planete. Najpoznatija takva katastrofa dogodila se pre 66 miliona godina kada je asteroid širok 10 km udario u područje današnjeg poluostrva Jukatan u Meksiku. Udar je izazvao eksploziju koja je imala energiju nekoliko milijardi atomskih bombi i uništila 75% svih biljnih i životinjskih vrsta, uključujući sve zemaljske dinosauruse.
"Znamo gde se nalaze veliki asteroidi jer ih možemo vidjeti sa našom trenutnom generacijom teleskopa, i znamo da se nijedan od otkrivenih asteroida neće približiti našoj planeti u narednih nekoliko stotina godina. Tako da za sada možemo mirno da spavamo, “ rekao je astronom Alan Fitzsimmons sa Kvins univerziteta u Belfastu.
"Međutim, još uvek nismo otkrili sve one manje asteroide koji su dovoljno veliki da unište čitave gradove i opustoše ogromna područja. Mi mapiramo ove manje objekte sa sve većom preciznošću, ali moramo biti u stanju da preduzmemo neke korake. ako otkrijemo da je jedan od njih na direktnom putu ka Zemlji. DART je prvi korak u stvaranju takve tehnologije", dodao je on.
Eksplozija iznad Čeljabinska
Primjer opasnosti koju predstavljaju mali asteroidi i komete je objekat koji je ušao u Zemljinu atmosferu u blizini ruskog grada Čeljabinska 15. februara 2013. godine. Vjeruje se da je imao prečnik od 20 metara. Eksplodirao je u atmosferi, izazvavši ogromnu eksploziju u kojoj je povređeno više od 1.500 ljudi. "Da je taj objekat ušao u atmosferu samo 20 kilometara severnije, napravio bi mnogo veću štetu. Imali smo sreće što nije bilo značajnijih povređenih. Ali moramo biti svesni da će se tako nešto dešavati u budućnosti i biti spreman da djeluje na vreme“, rekao je on. je Džej Tejt, direktor britanskog Nacionalnog informacionog centra za NEO objekte u Najtonu.