Još uvijek ima 12,3 milijarde njemačkih maraka koje ni nakon više od dvije decenije nisu zamijenjene za eure.
Ko zna gdje su skrivene ili nestale, tek 12,3 milijarde njemačkih maraka nikada nisu zamijenjene za eure. To se i dalje može učiniti po starom kursu i povremeno se čuju bizarne priče o pronalasku slamarica preminulih rođaka.
U godišnjem izvještaju Njemačke centralne banke je sad već bizarna informacija: još uvek ima 12,3 milijarde njemačkih maraka koje ni nakon više od dvje decenije nisu zamijenjene za eure. Isto tako, još uvek stižu bizarne vjesti o pronalaženju ušteđevine, često preminule rodbine: tako je jedan čovek raščišćavao kuću pokojnog oca i otkrio da je ovaj baštenske patuljke – te omiljene keramičke figure – koristio kao kasice-prasice. Doduše, tu je bilo svega kovanica marke za svega 26 eura. Prije dvije godine je srećne ruke bio rođak koji se spremao da proda kuću preminulog ujaka na jugu Njemačke, jer se našao u finansijskom škripcu. U kući ujaka je pak našao kese i kutije od cigareta pune para – ukupno oko 3,5 miliona maraka, piše DW.
I jedna komoda koja je dospjela humanitarnoj organizaciji u Lajpcigu pokazala se kao čarolija: u njoj je bilo skriveno nekih 27.000 maraka. Njemačke marke i dalje „kaplju“ u filijale banaka gdje se bez ikakvog roka trajanja mogu mijenjati po kursu koji je važio pri uvođenju eura 2001. godine – jedan euro za 1,95583 marke. Johanes Berman iz uprave Savezne banke kaže da je, nakon dvije sušne godine koje objašnjava pandemijom, u ovoj godini u banke donijeto nešto preko 49 miliona maraka.
"Ne vjerujem da će taj iznos dalje rasti. U buduće će biti sve manje i manje.“ I tih 49 miliona su kap u moru prema preostalih 12,3 milijardi maraka koje nikad nisu zamijenjene. Najvjerovatnije je nešto od toga nepovratno uništeno – ili je nepažnjom i neznanjem završilo na smetlištu ili spalionici, otišlo na dno mora ili nestalo u nekoj nesreći.
U Saveznoj banci pretpostavljaju da su određenu količinu maraka zadržali građani „za uspomenu“, a i da će se zanimljiv iznos naći i u kolekcijama numizmatičara širom svijeta. To je vjerovatno za manje apoene – recimo novčanice od pet maraka su bile rijetkost čak i dok je marka bila važeća, ali teško da će se u mnogim zbirkama naći novčanice od hiljadu maraka. A upravo takvih nedostaje još oko 1,1 milion komada, dakle ukupno 1,1 milijarda maraka u krupnim banknotama. Logično je pretpostaviti da su to u slamaricu stavili neki koji su ionako imali dovoljno. A to onda znači ne samo u Njemačkoj, jer je marka bila rado viđen gost i na Bliskom i Dalekom istoku, nešto rjeđe u Africi ili Americi.
Ali tu su i zaključani bankovni pretinci Švajcarske ili Lihtenštajna i proći će još decenije dok banke ne steknu pravu da otvore sefove koje niko godinama nije koristio.