Džo En Useri i Brus Kampbel žive u avionima koji su bili namijenjeni za otpad.
Nakon što je izgubila kuću u požaru, Džo En Useri je imala čudnu ideju: da živi u avionu. Kupila je stari Boing 727 koji je bio namijenjen za otpad, otpremila ga na parcelu koju je već imala i provela šest mjeseci renovirajući, radeći većinu posla sama.
Na kraju renoviranja je imala potpuno funkcionalan dom, sa preko 1.500 kvadratnih metara stambenog prostora, tri spavaće sobe, dva kupatila, pa čak i hidromasažnom kadom - gdje je nekada bio kokpit. Sve za manje od 30.000 dolara, ili oko 60.000 dolara u današnjem novcu.
Useri – kozmetičarka iz Benoita, Misisipi koja nije imala profesionalne veze sa avijacijom, i slijedila je neobičan predlog svog zeta, kontrolora letenja. U avionu je živjela od 1995. do 1999. godine, kada je nepopravljivo oštećen nakon što je pao sa kamiona koji ga je premještao.
Iako nije bila prva osoba koja je ikada živjela u avionu, njeno besprekorno izvođenje projekta je inspirisalo druge. Krajem 1990-ih, Brus Kampbel, elektroinženjer sa licencom privatnog pilota, bio je zapanjen njenom pričom: "Vozio sam se kući i slušao sam radio i imali su priču sa Džo En, i bilo je nevjerovatno ali nisam ne skrećem sa puta jer sam se fokusirao u potpunosti na njega. I sledećeg jutra sam joj telefonirao“, kaže on.
A 727 u šumi
Kembel sada živi u svom avionu – takođe Boing 727 – više od 20 godina, u šumi Hilsboroa, Oregon: "Još uvijek sam zahvalan Džo En što mi je približila ovaj način života. Ne kaje se: "Nikada ne bih živio u konvencionalnom domu. Nema šanse. Kada bi me Skoti uputio u unutrašnju Mongoliju, izbrisao moje otiske prstiju i natjerao me da živim u konvencionalnoj strukturi, uradio bih ono što moram da preživim – ali inače, to je avion za mene bilo kada.
Njegov projekat je koštao ukupno 220.000 dolara što je oko 380.000 dolara u današnjem novcu, od čega je otprilike polovina bila za kupovinu aviona. On kaže da je avion pripadao Olimpic Airvais-u u Grčkoj i da je čak korišćen za prevoz posmrtnih ostataka vlasnika avio-kompanije, Aristotela Onazisa, 1975. godine: "U to vrijeme nisam znao istoriju aviona. I nisam znao da ima staru unutrašnjost u stilu 707. Bilo je stvarno, stvarno grozno u poređenju sa savremenim standardima. Bio je funkcionalan, ali je samo izgledao staro i grubo. Možda najgori izbor za dom.”
Kao rezultat toga, Kembel je morao da radi na avionu nekoliko godina prije nego što je mogao da živi u njemu. Unutrašnjost je bez ukrasa, sa primitivnim tušem napravljenim od plastičnog cilindra i sofom za krevet. Tokom najsurovijeg dijela zime, Kembel se tradicionalno se povlači u Mijazaki, grad na jugu Japana sa suptropskim vremenom gdje posjeduje mali stan. Ali poslednje tri godine on živi u 727 tokom cijele godine.
Namjeravajući da napravi novi dom aviona i u Japanu, 2018. kaže da je skoro kupio drugu letilicu – 747-400, ali je dogovor otpao u poslednjem trenutku, jer je avio-kompanija odlučila da zadrži letilicu u upotrebi duže nego što se očekivalo: "Morali smo da stavimo projekat na čekanje i tako stoji do danas“, kaže on.
Kembel često dobija posjetioce i čak nudi besplatan smeštaj u avionu, dok ljeti organizuje veće javne događaje sa zabavnim atrakcijama: "Umjetnici nastupaju na desnom krilu, gosti plešu ispred ili iza krila u šumi, što za veliki koncerti postaju ispunjeni svim vrstama rekreativnih prostora. Oni nisu klasa Diznilenda – samo prenosivi separei sa različitim radoznalostima i malim rekreacijama, ali su zabavni", dodao je on.