Djevojčici iz Sirije, čija je fotografija nakon zemljotresa obišla svijet, možda će biti amputirana noga.
Fotografija, na kojoj se vidi djevojčica (5) zagrljena sa devetomjesečnim bratom ispod ruševina u Siriji, obišla je svijet. Na sreću Džinan i Abdulah su spašeni, međutim sad postoji mogućnost da će djevojčici morati da bude amputirana noga.
U ponedeljak, 6. februara, dva zemljotresa magnitude 7,8 i 7,6 pogodila su selo Harem u provinciji Idlib u Siriji. Desetine zgrada sravljene su sa zemljom. Omar Rahal čuo je glas koji je dolazio iz ruševina stambenog bloka u kom je živio njegov rođak Mahmud sa suprugom i sedmoro djece.
Nekoliko sati kasnije, Rahal, lokalni šef policije, uletio je u ruševine kuće u nadi da će pronaći Mahmuda i njegovu porodicu žive. Cijelo jutro nije čuo znake života, ali u 12.30 uši su mu čule pet riječi koje je izgovorila nešto što je zvučalo kao djevojčica: "Vodite me odavde".
Džinan i Abdulah ležali su nekoliko metara ispod gomile krhotina. Djevojčica je tješila svog brata. Pored njih, zakopano ispod ostataka njihovog doma, ležalo je tijelo njihove majke. Rahal je mogao samo da vidi ruku majke koja je bila u položaju takvom da se činilo da je pokušavala da zagrli svoju djecu kako bi ih zaštitila.
"Moji ljudi su odmah stigli i pomogli mi da izvadim malog Abdulaha, koji je srećom imao samo nekoliko malih ogrebotina. Ali problem je bila Džinan. Bila je prikovana betonskom pločom i imala je gvozdenu šipku nabodenu kroz nogu. Da bismo podigli betonski blok koji ga je ometao, koristili smo dizalicu, onu za podizanje automobila kada treba da promijenite gumu. Uspjelo je. Ali Džinan je još uvijek imala taj gvozdeni štap zaboden u nogu. Morao se presjeći", ispričao je Rahal.
Spasioci su pokušali da presjeku šipku debelim čeličnim sečivom dok je Džinan plakala od bola. Da stvar bude komplikovanija, naknadni potresi su ponovo pogodili selo. Ono malo što je ostalo od zgrada počelo je da se ruši. "Molimo vas! Vadite me odavde", molila je Džinan spasioce. Nije bilo vremena za gubljenje. "Nismo imali izbora. Rizikovali smo i da umremo i da izgubimo dijete. Stoga smo odlučili da uradimo ono što nikada nismo željeli - izvadimo Džinan dok joj je noga još uvijek bila djelimično nabodena na štap", kazao je.
Oko 2 časa ujutru u utorak, nakon skoro 22 sata pod ruševinama, djevojčica je spasena. Nedelju dana nakon spasavanja, Gardijan je posjetio Džinan i njenog mlađeg brata u bolnici preuređenoj iz bivše škole u kojoj su povrijeđena deca iz Harema bila na liječenju. Abdulah je spavao umotan u vuneno ćebe dok je Džinan ležala, još uvijek u bolovima, na krevetu. "Rana na njenoj nozi je veoma ozbiljna. Džinan možda više nikada neće hodati kao ranije, neću te lagati. Ako se rana ne popravi, mogli bismo biti primorani da joj amputiramo nogu", rekao je njen doktor Vadžih al-Karat. Džinan i Abulah su jedini koji su ostali živi u porodici.