Mehran Karimi naseri, poznatiji kao "ser Alfred Mehran", je stekao reputaciju i nadimak "Čovek sa Terminala". Ovo je njegova nevjerovatna priča koja je obišla cio svijet.
Mehran Karimi naseri, poznatiji kao "ser Alfred Mehran", je stekao reputaciju i nadimak "Čovek sa Terminala". On je čuveni iranski državljanin koji je bio zarobljen na aerodromu 18 godina zbog ukradenog pasoša tokom jednog svog putovanja. Bez pasoša on nije mogao da napusti aerodrom na terminalu jedan na aerodromu "Šarl de Gol" u Parizu u Francuskoj. On je aerodromu živio, spavao, čak i studirao punih 18 godina, od avgusta 1988. do jula 2006. godine. Francuska vlada je u više navrata pokušavala da ga preseli sa aerodroma, ali nijednom nije uspjela. On je želio "naturalizaciju", odnosno da postane punopravni građanin Velike Britanije i da započne nov život, daleko od svoje domovine. Po njegovoj autobiografiji je snimljen kultni film "Terminal" koji je režirao Stiven Spilberg.
Pogledajte ko je i kako je živio "čovek sa terminala"
Ko je "čovjek sa terminala" ?
Rođen je u Iranu, u mjestu Masjed Solejman. Majka mu je bila medicinska sestra, a otac mu je radio kao ljekar. Mehran je upisao trogodišnji kurs na Univerzitetu u Bradfordu, a nakon toga se vratio u Iran. Protestovao je 1977. godine protiv tadašnjeg iranskog kralja, Mohamada Reza Šaha. To je rezultovalo njegovim protjerivanjem iz zemlje. Vremenom je utvrđeno da on, navodno, ipak nije bio protjeran iz zemlje. Aplicirao je za državljanstvo u nekoliko zemalja, ali su ga sve države odbile. Nikada nije saznao razloge odbijanja.
Kako je na aerodromu proveo 18 godina?
Pošto je Mehran bio navodni iranski begunac koji je želio da postane britanski građanin, on je krenuo za London iz Pariza 1986. godine. Nakon što je sletio, izgubio je svoj pasoš i nije mogao da ga pokaže oficirima u kancelariji za imigrante. Zbog toga je hitno vraćen odakle je i došao - u Pariz. Po slijetanju na "Šarl de Gol", privela ga je francuska policija. On je tvrdio da je izgubio svoj pasoš kao i ostala važna dokumenta u putu za London. Istragom je utvrđeno da je on zaista kod sebe imao dokumenta kada je krenuo za London iz Pariza. Od tog trenutka, on je postao iranski begunac bez ličnih dokumenata jer Francuska nije mogla nigdje da ga pošalje bez identifikacionih dokumenata. Zbog toga je na "Šarl de Gol" aerodromu proveo čitavih 18 godina. Promijenio je svoje ime u nekom trenutku prilikom osamnaestogodišnjeg boravka na pariskom aerodromu. Tako je postao "ser Alfred Mehran". Tokom života na aerodromu, on je 18 godina studirao i pisao knjige zbog čega je prozvan "čovek sa terminala". Snimljen je i sada već kultni film po njegovoj autobiografiji. Film se zove "Terminal" i režirao ga je reditelj Stiven Spilberg.
Kako je živio na aerodromu?
Nije mogao da napušta aerodrom jer nije imao lična dokumenta. Hranio se u restoranu brze hrane i kupovao je cigarete u prodavnici na aerodromu. Vremenom se pročulo za njega pa su se ljudi sami organizovali i donosili su mu hranu, piće, novine, stvari za higijenu. Kupao se u muškom toaletu, a tu je prao i sušio svoj veš. Dobio je od velikodušnih ljudi brijač kako bi mogao da "održava" svoju bradu. Vremenom su se i mediji zainteresovali za njega i njegovu tešku sudbinu. To je rezultiralo time da se širom svijeta pročuje za njega. Počeo je da dobija pisma od ljudi sa čitave planete. Mnogi su mu čak slali i novac koji bi on trošio na osnovne životne potrepštine.
Kada je napustio aerodrom?
U više navrata je pokušavao da napusti aerodrom "Šarl de Gol". Konačno je 1999. godine dobio lična dokumenta, ali ih je on odbio jer je mislio da se radi o lažnim dokumentima. Zbog svoje pogrešne procjene, na "Šarl de Golu" je proveo dodatnih sedam godina. Francuska vlada je tada podnijela zvaničan zahtjev da ga konačno skloni sa aerodroma, ali to nije bilo zakonski moguće sve dok se nije razbolio u julu 2006. godine. Sud je donio odluku 1992. godine da on na legalan način nije ušao u Francusku državu pa zbog toga nije ni mogao na silu da bude izbačen iz iste. Francuska i Belgija su se ponudile da mu daju državljanstvo, ali je on odbijao njihove ponude zbog svoje želje i dugogodišnjeg sna da postane britanski građanin.
Zašto je "čovjek sa terminala" hospitalizovan?
Zakačio je nepoznatu bolest zbog koje je završio u bolnici. Dok je bio tamo na liječenju, negovo "parče doma" na aerodromu je srušeno od strane francuskih vlasti. Francuski "Crveni krst" se pobrinuo za njega nakon izlaska iz bolnice. Odsjeo je u hotelu nakon izlaska iz bolnice. Taj hotel se nalazi blizu aerodroma, a 2007. godine jedna imigrantska porodica ga je preuzela i povela kod sebe.
Kako je dobio status iranske izbeglice?
Nekoliko puta je aplicirao za državljanstvo, ali je svaka njegova prijava bila odbijana. Nakon što pravno nije imao kud, a ni francuske vlasti nisu imale ideju, visoki oficir za izbjeglice u Belgiji mu je dodijelio status izbjeglice. Tim dokumentom je mogao slobodno da putuje kroz države koje su članice Evropske unije. Taj papir ga je takođe čuvao od protjerivanja iz bilo koje države koja je članica Evropske unije.