Bivši izraelski premijer Naftali Benet je bio svjedok pregovora između Rusije i Ukrajine.
Intervju koji je bivši izraelski premijer Naftali Benet dao lokalnom novinaru imao je globalni odjek zbog eksplozivnog svjedočenja o tome šta se desilo sa mirovnim pregovorima između Ukrajine i Rusije, koji su neslavno propali prošlog proljeća. Na početku ruske invazije na Ukrajinu, Benet je pokušao da bude mirovni posrednik između zaraćenih strana. Zahvaljujući funkciji premijera zemlje koja je bliska Vašingtonu, ali i dobrim odnosima sa Moskvom, Benet je bio i prvi strani lider koji je posjetio Moskvu od početka rata.
On je detaljno ispričao kako su ti pregovori tekli, bar iz njegove perspektive. Ključna tvrdnja je da, uprkos ustupcima na koje su obje strane bile spremne – ruska strana da odustane od "denacifikacije”, odnosno rušenja vlasti u Kijevu, i demilitarizacije, a ukrajinska od ulaska u NATO – na kraju, Zapadni saveznici Ukrajine stavili su neku vrstu veta na mirovni sporazum.
"Ovo ću reći u širem smislu. Mislim da je postojala legitimna odluka Zapada da nastavi da udara Putina i da ne pregovara“, rekao je Benet. Upitan da li su zapadne sile "blokirali“ posredovanje, on je rekao: "Blokirali su pregovore, a ja sam mislio da su pogriješili“. Među zapadnim saveznicima, može se razumjeti iz Benetove izjave, da je prevagnuo tabor koji je bio za "agresivniji pristup“, odnosno za "nastavljanje udara na Putina, a ne pregovaranje“, kako je rekao. Novinar je, razumljivo, odgovorio pitanjem kako je mislio da "udari Putina” kada je "Putin udarao Ukrajinu”.
Benet: Oni su to blokirali, a ja sam mislio da su pogriješili
Benet je objasnio da se tadašnji britanski premijer Boris Džonson zalagao za "radikalnije mjere", dok su francuski predsjednik Emanuel Makron i njemački kancelar Olaf Šolc bili "pragmatičniji", a da je američki predsjednik Džo Bajden "podržao oba pristupa". On je naglasio da s obzirom da ishod rata u Ukrajini nije "nacionalni interes Izraela”, ni on sam nije zauzimao čvrste stavove, ali da je kao posrednik "sve do detalja usaglasio sa SAD, Njemačkom i Francuskom”.
"Znači blokirali su ga?“ upita ga novinar.
"U osnovi, da. Oni su to blokirali, a ja sam mislio da nisu u pravu“, odgovorio je Benet. Očekivano, snimak ovog intervjua postao je viralan, pa je samo na Tviteru pregledan 19 miliona puta. Očekivano, oni koji vjeruju da je i najgori mir za Ukrajinu i svijet bolji od nastavka odbrambenog rata, iskoristili su ovo kao novi krunski dokaz da je za to kriv Zapad, a ne režim Vladimira Putina. činjenica da je Ukrajina u velikoj mjeri uništena i da ovaj brutalni rat traje skoro godinu dana.
Među njima je, opet očekivano, vlasnik Tvitera, Tesle i SpaceKs-a, Ilon Mask, koji se proslavio predlaganjem mirovnog sporazuma koji bi bio u korist Rusiji. Ironično, sam Tviter je zalijepio snimak intervjua koji je Musk prokomentarisao uz upozorenje da klipu intervjua (koji traje više od 4 sata) nedostaje pun kontekst.
"Rani dogovor koji je postignut predviđao je povlačenje ruskih trupa na položaje od 23. februara, a zauzvrat Ukrajina nikada neće ući u NATO. Ruske trupe nikada nisu ispunile ove obaveze. Ovaj video je isječen na načine koji pogrešno predstavljaju originalne izjave“, naveo je Tviter u upozorenju.
Ditto Bennett: Nije sigurno da je dogovor mogao biti napravljen
Osim toga, na Maskov komentar u obliku upitnika (na drugom tvitu na ovu temu on je prokomentarisao „zabrinjavajuće“) odgovorio je sam Benet i objasnio svoju punu tačku gledišta.
"Dvije stvari koje vrijedi naglasiti:
1. Nije sigurno da je bilo moguće sklopiti sporazum. U to vrijeme sam davao oko 50% šanse. Amerikanci su smatrali da su šanse znatno manje. Teško je reći ko je bio u pravu.
2. Nije sigurno da je takav sporazum bio poželjan. Tako sam tada mislio, ali vrijeme će pokazati.
(Mogu da vidim prednosti i nedostatke za svaki pristup. Posebno u smislu razmišljanja o drugim globalnim pozorištima sukoba)“, napisao je bivši izraelski premijer. Musk mu nije odgovorio, vjerovatno zato što je njegovu pažnju u međuvremenu zaokupilo neko drugo aktuelno pitanje kulturnih ratova između američke desnice i ljevice, uz standardni repertoar teorija zavjere.
Masakr u Buči sve promijenio
Ali sudbina Ukrajine i ishod ovog rata mnogo su važniji od tih Tviter tuča i političkih poena. Oni koji ne namjeravaju da koriste Benetov intervju kao propagandnu municiju, cijeniće činjenicu da on predstavlja mnogo nijansiraniji pogled nego što se na prvi pogled čini. „Masakr u Buči – kad se desio, rekao sam, gotovo je”
"Imam jednu tvrdnju: tvrdim da su bile dobre šanse za prekid vatre“, rekao je on, ali je odmah dodao: "Ali nisam siguran“. I ne kažem da je to bila prava stvar. U realnom vremenu sam mislio da je ispravna stvar da se prekine vatra, sada ne mogu da kažem... Možda bi to poslalo pogrešnu poruku drugim zemljama. Državništvo je veoma složeno i postoje stvari u koje ne želim da ulazim, zašto je bilo ispravno ili pogrešno."
U intervjuu Benet iznosi još jednu izuzetno značajnu opasku: iako su pregovori u Turskoj u to vrijeme postigli određeni napredak, sve je to prekinuto kada su prvih dana aprila stigli izvještaji o ruskim ratnim zločinima nad civilima u Buči, predgrađu Buče. Kijev koji je bio pod njihovom okupacijom u martu.
"Masakr u Buči – kada se desio, rekao sam, gotovo je”, sumirao je Benet ovaj obrt, koji se redovno ignoriše u razgovoru o neuspjehu pregovora, i utvrdio da je Boris Džonson, u iznenadnoj posjeti Kijevu u početak aprila nekako je natjerao Zelenskog da odustane od mirovnog rješenja.
Ako zanemarimo sve ostalo, skepticizam izaziva sama ideja da je Putin tada zaista bio spreman da jednostavno preda ogromnu teritoriju koju je ruska vojska okupirala u prvim nedeljama rata – a zauzvrat bi dobio samo istupanje Ukrajine iz NATO-a. članstvo. Sasvim je očigledno da su njegovi ratni ciljevi bili veći od toga. Rojters: Zelenski je na početku rata Putinu ponudio neutralnost Ukrajine. Putin je odbio
Osim toga, kako podsjeća američki portal Bulvark, iako je Džonson tokom te posjete rekao da je Putin ratni zločinac protiv koga se treba boriti, a ne sa njim pregovarati, Zelenski je u izjavi od 16. aprila ipak ostavio otvorenu mogućnost mirovnog sporazuma sa bezbjednosnim garancijama za Ukrajinu.
U stvari, Putin je 11. aprila rekao da su pregovori zašli u ćorsokak, optužujući Kijev da sabotira mirovne pregovore „lažnim tvrdnjama“ o ruskim ratnim zločinima u Buči i zahtijevajući bezbjednosne garancije za cijelu Ukrajinu.
Štaviše, tri dana kasnije, Rojters je objavio izvještaj da je odmah nakon invazije Rusiji ponuđen dogovor u kojem će Ukrajina odustati od svoje kandidature za članstvo u NATO, što je Putin navodno odbio. Ovo je nemoguće pomiriti sa teorijom da je Putin bio spreman da okonča rat – osim ako, naravno, razgovori nisu samo kupovali vrijeme kada je postalo jasno da Kijev neće pasti za nekoliko dana.
Uostalom, tumačenje prema kojem su SAD i EU primorale Ukrajinu da nastavi borbu protiv nadmoćnijeg neprijatelja, umjesto da prihvati mir, u suštini je dio šireg narativa prema kojem je izabrana vlast u Kijevu samo marioneta zapadnih sila. i jednostavno radi ono što mu se kaže. Ona ide u rat kada joj se to naredi i sijeda za pregovarački sto kada joj se to naredi.
Ali taj narativ, ma koliko bio ubjedljiv za one koji traže izgovore za Putina i argumente da prebace krivicu na Bajdena i Vašington, brzo završava u suprotnosti sa suštinskim činjenicama. Naime, američki mediji već mjesecima pišu o sve većem pritisku Bajdenove administracije na Kijev da ne odbije pregovore sa Putinom kao način da se okonča rat. Štaviše, neki visoki američki zvaničnici, poput komandanta Združenog generalštaba Oružanih snaga SAD, generala Marka Milija, javno su izrazili ozbiljne sumnje u mogućnost okončanja rata potpunim porazom Rusije na bojnom polju i povlačenje njenih snaga sa cijele ukrajinske teritorije.
Amerikanci prvo stopirali sada guraju u pregovore
A Amerikanci sada pritiskaju Ukrajince da pregovaraju. Zašto bi onda stopirali?
"Mora postojati obostrano priznanje da se vojna pobjeda vjerovatno ne može postići, u pravom smislu te riječi, vojnim sredstvima, i stoga morate da se okrenete drugim sredstvima“, rekao je general Mili na konferenciji za novinare u novembru, dodao je da bi očekivano zimsko zatišje na bojnom polju moglo da predstavlja „priliku za pregovore” između Kijeva i Moskve, čime se praktično krši nepisano pravilo da se vojni komandanti ne oglašavaju po političkim pitanjima. Mili je predstavnik jednog tabora u Bajdenskoj administraciji, onog koji je veoma skeptičan u pogledu mogućnosti da Ukrajina pobijedi Rusiju i veoma zabrinut zbog maksimalističkih zahtjeva Zelenskog. I zaista, njegov mirovni plan u deset tačaka, koji je predstavio prije nekoliko mjeseci, zvuči mnogo više kao ultimatum nego kao osnova za mogući kompromis.
Jasno je da će Putin pristati na, na primjer, "povlačenje ruskih trupa i okončanje sukoba, vraćanje državnih granica Ukrajine sa Rusijom“ samo ako njegova vojska bude poražena na bojnom polju. S druge strane, Putinov više puta ponovljeni stav da četiri ukrajinske pokrajine koje je pripojila Rusija ne mogu biti predmet pregovora, nepremostiva je prepreka bilo kakvom mirovnom rješenju na koje bi Kijev mogao da pristane.
A danas je Vašington post objavio članak prema kojem Bajdenova administracija upozorava Zelenskog da neće moći zauvijek da pruža ovaj nivo vojne pomoći i da opozicioni republikanci u Kongresu sve više insistiraju da se nivo te podrške smanji. Ukratko, Amerikanci ne bi imali potrebe da upozoravaju Zelenskog na ovo ako je Ukrajina zaista spremna da preda svoju teritoriju za mir, kao što Putin traži.