Poljakinja Joana koja već 10 godina živi u Kataru, ispričala je svoja iskustva o životu u ovoj arapskoj zemlji.
Poljakinja Joana doselila se u 2012. godine u Katar, odakle redovno piše blogove o životu u ovoj arapskoj zemlji, koja je sada u centru pažnje zbog Svjetskog prvenstva. Javnost je više nego ikada zainteresovana za način života i navike ove nacije, a Joana je u svojim blogovima posebno isticala krajnje čudno vaspitanje zemlje u ovoj zemlji.
"Ovo pišem iz ličnog iskustva i na odnosu onoga što me je šokiralo tokom života u Kataru.
1. Dječje ponašanje u automobilima u pokretu
Otkako sam stigla u Dohu 2012, bukvalno sam vidjela sve! Djeca skakuću u krilu vozača. Dječje glave vire iz prozora ili šibera. Mame drže bebe u krilu, koriste mobilni telefon i istovremeno voze. Djeca puze sa zadnjeg dijela automobila na prednji i nazad... Lista je beskrajna! Sjedište za dijete je retkost, iako vlada radi odličan posao sa kampanjama za bezbjednost djece u saobraćaju. Uobičajeni izgovor? "Moja beba plače kada je stavim u sjedište", kažu. Ma, dajte!
2. Dječje ponašanje na igralištima
Igrališta u Kataru su zaista spektakularna. Ogromna su, moderna i ima ih puno. Ali, tamo vlada divlji Zapad! Ako ste pridošlica u Dohi i odlučite da dovedete svoje dijete na igralište, moj savjet je da odete što je ranije moguće u toku dana. Čini se da postoji posebna vrsta djece koja ovde dolaze kasno popodne. Oni se igraju grubo, uživaju u maltretiranju drugih, bacaju đubre na sve strane i izazivaju masovno uništenje gde god da se okrenu. Možda ćete reći da ovo zvuči poznato. Možda bi i bilo, da se radi o tinejdžerima, ali ovde je reč o djeci koja imaju od 4 do 7 godina! Zajedničko je što imaju veoma nezainteresovane roditelje koji ne misle da nešto nije u redu sa ponašanjem njihove djece.
Puno porodica ovde živi na neki način noćnim životom. Nisam sigurna da li je to stvar kulture ili činjenice da je veoma vruće preko dana, pa ljudi izlaze napolje samo kasno uveče. Šta god da je razlog, činjenica je da su djeca u Kataru budna do kasno u noć i njihova srećna graja probudi me često oko ponoći, pa i kasnije.
4. Mnogo vremena provodi pored ekrana
Dok većina roditelja u Evropi na porodičnom izletu ili izlasku pokušava da animira djecu igračkama, ovde to ne rade. Ako odete u restoran u pogledate okolo, videćete mnogo male djece kako zure u mobilne telefone i tablete, dok njihovi roditelji ćaskaju sa prijateljima. Broj male djece koji koriste telefone i ne komuniciraju sa roditeljima ili braćom i sestrama je zastrašujuć. Čak i u parkovima, gde je logično da djeca trče naokolo, oni su zalepljeni za telefone svojih roditelja.
5. Ishrana djece
Puno porodica ovde (uključujući sve moje komšije) uvode šećer u ishranu djece kada imaju samo 8 mjeseci. I to ne kao povremenu poslasticu, već kao redovan dio njihove ishrane. Isto važi i za ultraprerađenu hranu iz restorana brze hrane i uopšte sve vrste loših ugljenih hidrata. Ok, defintiivno i sama dajem svojoj djeci tortu ili pileće krokete, ali oni zaista ne doručkuju čokoladu i ne ručaju kolače. Takođe, masovno piju gazirana pića.
6. Čudan odnos sa strancima
Ovo je simpatično, ali i opasno. Ovde decu uglavnom odgaja gomila ljudi, uključujući rođake, ali i komšije, porodične prijatelje, prijatelje prijatelja... Zbog toga su djeca veoma otvorena prema strancima i rado komuniciraju sa svima. Često mi se dešava da nepoznata djeca prilaze meni i mojoj djeci u tržnom centru i šetaju sa nama. Meni je to slatko, ali znam da bi moglo da dovede do problema.
7. Ne čitaju knjige
Puno djece u Kataru uopšte ne čita, niti ih knjige zanimaju. Imaju kutije prepune najmodernijih, tehnoloških igračaka, ali knjiga nema nigdje. Ovdje su čak i cijene knjiga ludačke, duplo su skuplje nego bilo gde u Evropi.
8. Djeca za sobom ostavljaju katastrofalan nered
Ovo je opet uzrokovano nedostatkom uputstva od strane odraslih. Još uvijek se sjećam kako mi je jedna prijateljica ispričala šta joj je lokalni dječak odgovorio kada ga je opomenula jer baca đubre po ulici. "Ako svaki put bacim đubre u kantu, čistačice će ostati bez posla", rekao joj je. Istina je da ima hiljade i hiljade čistačica širom zemlje, što je dobro, ali u drugu ruku čini ljude i djecu lijenjim i neodgovornim.", prenosi Blic žena.