Istorija ratovanja je duga koliko je duga istorija čovječanstva, ali to ne znači da svako može da razumije istoriju ratovanja, već se za to školuju, oficiri, podoficiri.
Za svaki čin se polaže ispit te je ratovanje ozbiljna nauka. Ratovanje ne može da se shvati iz dvije knjige, mora puno da se čita, puno da se radi i ratovanje je ozbiljan posao, piše Kurir.
Koliko je ozbiljan pokazuje primjer Njemaca koji su dozvolili da ih vodi jedan kaplar koji se stalno miješao u vojne odluke, i te vojne odluke su uvijek bile polovične. Na primjer kao odgovor na desant na Normandiju bile su dvije varijante.
Jedna varijanta je bila da oklopne snage budu blizu mora i da odmah krenu u kontra napad čim se protivnik iskrca. Da mu ne daju šansu da se reorganizuje, druga varijanta je bila da ih čekaju kod Pariza da tamo bude glavnina oklopnih snaga, koje će da udare onda kada se savezničke trupe razviju, kad im linije snabdijevanja postanu dugačke i onda da se udari svom snagom na neprijatelja.
Hitler je riješio, pošto nije mogao da prelomi koja varijanta je bolja, a uvijek je volio da njegova riječ bude posljednja, riješio se za polovično rješenje da pola tenkova bude uz obalu, a pola u okolini Pariza, što naprosto nije bilo dovoljno za akciju ni po planu A ni po planu B. Tako da podoficiri takođe slabo razumiju vještinu ratovanja iako se lažno predstavljaju, što je vrlo čest slučaj, da su veliki poznavaoci vojne strategije, naoružanja i svega ostalog. Jer naprosto iz podoficira uvijek izvire jedna vrsta kompleksa i žale što nisu završili vojnu akademiju i postali oficiri. Povlačenje je validna vojna taktika koja ima zadatak u varijanti A da uvuče neprijatelja u klopku, da neprijatelj krene u gonjenje, a daćemo jedan vrlo plastičan primjer. Njemci su u Africi za protivtenkovskih top koristili protivavionski top od 88 mm i razradili su jednu vrstu taktike upotrebe tog tipa za uništenje britanskih tenkova. To je išlo ovako. Njemačkih nekoliko tenkova je dolazilo na tu daljinu gdje Englezi mogu da ih vide. To je bilo dovoljno, okretali bi se i krenuli da bježe. A Britanci bi krenuli u gonjenje neprijatelja i to bi trajalo dok se Njemci ne bi povukli do one razdaljine dok njemački top može da pogodi i razori britanski tenk. Znači niko nije zamjerao Romelu što je imao tu taktiku, piše Kurir.
Druga varijanta povlačenja da bi bila jasna je ta, da se general Živojin Mišić povukao, napustio Beograd, skratio front popunio trupe, popunio zalihe i onda izvršio kontranapad. Hvala Bogu pa kad je to radio i kada je trajala Kolubarska bitka nije bilo interneta, tastatura ratnika, vojnih manekena i pseudorusofila koji bi širili paniku. Niko se nije suprostavio ideji Živojina Mišića da se povuče. Ni Radomir Putnik ni prijestolonasljednik Aleksandar ni kralj Petar. Zašto? Zato što je povlačenje sasvim normalna stvar. Ima jedna prosta izreka jedan korak nazad, dva koraka napred. Pošto su ljudi uglavnom površni i nespremni da čitaju onda vrlo često donose pogrešne zaključke.
Rusko povlačenje kod Hersona bi imalo velike posljedice , da se desilo prije referenduma kojim je Herson pripojen Ruskoj Federaciji prije glasanja u ruskoj Dumi i prije Putinovog potpisa. To bi tad imalo smisla, da se misle da Rusi gube, ali Rusi i pobjeđuju, piše Kurir.
Na Donbasu nisu smanjili pritisak oslobodili su Pavlovku koji daje strateške mogućnosti da napreduju dalje. Herson sam po sebi nije bitan jer Rusu Ukrajince mogu da napadnu sa boka iz pravca Krima, a mogu da ih okruže iz pravca Zaporoške oblasti. Te je to nešto sasvim normalno. Ukrajinci su možda pobjeđivali isključivo na medijskoj sceni, tako da je i ofanziva na Herson medijska priča više nego što je realna, jer Ukrajina naprosto ne može da natjera Rusiju na pregovore. Pregovori bivaju samo onda kad jača strana bude spremna na to ili bude spremna da prihvati predlog slabije strane. Rusija u svakom slučaju u sukobu sa Ukrajinom nije slabija strana i treba da se zna da se rezultati rata mogu da se ocjene kad se rat završi. Mene je dovelo u stanje šoka kad sam vidio novinarsku neozbiljnost da drugog dana rata je snimljen BMP 1 koji je bio vožen po ulicama Kijeva.
Taj oklopnjak imaju i Rusi i Ukrajinci jer je iz Sovjetskog doba, te su novinarke zapadnih medija javile da su ruske trupe ušle u Kijev. Ja sam naprosto shvatio da je to nemoguće i da od granice do Kijeva ima više od 100 km I da je nemoguće da jedan oklopni transporter, ako bi Rusi ušli u Kijev ušli bi sa mnogo više trupa , tako da sam znao da je vijest lažna ali posljedice, uzrok toga je što su žene bile izvještači.
Nemam ništa protiv žena novinara čak šta više mislim da su odlične novinarke, ali tu ima jedan problem slabo razlikuju vojnu tehniku i to dovodi do teških zabluda i pogrešnih informacija.
Pošto Rusi nisu nigdje prekinuli borbena dejstva pošto napredniju u Donbasu znači da imaju volje za ratovanjem i oni nastavljaju sa bombardovanjem okoline Kijeva i okoline Dnjepropetrovska što naravno znači da je moral na visokom nivou da su trupe dobro opremljene i da su oni daleko od poraza, piše Kurir.
Ruski poraz bi mogao da uslijedi tek kada bi se ratovalo na drugom frontu na Dalekom istoku. Ovo je samo primjer i ništa drugo. Ali Rusi nemaju potrebe da žure oni idu na to da melju protivnike da unište tehniku oružanih snaga Ukrajine i da demorališu ljudstvo.
Od svoga prijatelja koji je vozač koji radi u stranoj firmi sam čuo da neke njegove kolege , vozači Ukrajinci koji rade po Evropi su dobili poziv od Ministarstva odbrane Ukrajine da se vrate i da budu mobilisani.
Ako Ukrajini ide super i ako pobjeđuje zašto bi mobilisali još trupa? Ukrajina je odustala od bilo kakvih drugih ofanzivnih dejstava recimo na pravcu Harkovske oblati ili u pravcu Luganske oblasti, a pošto nema nikakvih napadnih dejstava to govori da su Rusi u jednoj prednosti da ako idu da Dnjepropetrovsk i Kijev i da će Ukrainci morati da povuku sve trupe koje su poslali u napad na Hersonsku oblast, a Ukrajinci jesu poslao sve trupe u Hersonsku oblast, a to govori da ne postoje napadna dejstva na drugim pravcima.