Svijet

ŠOKANTNE TAJNE ŠERIJATSKOG ODREDA ZA BIČEVANJE! Greške se ne PRAŠTAJU: "Sve su žene, ima ih 8 i udaraju iz sve snage!"

Autor Miloš Miranović Izvor mondo.rs

U ovoj indonežanskoj provinciji vlada šerijatski zakon, a ovako izgleda jedan tipičan dan u Banda Ačehu.

Izvor: Profimedia

Ovako izgleda tipičan dan u Banda Ačehu, indonežanskoj provinciji u kojoj vlada šerijatski zakon. Policajci uglavnom muškarci, iz šerijatske policije okupili su se u Taman Sari, popularnom javnom parku u srcu grada. Među oskudnom gomilom je grupa studenata i fotoreportera. Žena kleči usred parka. Optužena je za "zločin" – upoznavanje čovjeka koji joj nije muž.

Dok policajac čita "optužbe", druga žena, obučena od glave do pete u braon džilbab, pokrivenog lica, sprema se da dugačkim štapom. Na dogovoreni znak udara optuženu po leđima - tačno 22 puta, piše Vice. Javna bičevanja su uobičajena u Ačehu, konzervativnoj provinciji u zemlji sa najvećom muslimanskom populacijom na svijetu. Bičevanje je veoma popularno i obično dobro posjećeno. Međutim, ono što je neuobičajeno je da bičevanje vrši žena, službenica šerijatske policije. Žena, po običaju provincije, tuče ženu. Prema riječima Muhameda Rizala, šefa šerijatske policije Ačeha, ideja da se uvede ženski odred za bičevanje rezultat je želje sistema da se pozabavi problemom rastućeg kriminala među ženama.

Šerijatska policija, kaže, ulaže velike napore da od javnosti sakrije identitet flagelanata. Oni brinu o mogućoj odmazdi ili drugim oblicima osvete. Banda Ačeh, glavni i najveći grad provincije, koja ima 252.899 stanovnika, ima četiri žene bičevateljice. U cijeloj pokrajini ima 8 bičevateljica.

Vice Njuz razgovarao je sa dvije žene koje su tražile anonimnost. Identifikovane su pseudonimima. Marijam, prva žena u Ačehu, željela je da postane advokat, ali se umjesto toga pridružila šerijatskoj policiji 2006. "Nikad nisam razmišljala o tome da postanem bičevateljica, ali kada je ovaj propis donet, bila sam spremna za to", rekla je ova majka četvoro djece za Vice. Čak joj ni čin bičevanja ne smeta. "To je naređenje naše vlade", kaže ona. "U početku sam se tresla od nervoze. Ali iskreno, nema straha, to je dužnost prema Bogu."

500 udaraca bičem godišnje

Vjera je, kaže, dio života, pa tako i u policiji. Ali Djalil, trener bičevanja (da, postoji trener) kaže da je svaki aspekt bičevanja regulisan procesnim zakonom: kako se bičuje, kolika je dužina štapa, njegov prečnik itd.

"Što se ruka više povlači unazad, to je bič jači. Štap za šibanje ne smije da padne iznad ili ispod gornjeg dijela leđa", komentariše ona. "Obučila sam neke žene koje znaju da udaraju, ali su bile previše empatične. Najveći kvalitet koji tražim kod žena je da ne budu empatične." "Se**ualno nasilje je u porastu i bičevanje to ne mijenja", kaže Raihal Farjri, poznata aktivistkinja za ženska prava u Banda Ačehu. Farjri je takođe ispričala Vice-u o mučnom slučaju djevojke koja se ubila nakon što je bičevana pod optužbom da ima dečka.

Farjri je takođe prokomentarisala da aktivisti sa Zapada imaju nezgodnu tendenciju da se ne miješaju u ove borbe iz straha da će biti optuženi za islamofobiju u svojim zemljama. Ona ističe da će do trajne promijene doći samo ako se i Zapad fokusira na ove probleme. "Nadam se da će jednog dana ovaj zakon biti revidiran i da će žene i djeca biti bolje zaštićeni. Ali ljudi treba da gledaju dalje od same religije i da se umjesto toga pozabave strukturalnim pitanjima šerijatskog kažnjavanja", zaključuje ona.