Marijana Bahmajer postala je poznata kao „majka osvetnica“ kada je, 6. marta 1981. godine, u prepunoj sudnici ubila Klausa Grabovskog, seksualnog prestupnika kojem se sudilo za ubistvo njene sedmogodišnje ćerke.
Marijana je Grabovog upucala sa šest metaka, a ovaj je od zadobijenih rana na licu mjesta preminuo.
Ovaj slučaj je potresao njemačku javnost, koja je kasnije pomno pratila suđenje Bahmajerovoj. Postavljano je pitanje opravdanosti njene osvete za ubistvo sopstvenog djeteta. Osuđena je na šest godina zatvora zbog ubistva Grabovskog, koji je navodno silovao i ubio njenu ćerkicu. Čak i danas ovaj slučaj je zapamćen kao „najspektakularniji slučaj osvetničke pravde u njemačkoj posljeratnoj istoriji“, kako ga je opisao njemački listi NDR.
Marijana Bahmajer je bila samohrana majka koja je 70-ih godina prošlog vijeka vodila pab u zapadnonemačkom gradu Libeku. Teško je preživljala, ali se trudila da se stara o maloj Ani, svom trećem djetetu. Dvoje starije djece je prethodno dato na usvajanje. Ana je važila za srećno dijete, ali njeno detinjstvo je prekinula tragedija - pronađena je mrtva 5. maja 1980. godine.
Sedmogodišnjakinja je tog kobnog dana napustila školu, nakon svađe sa majkom. Nekako se našla u rukama svog 35-godišnjeg komšije, lokalnog mesara Klausa Grabovskog, koji je već imao krivični dosije, uključujući zlostavljanje djece. Istraga je utvrdila da je Grabovski držao Anu u svom domu satima prije nego što ju je zadavio najlonskim čarapama. Ostaje nepoznato da li ju je seksualno napastvovao. Zatim je sakrio tijelo djeteta u kartonsku kutiju i ostavio ga na obali obližnjeg kanala.
Nakon što je njegova vjerenica obavijestila policiju, Grabovski je uhapšen iste večeri. Priznao je ubistvo, ali je negirao da je zlostavljao dijete. Mesar je svoju odbranu bazirao na tvrdnjama da je zadavio Anu jer je pokušala da ga ucijeni. Bolesnik je izjavio da je djevojčica pokušala da ga zavede i prijetila je da će reći majci da ju je maltretirao ako joj ne da novac. Marijanin bol je bio strašan i odlučila je da lično presudi ubici svog djeteta.
Suđenje Grabovskom je izazvalo nevjerovatnu bol kod majke, koja je ponovo preživljala strašan događaj. Njegovi branioci su tvrdili da je uzrok da počini ovaj strašan zločin hormonska neravnoteža. Naime, mesar je dobrovoljno kastriran nekoliko godina ranije, a nakon zahvata primao je hormonsku terapiju.
U to vrijeme, seksualni prestupnici u Njemačkoj često su bili podvrgnuti kastraciji kako bi se spriječilo ponavljanje zločina, ali to nije bio slučaj sa Grabovskim. Trećeg dana suđenja u Okružnom sudu u Libeku, Marijana je iz torbice izvukla pištolj i osam puta povukla obarač. Šest hitaca pogodilo je Grabovskog i on je preminuo na podu sudnice. Prema riječima sudije Gintera Krugera, koji je razgovarao sa Bahmajerovom neposredno nakon što je pucala u Grabovskog, čula je kako ožalošćena majka govori: „Htjela sam da ga ubijem“.
"Ubio je moju ćerku… Htjela sam da mu pucam u lice, ali sam mu pucala u leđa… Nadam se da je mrtav", izjavila je Marijana neposredno nakon događaja.
Prisutni policajci su tvrdili da su čuli kako je Bahmajer nazvala Grabovskog „svinjom“ nakon što ga je upucala. Prije nego što je pucala u mesara, Marijana je izjavila da je sanjala trenutak osvete Uslijedilo je suđenje Marijani za ubistvo Grabovskog. Tokom suđenja, ona je posvjedočila da je u snu pucala u mesara i da joj se u sudnici ukazala vizija ćerke. Doktor koji ju je pregledao, izjavio je da je od Bahmajerove zatražen uzorak rukopisa, a ona je u odgovoru napisala: „Uradila sam to za tebe, Ana“. Zatim je ukrasila uzorak sa sedam srca, simbolično", po jedno za svaku godinu Aninog života.
"Čuo sam da je želio da da izjavu", rekla je Bahmajer kasnije, pozivajući se na tvrdnje Grabovskog da je njena ćerka pokušavala da ga ucijeni.
"Pomislila sam, sada slijedi naredna laž o žrtvi, koja je bila moje dijete", istakla je skrhana Marijana.
Suđenje Marijani privuklo je veliku pažnju javnosti i izazvalo oštre podjele u zemlji. Njeno suđenje je privuklo međunarodnu pažnju zbog njenog nemilosrdnog čina osvete. Nedeljni njemački časopis Stern objavio je seriju članaka o suđenju, kopajući po Marijaninom životu kao zaposlene samohrane majke koja je prolazila kroz teške životne periode. Ona je navodno prodala svoju priču časopisu za 158.000 dolara kako bi pokrila pravne troškove tokom suđenja. Odziv čitalaca je bio ogroman, a slučaj je izazvao oštre podjele u javnosti. Da li je Marijana bila izbezumljena majka koja je jednostavno pokušavala da osveti brutalnu smrt svog djeteta, ili ju je njen čin osvete učinio hladnokrvnim ubicom? Mnogi su izrazili simpatije prema njenim motivima, ali su ipak osudili njene postupke.
Pokrenuta je i pravna debata o tome da li ubstvo izvedeno sa predumišljajem ili ne, kao i dali se radi o ubistvu iz nehata. Decenijama kasnije, jedan njen prijatelj je tvrdio da je bio svjedok kako Bahmajerova vježba gađanje u podrumu svog paba prije pucnjave. Sud je na kraju presudio da se radilo o ubistvu sa predumišljajem i osudio Marijanu na šest godina robije 1983. godine.
Kolika je bila podijeljenost javnosti o ovom slučaju, pa i dodeljenoj kazni, ukazuje istraživanje Alensbah instituta. Da je Marijani dodijeljena odgovarajuća kazna smatralo je 28 odsto Njemaca, 27 odsto smatralo je da je preteška, dok je 25 odsto smatralo da je trebala da bude osuđena na težu kaznu. Puštena je nakon odležane polovine kazne, a nakon smrti sahranjena je pored Ane
Nakon što je odslužila samo polovinu kazne, Marijana je puštena iz zatvora u junu 1985. godine. Nakon toga se preselila se u Nigeriju, gdje se udala i ostala do 90-ih godina. Uslijedio je razvod od muža, da bi se posle preselila na Siciliju gdje je ostala sve dok joj nije dijagnostikovan rak pankreasa. Nedugo potom se vratila u Njemačku. Umrla je 17. septembra 1996. godine u 46. godini života. Sahranjena je pored ćerke Ane.