Ruska vojska 24. februara, pre tačno 11 meseci, napala je Ukrajinu. Oko 200.000 vojnika, što u uniformama ruske armije, što dobrovoljaca iz Luganska i Donjecka, ušlo je u bivšu sovjetsku republiku iz više pravaca - sa sjevera, istoka i juga.
Trupe sa latiničnim oznakama Z, V i O zauzimale su dio po dio teritorije, internet je bio preplavljen snimcima zauzimanja sela i gradova, kao i aerodroma, rakete su počele da razaraju Kijev, Harkov i druge velike gradove, a ka ukrajinskoj prestonici krenula je ogromna kolona tenkova. I mnogima se prvih dana činilo da će ishod biti sličan onom u petodnevnom ratu u Gruziji - ekspresna pobjeda Moskve.
DIVERZANTI I AERODROMI
Međutim, dok su diverzanti jurili ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog po Kijevu, vojska pod njegovom komandom je počela da mijenja situaciju na frontu. Ispočetka to nije bilo dovoljno za preokret, tek za puko zaustavljanje napretka. Prvo su najveće bitke vođene za aerodrome. Kada su one dobijene, slijedile su najžešće upravo oko Kijeva. Kolona ruskih tenkova duga 64 kilometra počela je da se raspada. Relativno jeftini i prenosivi "džavelini" i "stingeri" bili su fatalni za skupa oklopna vozila, a slike razorenih tenkovskih kupola u ukrajinskim šumama obišle su svijet.
Naravno, iako su Rusi naišli na probleme na sjeveru, ofanziva na jugu i istoku zemlje u ovoj, prvoj fazi rata išla je dobro. Početkom marta su stigli čak do Hersona i zauzeli ovaj grad, proširili su oblasti koje su držali u Lugansku, kao i dijelovima Donjecka, a raširili su se i po Zaporožju.
Kako navodi Mond, u tom periodu ruska vojska je uspjela da zauzme oko 25 odsto ili četvrtinu ukrajinske teritorije. Prema podacima stručnjaka Instituta za proučavanje rata, u svom najvećem obimu, koji je dostignut 26. marta, Rusija je okupirala 133.137 kvadratnih kilometara, a njena vojska dejstvovala je na još 28.615 kvadratnih kilometara. Poređenja radi, cijela Ukrajina, druga po veličini evropska zemlja, ima 603.628 kvadratnih kilometara.
PRVI PORAZI
Završetak bitke za Kijev porazom i povlačenjem Rusije iz sjevernih delova Ukrajine predstavljao je prekretnicu. Nekoliko dana kasnije, 8. aprila, započeta je druga faza rata. Borbe su se najviše vodile u Donbasu, a u centru svega bio je Marijupolj. Sukob u gradu, posebno u čeličani Azovstalj, bio je brutalan, a sve je završeno 20. maja jednom od najvećih ruskih pobjeda. Nakon toga Putinova armija je imala još uspjeha - pali su strateški važni gradovi Severodonjeck i Lisičansk. A uslijedila je stagnacija na frontu.
Ukrajinskom kontraofanzivom, započetom u septembru, stagnacija je prekinuta. Harkovska oblast je ekspresno oslobođena, a ubrzo su i manji dijelovi Hersonske oblasti.
Dok su se ređali porazi, Vladimir Putin je u septembru prvi put priznao probleme na frontu, pa je proglasio i opštu mobilizaciju. Haotično prikupljanje oko 300.000 novih vojnika, ipak, nije promijenilo situaciju na frontu. Nije pomogao ni referendum u zauzetim oblastima, na kome se o pripajanju Ruskoj Federaciji glasalo ispred patrola s dugim cijevima. Sve je završeno velikom proslavom u Moskvi, gdje su oblasti Zaporožje, Herson, Lugansk i Donjeck formalno pripojene iako se samo cijela teritorija Luganska nalazi pod ruskom kontrolom.
Porazi koji su se ređali jedan za drugim srušili su mit o nepobedivosti ruske vojske. Promijenila se čak i situacija u samoj Rusiji, jer su se prvi put začule i kritike, što iz nacionalističkih krugova, gdje su za sve krivili Sergeja Šojgua, ministra odbrane koji se diči generalskim činom iako nije služio vojsku, što iz opozicionih redova, gdje je kritikovano bespotrebno odvlačenje mladića u rat.
Nakon jakih napada i teških borbi oko Hersona, Rusija je bila prinuđena da vrhovna komanda pred TV kamerama donese odluku o evakuaciji iz samog grada kao najboljoj opciji. Time je Rusija izgubila još osvojenih teritorija i sada drži oko 15 odsto Ukrajine, procjenjuju stručnjaci Monda.
Uprkos tome, od rata se ne odustaje, a sve snage su prebačene u okolinu Bahmuta, gdje već mjesecima bijesne brutalne i krvave borbe. Čini se da su u Kremlju riješili da zauzmu bar nešto kako bi proslavili bar jednu pobjedu od avgusta.
U kakvim se problemima Rusija našla poslednjih mjeseci možda najbolje govore napadi Ukrajine na njenu teritoriju, čak i na aerodrom "Engels", samo 180 kilometara udaljen od Moskve.
VOJNA DOKTRINA
"Rusija već 300 dana vodi ono što je trebalo da bude trodnevna vojna operacija. Otkako je započela ofanzivu 24. februara, Rusija nije uspjela da ostvari svoje strateške ciljeve. Izgubila je veliki broj generala i komandanata. Više od 100.000 ruskih vojnika je poginulo, ranjeno je ili dezertiralo. Ruski koncept bataljonskih taktičkih grupa, koji je decenijama bio ponos ruske vojne doktrine, nije uspio da se izbori sa otporom Ukrajinaca. Borbena gotovost ruskih kopnenih snaga pala je za više od 50 odsto. Plaćenici koje Kremlj plaća nisu ništa bolji na bojištu. Zbog sankcija i rata vojna industrija je hendikepirana i Rusija ostaje bez zaliha oružja. Putinov neuspjeh da mobilizacijom promijeni situaciju vidi se na terenu. Na vrhuncu, Rusija je kontrolisala 27 odsto ukrajinske teritorije, ali je Ukrajina dosad oslobodila 54 odsto okupirane zemlje. Posle skoro godinu dana borbi sukobi sada liče na Prvi svjetski rat", rekao je Ben Volas, britanski ministar odbrane, prije tri dana u britanskom parlamentu.
Ruska armija trenutno stagnira, dodao je, ne samo zbog ukrajinskog otpora već i zbog slabog logističkog sistema i loše uvježbanih trupa.
"Volio bih da mogu da kažem da je posle 300 dana poraza Rusija rešila da prizna svoju grešku. Nažalost, to nije slučaj. Oni sada pretvaraju energiju u oružje. Međunarodna zajednica mora da podrži Ukrajinu. Cijena Putinovog uspjeha je prevelika da bi je bilo ko od nas platio. Ukrajinci se ne bore samo za svoju slobodu, već za slobodu svih nas", poručio je on.
DIPLOMATIJA: PUTIN POČEO DA PRIČA O MIRU, MAKRON I PAPA ZA PREGOVORE, ZELENSKI I BAJDEN PROTIV!
Ruski predsjednik Vladimir Putin prvi put je preksinoć za "specijalnu vojnu operaciju" iskoristio termin "rat", koji je u toj zemlji od 24. septembra zabranjen kada se govori o Ukrajini, ali je spomenuo i mogućnost pregovora o miru.
"Naš cilj nije da ovaj vojni konflikt stalno traje. Naprotiv, naš cilj je završetak ovog rata. Želimo da se on završi, što prije, to bolje. Svi oružani sukobi se završavaju diplomatskim pregovorima. Prije ili kasnije strane u sukobu moraju da sjednu i dogovore se. Mi nikad nismo odustali od toga", poručio je Putin.
On je to rekao dan nakon što je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski posetio Vašington i sreo se sa američkim liderom Džoom Bajdenom i u Kongresu poručio da želi "pravedan mir".
"Putin nije pokazao nikakvu želju da pregovara o kraju rata. Naprotiv. Sve što radi i govori ukazuje da je riječ o čovjeku koji želi da nastavi da koristi nasilje protiv naroda Ukrajine", rekao je Džon Kirbi, portparol Bele kuće.
Priče o mogućim pregovorima su sve češće, a jedan od političara koji se za to zalaže jeste francuski predsjednik Emanuel Makron. Kako pišu francuski mediji, a prenosi Beta, on je među prvima ponudio predlog za okončanje rata i mirovne pregovore, a podržao ga je i papa Franja, poglavar Rimokatoličke crkve. On je, navode, poslao "nezvaničnim kanalima" Makronovu ponudu Putinu.
"Kremlj nije ostao gluv na ovu ponudu", dodaju francuski izvori.
Evropski mediji su s pažnjom prenijeli i da je kineski predsjednik Si Đinping u telefonskom razgovoru s njemačkim predsjednikom Frankom Valterom Štajnmajerom stavio do znanja da se snažno zalaže za mir i pregovore u Ukrajini. On je to poručio i tokom razgovora sa Dmitrijem Medvedovom, zamijenikom predsednika Savjeta bezbjednosti Rusije i bivšim premijerom i predsjednikom zemlje.
"Si Đinping je rekao da, kad je riječ o ukrajinskoj krizi, Kina je uvijek promovisala mirovne pregovore", navedeno je u saopštenju kineskog lidera.
Zelenski je tokom posjete Vašingtonu poručio da "pravedan mir" nije moguć ako su ugroženi suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine. To je u skladu sa mirovnom ponudom koju je Kijev poslao i prije nekoliko nedelja - da sjednu za pregovarački sto, neophodno je da Moskva povuče svoje trupe iz cijele Ukrajine, uključujući i Krim, koji kontroliše od 2014.
Ključni nosioci američke civilne i vojne vlasti podijeljeni oko toga da li je kucnuo čas da se krene u mirovne pregovore ili treba istrajati u strategiji da Rusija mora biti vojno poražena, da plati reparaciju, odnosno bar da "ne sme dobiti rat", a takođe moguće da bude srušena vlast u Kremlju.
Među američkim vojnim čelnicima izgleda preovladava uvjerenje da ni Ukrajinci ni Rusi "jedni druge ne mogu potući do nogu", kako je predočio čelni general američke vojske Mark Mili. Bajden, a još više američki državni sekretar Antoni Blinken i nacionalni savjetnik za bezbjednost Džejk Saliven ubijeđeni su da je najbolji način da se "Moskva privede za pregovarački sto" da se Rusiji nanese brz i jak vojni poraz.
U američkom uglednom časopisu Forin polisi ocijenjeno je da, uprkos gubicima, ni ruska vojska uopšte nije razbijena, da ruska privreda i finansije, uprkos žestokim zapadnim sankcijama, nisu uništene, pa je potpuno nerealno očekivati da će vođstvo u Moskvi uzmaći u ratnim operacijama iako i ruska i ukrajinska strana imaju velike gubitke.
ODBORNIK IZ SANKT PETERBURGA ZAHTJEVA: POKRENITE ISTRAGU PROTIV PUTINA
Opozicionar iz Sankt Peterburga Nikita Juferev, odbornik u tom gradu, pozvao je tužioce da pokrenu istragu protiv Vladimira Putina zbog korišćenja riječi rat, koja je zabranjena od početka "specijalne vojne operacije".
"Naš cilj je da okončamo ovaj rat. Znamo da će naš zahtjev da bude odbačen, ali mi je značajno da prikažem kontradiktornost i nepravednost ovih zakona koje je Putin donio i potpisao, a kojih se ni sam ne drži. Što više ljudi bude pričalo o tome, to će manje podrške imati", rekao je on, a prenosi Rojters.
Juferev je u septembru sa grupom odbornika podnio zahtjev Dumi da se Putin ukloni s vlasti i da mu se sudi zbog veleizdaje.
"Putin je od 24. februara 2022. do danas kriv što mladi Rusi koji služe u ruskoj armiji ginu ili postaju invalidi, što je stradala ruska ekonomija, što je rekao da mora spriječiti širenje NATO na Istok, a njegove odluke su dovele upravo do širenja NATO na Istok prijemom Finske i Švedske, kao što je i njegov najavljeni cilj bila demilitarizacija Ukrajine, koja je u međuvremenu dobila oružje vrijedno 38 milijardi dolara", navedeno je u tom zahtjevu.