Američke obavještajne službe su tokom Hladnog rata obučavale životinje da budu špijuni.
Čulo se samo šuštanje crnog perja kada je gavran sletio na sims prozora jednog stana u zgradi negdje Istočnoj Evropi. Ptica se neko vrijeme zadržala tu i onda odletjela. U stanu sa druge strane prozora niko nije podigao pogled sa dokumenata i votke na stolu niti obratio pažnju na komadić maltera koji je ionako vjerovatno otpao sa stare zgrade. Ipak, oni u stanu bi vjerovatno bili obazriviji da su znali da naizgled nebitni komad nije dolazo sa krova objekta nego iz sedišta CIA-e, da je sadržao električni transmiter moćan dovoljno da prenese njihov razgovor, a da veliki crni gavran nije bio tek obična gradska ptica već trenirani agent američke Vlade! Da, dobro ste pročitali. Američke tajne službe su tokom Hladnog rata trenirale životinje-špijune!
"Nikada nismo naišli na životinju koju nismo uspjeli da istreniramo", izjavio je Bob Bejli koji je cio život posvetio obučavanju životinja i bio je jedan od glavnih osoba u tadašnjem “Animal Behavior Enterprises” centru u Hot Springsu.
U razgovoru za "Smithsonian magazin" od prije nekoliko godina on je podsjetio da korišćenje životinja u vojne svrhe datira još iz antičke Grčke. Rad njegovog tima je ipak, sve ovo podigao na viši nivo. Pre mnogo decenija, ubrzo pošto je počeo da radi sa ekipom u Hot Springsu, počele su i posjete od raznih obavještajnih službi. Hladni rat je bio na vrhuncu.
"Oni su došli kod nas da im riješimo problem. Životinje mogu da idu na mjesta na koja ljudi ne mogu i da pritom ne privuku pažnju", objašnjava Bejli.
Prve životinje koje su se uključile u hladnoratovsku trku bili su delfini. Na osnovu djelimičnih dokumenata CIA-je koji su u javnost dospjeli 1976. godine, vidi se da su delfini bili trenirani da otkrivaju podmornice, a da su sličan program imali i Sovjeti.
Akustična maca
Jedan od prvih projekata na kojima je Bejli radio bio ja onaj sa životinjama za koje mnogi misle da ih je nemoguće trenirati – mačkama. Projekat se zvao “Akustična maca”.
"Otkrili smo da je moguće naučiti mačku da sluša ljudske glasove, a da manje reaguje na zvuke iz okoline", kaže Bejli i dodaje da na taj način ova životinja može da se pretvori u veoma dobar prislušni uređaj.
U projekat je bio uključen i Robin Mičelson, kalifornijski otorinolaringolog i jedan od izumitelja ljudskog slušnog implanta. Ideja je bila da se postavi žica koja bi išla od mačjeg unutrašnjeg uha do uređaja za snimanje ugrađenog u njen grudni koš. Ovo bi macu faktički pretvorilo u živi prislušni uređaj. U knjizi “Spycraft” navodi se da je “akustična maca” bila predviđena za prisluškivanje jednog neimenovanog azijskog vođe. U jednom drugom djelu “The wizards of Langley” citira se bivši zvaničnik CIA-e Viktor Marćeti koji tvrdi da je ovaj projekat propao tokom probe na terenu.
"Iskrcali su mačku iz kombija, naišao je taksi i pregazio je! I tako su tu bili oni… sjedjeli su u kombiju sa najsavršenijom prislušnom opremom na svijetu, a mačka je bila mrtva", tvrdio je Marćeti.
Bejli nema podatke o propasti (ili uspjehu) ovog projekta, a CIA je odbila zahtjev novinara “Smithsonian” magazina za dokumentima u vezi sa treniranjem životinja u obavještajne svrhe navodeći da je “postojanje ili nepostojanje traženih dokumenata trenutno klasifikovano kao povjerljivo”. Bejli rado govori o još nekim projektima. Tokom 60-ih i 70-ih njegov tim je izgradio maketu grada na jednoj farmi površine 270 hektara na osnovu fotografija koje su dobili.
"Ovo je soba u koju želimo da uđemo. Da li možeš da nateraš svog gavrana da postavi tamo uređaj tako da mi možemo da slušamo", sjeća se Bejli jednog razgovora iako ne otkriva sa kim ga je vodio.
On je takođe izdresirao i golubove koji bi leteli ispred vojničkih kolona i signalizirali prisustvo neprijateljskih vojnika tako što bi, u slučaju da primjete ljude, slijetali. Problem je nastajao u slučaju da golubovi ne nalete ni na koga. Tada bi jednostavno odleteli i nikada se ne bi vratili. Na pitanje da li su njegove životinje ikada korišćene u stvarnim operacijama, Bejli nije želio da da konkretan odgovor, ali je rekao da su gavranovi i mačke “postavljeni na položaje”. Do tamo su stizali uglavnom skriveni u diplomatske torbe. Priznaje da je i sam jednom prošvercovao treniranog gavrana avionom i to na redovnoj, komercionanoj liniji.
Ipak, sudbina ovih projekata još uvijek je obavijena velom tajne. Treniranje životinja u obavještajne svrhe CIA je zvanično prekinula 1975. posle istrage Komiteta o zloupotrebi nekoliko američkih obavještajnih agencija. Bejli smatra da je korišćenje životinja kao špijuna danas prevaziđeno jer se prislušni uređaju postavljaju mnogo lakše i mogu biti bilo gdje i bilo koje veličine. Vrijeme je tako prevazišlo njegove mace.