Rusi se već šest mjeseci bore za osvajanje Bahmuta, gdje svakodnevno gube između 100 i 300 vojnika.
Ruski vojnici i borci vojne čete Vagner se skoro šest mjeseci bore da zauzmu Bahmut, grad od 70.000 stanovnika koji je prije rata bio poznat po svojim penušavim vinima. Svakodnevne ruske bombe pretvorile su nekada elegantni centar grada u gomilu uništenih fasada, protivtenkovskih prepreka i iskopanih rovova. Bahmut uprkos udarnoj invaziji Rusa odolijeva napadima punih šest mjeseci, a mnogi strahuju od krvavog napada uoči Božića.
Ukrajinski komandanti tvrde da Rusi svakodnevno gube između 100 i 300 vojnika na ovom području. Novomobilisani ruski građani jurišaju na ukrajinsku teritoriju, a za svaku ispaljenu granatu, Ukrajinci uzvrate sa najmanje devet.
Rusi su ušli u istočno predgrađe Bahmuta početkom jula, posle posljednje uspješne ofanzive ka Lisičansku i Sjeverodonjecku. Nakon toga, ukrajinske snage su u kontraudarima protjerale ruske trupe sa ogromnih područja Harkovske, Donjecke i Hersonske oblasti. Bahmut je ostao glavno ratište sa ogromnom koncentracijom ruske vatrene moći, iako niko ne razumije zašto jer nema veći strateški značaj. Šef Vagnera Jevgenij Prigožin regrutovao je desetine hiljada kriminalaca u ruskim zatvorima za napad na Bahmut, a u ovu operaciju je bila uključena i većina mobilisanih Rusa.
Prema mnogima, sudbine Jevgenija Prigožina i šefa Putinovog rata u Ukrajini, generala Sergeja Surovikina, direktno su povezane sa Bahmutom i zavise od neposredne ruske kontrole nad ovim gradom, piše Wall Street Journal. Ovdje Prigožin namjerava da dokaže status Vagnera kao najbolje ruske borbene jedinice, a Surovikin je navodno obećao Putinu Bahmut pravdajući potrebu ruskog povlačenja iz Hersona u novembru. Šef Kremlja, kako se tvrdi, nije bio sklon značajnijem povlačenju Rusije iz Hersonske oblasti, ali ga je Surovikin uvjeravao da će trupe povučene sa juga Ukrajine biti uspješno iskorišćene za novu ofanzivu na istoku.
"Surovikin će uskoro morati da demonstrira Kremlju neku vrstu ratne pobjede koja nije viđena od njegovog imenovanja“, rekao je za VSJ ukrajinski parlamentarac i član Odbora za nacionalnu bezbjednost i objaveštajne poslove Fedir Venislavski. Hvatanje Bahmuta bilo bi omiljeni božićni poklon za sve u Rusiji, a i za samog Putina.
Bahmut je i dalje veliko psihološko uporište Kijeva: povlačenje iz njega značilo bi davanje Putinu onoga što želi, a to bi dalje vodilo u gubljenje zamaha Ukrajinaca, nakon četiri mjeseca sistematskih vojnih uspjeha. Zato su nedavno pojačali ovaj front sa dosta svježih trupa, a Ukrajinci bi uskoro mogli da se potpuno oslobode ruskog pritiska.
Komandant ukrajinske haubičke baterije kalibra 152 mm kaže da je intenzitet ruske vatre na Bahmutu posljednjih dana bio znatno manji nego ranije, što bi moglo da znači da Rusima ponestaje municije. Međutim, pješadijski juriši pripadnika Vagnerove grupe ne jenjavaju: oni uporno šalju talas za talasom osuđenika kojima prijeti pogubljenje zbog dezerterstva ili pak im se daje obećanje potpune amnestije, ako nekim čudom prežive šest mjeseci napad u Ukrajini.
Niko od njih ne brine o svojim životima“, kaže ukrajinski vojnik Jurij. "Ubijamo ih, a oni se vraćaju kao bubašvabe. Polja oko nas smrde od njihovih leševa, ali talasi jedan za drugim dolaze“.
Naravno, i mnogi Ukrajinci umiru u ovom upornom ludilu. "Rusi prazne svoje zatvore i šalju svoje najgore ovdje, a mi gubimo neke od naših najboljih. To uopšte nije fer trgovina“, tvrdi Sergij Stahovski, ukrajinski vinar koji se bori u minobacačkoj jedinici u Bahmutu.
Otprilike jedna desetina predratnog stanovništva Bahmuta danas živi u njegovim ruševinama. Među njima su i Ukrajinci koji duboko vjeruju u snagu svoje vojske, ruski simpatizeri koji čekaju svoje "oslobodioce" sa krivičnim dosijeima, ali i mnogi siromašni, stari i bolesni ljudi koji jednostavno nemaju snage da idu dalje. Svi oni u Bahmutu čekaju i Božić i Novu godinu bez ikakve nade da će za vreme praznika zavladati primirje i da će neprijateljstva prestati.