Rusi su primjetili Ramba i njegovu jedinicu, pucali na njih, a zatim ih nemilosrdno granatirali. Ljekari mu nisu dali nikakvu šansu
Šaref Amin (40), koji je devet godina služio u britanskom 1. bataljonu 'The Rifles' i služio dva puta u Avganistanu, oporavio se od teškog ranjavanja zbog kojeg je mogao da umre, piše Dejli mejl. Amin, koga su drugovi prozvali 'Rambo', ranjen je prije dvije nedelje u Ukrajini dok je bio u izviđačkoj misiji duboko iza neprijateljskih linija. Rusi su primjetili Ramba i njegovu jedinicu, pucali na njih, a zatim ih nemilosrdno granatirali. Amir je završio sa višestrukim ranama od metaka po cijelom tijelu, kao i gelerima u oba plućna krila i sva četiri uda.
Uprkos strašnim povredama, Amina su spasili drugovi i, uprkos prognozama ljekara, ponovo je počeo da hoda, iako je izgubio većinu osjećaja u desnoj ruci i stopalu. Prijatelji sada prikupljaju sredstva da vrate Amina - porijeklom iz Bristola - u Veliku Britaniju sa njegovom vjerenicom iz Ukrajine Helenom Vitvickajom (33) i njenim 10-godišnjim sinom Platonom. Govoreći iz bolničkog kreveta, Amin je za Dejli mejl rekao da je otišao u Ukrajinu čim je izbio rat u februaru. U početku samo kao humanitarac.
Ali kako su se borbe zahuktale, počeo je da koristi vještine koje je naučio u britanskoj vojsci. Prvo na obuku Ukrajinaca, a onda bi se i sam uputio na ratište. Amin je opisao kako se sakrio od granata u plitkom rovu pored ukrajinskog druga poznatog kao "Profesor".
"Bili smo šlem uz šlem, ruku pod ruku dok su projektili padali oko nas. Sljedeće čega se sjećam je snažan udarac. Osjećao sam se kao da me je neko odvukao u podzemlje. Onda sam vidio crveno. Profesorovo tijelo je mlohalo kao krpena lutka. Pao je na mene. U tom trenutku sam znao da sam pogođen. Pomislio sam: 'Umirem ovdje.' Pa sam to prihvatio. Profesor je umro, nisam više mogao da ga skinem sa sebe", prisjeća se.
Amin se prisjetio kako je vikao drugom saborcu Olehu Šumovu, poznatom kao "Šam" da kaže da je još živ i da mu treba pomoć. On je opisao kako je, iako je i dalje bio pod vatrom, iskočio iz rova i odvukao Profesorovo tijelo. Tada se Amin suočio sa užasavajućom veličinom sopstvenih povreda: desna ruka mu je visila sa ručnog zgloba, a komad gelera 'veličine konzerve' bio mu je zaboden u desnu nogu.
Iako to tada nije znao, geleri su mu se našli i ispod pancira i probili mu oba pluća. "Gurao sam se i osjećao agoniju. Jedino što sam mogao da koristim je moja lijeva ruka. Ne znam kako sam smogao snage da se izvučem iz tog jarka, ali jesam. Onda sam vidio kako mi iz noge viri ogroman komad gelera. Izgledalo je kao konzerva. Okrenuo sam se na leđa, a komandir me je uvukao u nekakav zaklon. Pucnjava nije prestala. Počela je kiša i rekao sam svom komandantu 'moraš da me skineš sa ovih stena, ležim ovdje na stijenama i u agoniji sam'. Rekao mi je 'nisi na stijenama, prijatelju, to je geler koji ti je prošao kroz pancir i u leđa. Ali ne brini, ne znam kako, ali ja ću te izvući odavde'", rekao je.
Šaref i Šama su ubrzo spašeni oklopnim vozilima Kozak Varrior i odvezeni u ambulantna kola udaljena 20 minuta, a zatim u bolnicu. Tri komada gelera su uklonjena sa njegovog tijela i još se nalaze u staklenoj posudi pored njegovog kreveta. Sjetio se i kako su ljekari stajali nad njim i šaputali da neće izdržati. Ali Rambo ponovo hoda, iako još uvijek nema osjećaj u desnoj ruci i stopalu.
"Ne kajem se ni zbog čega. Ako sjedim kod kuće i imam vještine koje mogu da pomognu nekome, kakvo sam ja ljudsko biće?", zaključio je Britanac Rambo Šaref, koji je u međuvremenu odlikovan ukrajinskom medaljom za hrabrost.