Svijet

RAT U UKRAJINI SE SELI OVDJE, OBJE STRANE ĆE PUĆI: Treći svjetski rat na pragu? Svjetske sile na ivici eskalacije

Autor Mirela Ljumić Izvor mondo.rs

Eskalacija između Ukrajine i Rusije nastavlja se i u 2023, ali i sukobi između drugih velikih sila mogu da se rasplamsaju u oružani sukob većih razmjera.

Izvor: Profimedia

Godine 2022. svijet je bio bliže ratu velikih sila nego u bilo kom trenutku od kraja Hladnog rata. Rusija je pokrenula punu invaziju na Ukrajinu, napad koji je skoro odmah rezultirao kombinacijom sankcija i direktne vojne podrške Kijevu.

Ovih pet oblasti predstavljaju najveći rizik za erupciju onoga što bismo mogli da nazovemo "Treći svjetski rat“.

Ukrajina

Čini se da je zabrinutost da bi Rusija mogla da upotrebi nuklearno oružje u invaziji na Ukrajini opala od ljeta, pošto je rat zapao u destruktivnu pat poziciju, prenosi Biznis insajder.

Međutim, eskalacija ostaje zabrinjavajuća. Nesposobnost Rusije da ostvari napredak može ugroziti stabilnost Putinove vlade, nagnavši Moskvu da razmišlja o opasnoj eskalaciji. Zabrinutost oko sposobnosti Ukrajine da dugoročno nastavi rat bi mogla da natjera Kijev da preduzme sopstvene rizične korake. Širenje rata na NATO ostaje malo vjerovatno, ali moguće; ruska upotreba nuklearnog oružja ostaje nezamisliva, ali nikako nemoguća.

Bajdenova administracija i njeni saveznici u Evropi su izuzetno vodili računa o rizicima eskalacije, ali Vašington ne drži sve karte i ili Kijev ili Moskva moraju biti spremni da prihvate rizik šireg sukoba, sukoba koji bi mogao da preraste u Treći svjetski rat.

Tajvan

Briga o neposrednosti rata između Tajvana i Kine pomalo je splasnula posljednjih mjeseci, velikim dijelom zbog katastrofalnog iskustva Kine sa kovidom. Međutim, malo je sumnje da su tenzije između moreuza i dalje značajne. Spremnost Bajdenove administracije da zauzme rizične retoričke stavove o odbrani Tajvana ukazuje da Vašington ima stvarnu zabrinutost zbog izgleda kineskog napada. U isto vrijeme, ove izjave (i nemudri trikovi kao što je posjeta predsjednice Predstavničkog doma Nensi Pelosi Tajpeju) rizikuju da izazovu kinesku eskalaciju.

Grčka-Turska

Izgubljena u svim raspravama o revitalizaciji NATO-a kao odgovoru na rusku invaziju na Ukrajinu bila je tinjajuća kriza na južnom krilu alijanse. Tokom protekle godine tenzije između Grčke i Turske su značajno porasle, u velikoj mjeri vođene spoljnopolitičkim zaokretom Turske i unutrašnjom ranjivosti Erdoganovog režima. Sporovi između Atine i Ankare oko energetskih istraživanja u Egejskom moru pokrenuli su trenutnu napetost, iako teritorijalno neslaganje u osnovi tog argumenta postoji decenijama.

Iako se čini malo vjerovatnim da bi jedan saveznik iz NATO-a otvoreno napao drugog saveznika iz NATO-a, prošli sukobi su dvije zemlje doveli do ivice rata (a ponekad i malo više) bez obzira na njihove obaveze prema savezu.

Svaka borba između Turske i Grčke bi odmah uključila NATO, i gotovo sigurno bi rezultirala određenim stepenom oportunističke intervencije Rusije.

Seul - Pjongjang

Tokom proteklih nekoliko mjeseci tenzije između Seula i Pjongjanga su stalno rasle, a sjevernokorejske provokacije (koje su i same bile vođene idiosinkratičnim i zagonetnim ocjenama međunarodnog okruženja Kimovog režima) izazvale su agresivne retoričke odgovore sa juga.

Ove tenzije nisu nove, ali istorijski su bile ograničene Hladnim ratom i poslehladnoratovskim liberalnim međunarodnim poretkom. Prvi je nestao, a drugi se raspada, do te mjere da se Pjongjang može osjećati kao da ima trenutak, a Seul će se možda boriti da nađe strpljenja da toleriše istupe svog susjeda.

Ako rat ipak izbije, mogao bi brzo postati destruktivniji od rata Rusije i Ukrajine, sa konvencionalnim i nuklearnim oružjem koje bi rezultirao užasnim dankom na obje strane.

Kina-Indija

Sporadične borbe između Kine i Indije se nastavljaju. Iako su stvarni ulozi kontrole nad malim djelovima teritorije na gotovo nenaseljenom planinskom terenu i dalje neuhvatljivi, ni Kina ni Indija nisu odstupile od sukoba. Dok su borbe do sada bile prilično ograničene, želja za odbranom nacionalnog prestiža može brzo postati otrovna čak i za najmudrije i najrazumnije vođe.

Da li Modi i Si odgovaraju takvom opisu, pitanje je za drugi dan, ali vlade koje predvode nisu uspjele da pronađu način da riješe sukob.

U nekom trenutku bi ili Indijci ili Kinezi mogli biti u iskušenju da riješe problem eskalacijom, korakom koji bi mogao da funkcioniše kako je predviđeno, ili koji bi mogao da otvori vrata mnogo većem i destruktivnijem sukobu.