Novi rusko-iranski savez predstavlja prijetnju za cijeli svijet.
Vijest da su Moskva i Teheran finalizirali sporazum o proizvodnji iranskog naoružanja u Rusiji je logičan razvoj nedavno uspostavljenog saveza i nije bila iznenađenje. Do sada se u izvještajima tvrdi da sporazum obuhvata organizaciju serijske proizvodnje bespilotnih letjelica, iako je sasvim izvjesno da pokriva mnogo veći spektar. Najvjerovatnije, transfer ruskih tehnologija Iranu, piše Index.hr.
Ruska vojna industrija je više nego sposobna da masovno proizvodi tehnički jednostavne iranske bespilotne letjelice, samo ako joj se obezbjedi dovoljno i redovno snadbjevanje komponentama. Uz potrebnu tehničku dokumentaciju i alate, ruske kompanije mogu da počnu proizvodnju u vrlo kratkom roku, možda do kraja ove godine.
Te prve letjelice biće gotovo isključivo napravljene od iranskih djelova, ali će se vremenom povećavati udio ruskih komponenti. Ruski inženjeri mogu dodatno poboljšati iranske bespilotne letjelice ugradnjom domaćih sistema za navigaciju i kontrolu leta. Kada budu u proizvodnji, ruski pogoni će moći da proizvode stotine borbenih i izviđačkih dronova mjesečno.
Vrhunac saradnje
S druge strane, Iran će dobiti pristup ruskim tehnologijama koje mu nedostaju, kao i najnaprednijim ruskim sistemima naoružanja. Teheran je najviše zainteresovan za ruske protivvazdušne raketne sisteme (uglavnom S-400) i najsavremenije borbene avione (uglavnom Su-35).
Vrhunac saradnje, koju želi Teheran, bila bi ruska tehnička pomoć u razvoju nuklearnog oružja. Izgledi da ruski stručnjaci ubrzaju iranski nuklearni program izazivaju paniku širom Bliskog istoka. Vašington to već obilato koristi da smanji volju arapskih država da nastave saradnju sa Moskvom.
Tako je u svom govoru u Bahreinu 18. novembra Kolin Kal, podsekretar američkog Ministarstva odbrane za politiku, pozvao sve arapske države da ponovo razmisle o svojim vezama sa Rusijom zbog sve većih veza između Moskve i Teherana. Kal je u svom govoru jasno upozorio sve arapske lidere koji se nadaju da će jačom saradnjom sa Moskvom sprečiti produbljivanje saradnje Rusije i Irana, da to neće uspjeti.
Kao primer je naveo Siriju, gde ruske i iranske snage rade zajedno kako bi održale brutalni režim u Damasku na vlasti. Zbog zavisnosti Rusije od iranskog oružja, Kal je tvrdio da će Moskva u potpunosti stati na stranu Teherana. Ali govor održan u Bahreinu prvenstveno je bio upućen Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koji još uvijek nisu spremni da prekinu dobre odnose sa Moskvom. Kal je na kraju govora zaključio da će Peking, zbog svojih odličnih veza sa Teheranom, ostati neutralan i da je jedina zemlja koja još uvijek može da garantuje bezbjednost državama na južnoj strani Arapskog (Persijskog) zaliva SAD.
Rijad i Abu Dabi se plaše Irana
Iako su Rijad i Abu Dabi užasnuti Iranom, opcija da ponovo postanu potpuno zavisni od Vašingtona im nije baš privlačna. Pogotovo dok je na vlasti američki predsjednik Džo Bajden. Kada bi se Donald Tramp vratio, to bi bilo nešto sasvim drugo, ali predsjednički izbori su još tačno dvije godine. A ni Trampova pobjeda nije baš vjerovatna, piše Index.
Zbog toga su zemlje sa južne strane Zaliva odlučile da balansiraju između Vašingtona, Moskve i Pekinga, kako bi što manje bile podložne američkim pritiscima. Ali brzo približavanje Moskve i Teherana ne samo da kvari takvu politiku, već ih sve brže dovodi u opasnost.
I iz Moskve i iz Teherana stižu vijesti da je sporazum o proizvodnji iranskih dronova u Rusiji samo jedan korak u jačanju rusko-iranskog saveza. Sekretar Savjeta bezbjednosti Rusije Nikolaj Patrušev posjetio je Teheran 9. novembra i sastao se sa iranskim predsednikom Ebrahimom Raisom. Ruski i iranski mediji su sastanak propratili komentarima da se razgovaralo o svim pitanjima od zajedničkog interesa, prije svega o ekonomskim sankcijama Zapada objema zemljama i produbljivanju svih oblika saradnje.
Velika interesovanja
To nije iznenađujuće, jer u sadašnjim okolnostima obije zemlje imaju veoma velike interese da sarađuju. Obje su veliki proizvođači energije i obje su pod sankcijama zbog svog izvoza. Rusija slabi u ratu u Ukrajini, a njena vojna industrija (delimično i zbog zapadnih sankcija) sve teže pokriva gubitke i zamijenjuje istrošenu municiju. Istovremeno, u Iranu već dva mjeseca traju nemiri koje režim nije u stanju da suzbije i prijeti da preraste u revoluciju. Zbog toga policija, vojska i Revolucionarna garda sve više pucaju na demonstrante, ubijajući i djecu.
Teheran, naravno, krivi strane neprijatelje za demonstracije. Sve nervozniji iranski režim počeo je otvoreno da prijeti svojim susjedima, prije svega Saudijskoj Arabiji. A ova napeta situacija u Arapskom (Persijskom) zalivu dodatno se pogoršala nakon napada dronom-kamikaza na tanker Pacific Circon (u vlasništvu Izraela) 15. novembra. Izrael i SAD su sutradan okrivile Teheran za napad. Kao i za napade 13. novembra na tankere Front Altair i Kokuka Courageous.
Ovi napadi do sada nisu doveli do značajnijih poremećaja na rutama tankera iz Zaliva, niti su uticali na promjenu cijena nafte. Međutim, ako nastave, ili ako Teheran odluči da napadne jednu od zemalja koje optužuje za podsticanje pobune, cena barela nafte će porasti iznad 200 dolara.
Prijetnje se shvataju ozbiljno
U Rijadu se prijetnje Teherana posebno ozbiljno shvataju jer se svi još dobro sjećaju napada na saudijska naftna postrojenja, uključujući i najveću rafineriju na svetu, 14. septembra 2019. Tada su jemenski Huti tvrdili da su oni izveli napad iako su svi sumnjali da iza njega stoji Iran.
Ali nije bilo čvrstih dokaza, šteta na naftnim postrojenjima je bila veoma mala i nikome nije bilo u interesu da se pogorša kriza. Pogotovo ne kupcima zalivske nafte i gasa. U današnjim okolnostima ograničenih mogućnosti kupovine nafte zbog sankcija Rusiji i Iranu, takav napad bi imao znatno veće posledice.
Osnažen sve dubljom saradnjom sa Moskvom i mogućim isporukama najsavremenijeg ruskog naoružanja, kao i tehnologije za njihovu proizvodnju, Teheran će se osećati sve jačim. A to znači sve opasnije za komšije.
Istovremeno, nedavna svađa saudijskog prestolonasljednika i de facto vladara Mohameda bin Salmana sa Putinom oko podizanja cijene nafte neposredno prije američkih srednjoročnih izbora za Kongres, kako bi se povećale šanse za pobjedu republikanaca, već mu se sada "obilo o glavu."