Zemljotres u Turskoj bio je toliko smrtonosan zbog položaja tektonskih ploča, mekog tla i izgradnje objekata.
Nakon zemljotresa koji je pogodio Tursku i Siriju poginulo je, prema poslednjim informacijama, više od 30.000 osoba. Veliki broj ljudi se pita zašto ova prirodna katastrofa u tom regionu ima potencijal da bude smrtonosna.
Odgovor leži, dijelimično, u složenom položaju tektonskih ploča, mekom tlu i nekvalitetno građenim zgradama koje nisu projektovane da izdrže zemljotrese, prenosi lajv sajens. Jugoistok Turske i sjeverozapad Sirije nalaze se na spoju tri ogromne tektonske ploče, afričke, anadolske i arapske, čiji sudari izazivaju zemljotrese.
U tom području tlo je meko sedimentno pa je veća vjerovatnoća da će zgrade da se uruše nego da su njihovi temelji počivali na stenovitom tlu. Tlo Nurdagija je vlažno jer zadržava veliku količinu vode. Pri jakim potresima više se ponaša kao tečno nego kao čvrsto tlo.
Treći razlog što je zemljotres bio toliko smrtonosan jeste način izgradnje objekat. Pored ova tri razloga postoji još jedan. Do zemljotresa je došlo u vrijeme kad su ljudi spavali pa nisu bili u mogućnosti da se na vrijeme sklone iz zgrada koje su se rušile.
Nakon zemljotresa u Izmitu 1999. godine, stroži građevinski propisi osigurali su projektovanje modernih objekata da budu otporni na potrese. Međutim, mnoge starije zgrade, u siromašnijim i gušće naseljenim mjestima, podignute prije nego što su zakoni stupili na snagu, ostale su podložne urušavanju. Kada se udar dogodio, neke od ovih zgrada doživjele su tzv. "palačinke” urušavanje, pri čemu su gornji spratovi pali pravo na donje, što je spasavanje ljudi učinilo gotovo nemogućim.