U ljeto 1970. godine, porodica Berberov odnijela je kući bolesno mladunče lava iz zoološkog vrta, odrastao je i ostao u njihovom stanu, ali desila se tragedija!
Otac porodice zvao se Lev Lvovič. Radio je kao arhitekta u Bakuu. Sa suprugom i dvoje djece, Evom i Romom, živio je u prostranom stanu od 100 kvadrata u strogom centru grada, na drugom spratu. Lev Lvovič Berberov je veoma volio životinje. Najrazličitije. Kod kuće su Berberovi živjeli sa malim psom Čapom, mačkama, papagajima, rakunom, zmijom i ježom Dimko, piše mel.fm.
Jednom, u rano leto 1970. godine, ćerka Eva i supruga Leva Lvoviča Nina šetale su u zoološkom vrtu u Bakuu i dugo se zadržale u volijeri sa lavovima. Tamo su vidjeli dvomjesečno mladunče, veoma malo i veoma bolesno. Ležao je na zemlji i nije mogao da ustane. "Mama, vidi, pas tamo umire", rekla je Eva Berberova svojoj majci. Nina je pronašla direktora zoološkog vrta i nagovorila ga da im da mladunče lava. Pretpostavljalo se da će to biti kratkoročna rehabilitacija: postavili bi ga na noge i vratili u zoološki vrt. Tako se mladunče lava nastanilo u stanu velikog arhitekte. Dali su mu ime Kralj. Djeca su bila oduševljena.
"Kralja su pokrivali jastučićima za grijanje, hranili ga raznim mješavinama. U početku, prednje šape mladunčeta lava uopšte nisu funkcionisale. Tako su ih danima naizmjenično masirali. Postepeno, lav je počeo da hoda", iz memoara fotografa Vladimira Aleksejeva, prijatelja porodice Berberov.
Kralj se ponašao baš kao obična kućna mačka. Jedini problem: ova "mačka" je uvek htjela da liže goste porodice, a lavlji jezik je kao šmirgla. Ali ako bi stvarno bio dosadan, oni bi ga bez problema bocnuli ili gurnuli. Lav bi onda otišao u ćošak ili bi se popeo na međusprat, gdje mu je bilo mjesto.
Ogromna domaća mačka
Kralj je odrastao. Postao je velikoglavo debelo "mače" koje je već nadmašilo veličinu oba djeteta, a zatim i samog Lev Lvoviča i njegove supruge Nine. Za doručak je jeo tri kilograma mesa iz malog lavora. Bio je veoma prijateljski nastrojen sa psom Čepom, koji ga je kao seniora naučio lijepom ponašanju: na primjer, Kralj se nikada nije usudio da počne da jede prije nego što je sam pas počeo da jede. Noću bi pas zaspao između ogromnih lavljih šapa.
Djeca su voljela Kralja, svoju džinovsku "mačku". Jahali su ga, čupali mu brkove, češali iza ogromnog uha. Kada je Kralj želio samoću, povukao bi se na svoje mjesto. Komšije su se žalile da se iz stana Berberovih na ulazu širi nepodnošljiv miris.
Kada su novinari Centralne televizije saznali za Kralja, život Berberovih se zauvijek promijenio. Ubrzo je cijela zemlja saznala za porodicu u kojoj živi pravi lav - baš kao mačka: spava na sofi na rasklapanje sa plavim prekrivačem, ujutru zahtjeva doručak, gura loptu po podu, ubrzo je saznala cijela zemlja. Godine 1975. sovjetski dokumentaristi snimili su pejzažni film o prirodi sa Kraljem u glavnoj ulozi.
"Kralj je obožavao Lava Lvoviča i nežno se ophodio prema meni, očigledno shvatajući da sam žena! Ili se u njemu probudila muška ljubomora, ili je za to postojao drugi razlog, ali čim je osjetio svoju mladost, Kralj je počeo da provodi noć u našoj bračnoj postelji između mene i Leva Ljvoviča. I vrlo često sam se u takvim noćima budila i zatekla bih muža na podu pored kreveta. Kralj je izgurao svog gospodara iz kreveta, pošto nije razumio da je u takvoj situaciji treća osoba višak...", iz memoara Nine Berberove.
Postao poznat
Kralj je vremenom postao mnogo popularan. Zajedno sa njim cijela porodica se zbog snimanja privremeno preselila u Moskvu, a potom u Lenjingrad. Kako se ispostavilo, King je bio loš glumac. Berberovi uopšte nisu dresirali lava, tako da on nikada nije izvršavao ni najprostije komande. Posle završetka snimanja King i porodica Berberov preselili su se u Moskvu. Lav je smešten u školu broj 74 u kojoj nije bilo nastave pošto je bilo ljeto. Kako je Nina isticala, obližnjim ulicama svakodnevno je prolazio automobil sa ozvučenjem preko koga je upozoravano da je zabranjen ulazak na teritoriju škole, ali neki nisu slušali, piše tren.az.
Smrt Kralja
U sportskoj sali škole King je 24. jula 1973. godine igrao fudbal sa asistentom Aleksandrom (ostalo je nepoznanica da li je asistenta angažovala porodica ili filmska ekipa dok traje snimanje). Prozori sale nisu bili dobro zatvoreni, a Kralj je ostao sam u sali.
U tom trenuktu pored škole prolazio je osamnaestogodišnji student Vladimir Markov koji je sa djevojkom šetao psa. Radoznali pas provukao se kroz rupu na školskoj ogradi i obreo se preko puta sportske sale. Markov je preskočio ogradu, uhvatio psa i vratio djevojci i spremao se da ponovo preskoči ogradu, ali nije stigao. Kralj je iskočio iz sale kroz prozor i napao Vladimira s leđa. Na mesto zločina brzo je stigao potporučnik Aleksandar Gurov i vidio lav sjedi u grmlju, pritiskajući na zemlju unakaženog Markova i spremao se da jedva živom momku odgrize glavu. Gurov je pucao u životinju nekoliko puta. Markov je preživio.
Međutim, Berberovi su Kingovu smrt doživjeli kao istinsku tragediju. Porodica je čak smatrala da Gurov treba da robija zbog ubistva lava jer su bili sigurni da je Markov sam isprovocirao zvijer da ga napadne. "Po riječima očevidaca, Markov je počeo da pravi grimase i skače, okrećući se čas licem, čas leđima prema lavu. Kralj je to shvatio kao poziv na igru. Naš asistent je tako probao sa njim scenu za film 'Nevjerovatne avanture Italijana u Rusiji' u kojoj lav juri čovjeka i obara ga na zemlju", ispričala je Nina svoju verziju događaja.
Porodica uzela drugog lava
Porodica je kupila ubrzo drugog lava, Kralja Drugog. "Kralj Drugi uopšte nije ličio na našeg prvog ljubimca koga smo spasili od smrti, a on nam zahvalnost uzvraćao poštovanjem i lijepim odnosom. Ovaj je zahtijevao da mi njega poštujemo. Ipak, Lava Lavoviča King Drugi smatrao je za 'vođu čopora' i slušao ga", memoari su Nine.
Otac porodice Berberov umro je od srčanog udara 1978. godine. Nina je ostala sama u stanu sa dvoje djece, lavom i drugim životinjama, među kojima je bila i puma Lelja. Kralj Drugi uopšte nije bio agresivan ni prema njoj, ni djeci, čak je i on glumio u filmovima. Lav je 24. novembra 1980. u napadu agresije nanio teške povrede Nini Berberovoj i ubio njenog 14-godišnjeg sina Romana. Pristigli policajci ubili su lava i pumu.
"Taj dan mi je postao noćna mora", prisjeća se Nina Berberova. "Ujutro sam otišla u izdavačku kuću: spremala se knjiga za objavljivanje koju smo zajedno sa suprugom napisali o svim našim ljubimcima. Zatim je požurila kući da nahrani djecu i životinje. "Kada sam ušla u stan osjetila sam oštar miris dima. Kralj Drugi se ponašao veoma čudno, zarežao je i sjurio se na balkonsku mrežu. Puma Lelja je skočila na sofu i sakrila se u ćošak. Otišla sam na balkon i vidjela da naš komšija, potpuni alkoholičar, pali i baca komade plastičnog češlja na lava. Eksplodirala sam: 'Šta radiš?! Zvaću policiju!' U to vrijeme, sin se vratio iz škole. Prvo sam mu dala da jede, a onda sam dala i Kralju. Isjekla sam meso i odnjela činiju do njega. On je skočio i jurnuo na mene. Šapom mi je rastrgao glavu, bacio me na leđa."
Četrnaestogodišnji Roman je potrčao, zgrabio Kralja za vrat, ali ljuti lav je ubio Romana pred očima njegove majke - lavlja šapa je dječaku otkinula kožu sa lica i slomila vratne pršljenove. Komšije su zvale policiju koja je uletjela i ubila i pumu u Kralja Drugog. Roman je umro u bolnici dan kasnije.