Mjesecima je ruski predsjednik Vladimir Putin posmatrao i čekao, nadajući se slomu konzenzusa koji je u Vašingtonu izgradio američki Džo Bajden radi odbrane demokratije u Ukrajini.
Sada su se, konačno, možda pojavile prve pukotine, piše u analizi za CNN Stiven Kolinson.
Dok nema naznaka da je američka vojna pomoć Ukrajini vredna 18 milijardi dolara “neposredno u opasnosti”, uzburkanost političke opozicije prema beskrajnoj ulozi SAD u ratu raste i među demokratama i među republikancima dvije nedelje uoči novembarskih srednjemandatnih izbora. Čak i najmanji nagovještaj ublažavanja američke riješenosti mogao bi da utješi Putina dok se on priprema da ukrajinskim civilima i Evropljanima kojima je potreban ruski gas donese “bolnu zimu”, ističe Kolinson.
Kijev ne može da očekuje blanko ček
U onome što je opisao kao “politički debakl”, demokrate su u utorak objavile – i potom povukle – pismo potpisano u junu u kojem se od Bijele kuće tražilo da se napori na naoružanju Ukrajine usklade sa diplomatskima i sukob u Ukrajini reši pregovorima.
Do ovog je došlo nekoliko dana nakon što je lider manjine Predstavničkog doma Kevin Mekarti – potencijalno sljedeći predsjednik i nasljednik Nensi Pelosi – upozorio da Kijev ne može da očekuje “blanko ček” ako se republikanci nađu na čelu sljedeće godine.
U međuvremenu se bivši predsjednik SAD Donald Tramp – moguće i budući republikanski kandidat na izborima 2024. – požalio na troškove podržavanja vlade zarobljene u ratu sa “njegovim herojem” Putinom, ukazuje Kolinson, dodajući da će on imati ogroman uticaj na bilo koju buduću većinu republikanaca u Predstavničkom domu nakon srednjemandatnih izbora.
Iako je jasno da u Vašingtonu i dalje postoji dvostranački konsenzus za pomoć Kijevu, glasine da Bajdenova tvrda linija prema Rusiji možda neće uvijek uživati jaku podršku došle su u posebno osjetljivo vrijeme dok Zapad pokušava da diskredituje posljednju rundu ruske nuklearne retorike – upozorenja da bi Kijev mogao da upotrebi “prljave bombe”. Ti navodi su doveli do razgovora na visokom nivou između američkih i ruskih zvaničnika a tumače se kao taktika zastrašivanja ili čak pokušaj Moskve da stvori izgovor za sopstvenu upotrebu oružja za masovno uništenje.
Kako bi istakao posvećenost Ukrajini usred “političkog torokanja”, Bajden je u utorak iznio novo upozorenje protiv upotrebe taktičkog nuklearnog oružja na frontu.
- Ne garantujem još da je to operacija pod lažnom zastavom, to ne znam, ali to bi bila ozbiljna, ozbiljna greška – rekao je on na pitanje novinara da li se Moskva priprema da upotrebi prljavu bombu.
Bajdenovi komentari podsjetnik su da se manevrisanje u Vašingtonu oko pomoći Ukrajini odigrava u kritičnom kontekstu, uz i dalje akutnu zabrinutost zbog moguće eskalacije rata koji bi mogao da se prelije na direktna američko - ruska neprijateljstva, a svijet stavi na put katastrofe i nuklearne eskalacije.
Zbog toga su znaci slabljenja političke riješenosti SAD i nekih saveznika veoma značajni, ukazuje Kolinson, dodajući da bi oni mogli da ubijede Putina da bi njegov rat tokom zime mogao da prije ili kasnije dovede do zamora na Zapadu i time oslabi sposobnost Ukrajine da se brani.
Kriza i inflacija
Zamoru bi mogle da doprinesu i energetska kriza i inflacija. “Njujork tajms” je početkom oktobra prenio da je indeks potrošačkih cijena porastao za 8,2 odsto u godini do septembra, vođen skupljom hranom i ostalim artiklima. Inflacija ostaje nemilosrdna, istakao je list.
Bajden je u srijedu rekao da vlasti “čine progres na smanjenju troškova za porodice” i da cijena benzina nastavlja da pada treću nedjelju zaredom za 1,25 dolara po galonu od početka ljeta, navodi se na sajtu Bijele kuće.
- Uobičajena cijena sada u Americi je 3,39 dolara po galonu, a padaće još više – rekao je on, dodajući da “razumije frustraciju američkog naroda”.
Kolinson ukazuje da će se politička nadmetanja u Vašingtonu oko toga koliko bi dugo SAD trebale da ostanu uključene u naoružavanje Ukrajine – i koliko bi to koštalo – prije ili kasnije spotaknuti o ključna pitanja koja bi mogla da odluče o ratu i postanu motivacija za Putinove česte eskalacije nuklearne retorike.
- Da li je Zapad posvećen da prevlada u Ukrajini kao Putin, čiji politički opstanak možda zavisi od pobjede ili barem od poraza? Da li je zaista voljan da uđe u opasan ciklus eskalacije koja bi mogla da rizikuje širi nuklearni rat ako to uradi? – upitao je Kolinson.
Postoji i rizik da bi u ovoj fazi diplomatija mogla Putinu da ponudi nagradu za pokolj koji je počinio u Ukrajini, ističe Kolinson. Demokratski senator Kris Marfi naveo je na “Tviteru” u utorak da “postoji moralna i strateška opasnost u preranom sijedanju (za pregovarački sto) sa Putinom”.
“Rizikuje se da se legitimišu njegovi zločini i da se djelovi Ukrajine predaju Rusiji u sporazumu koji Putin neće ni poštovati”, napisao je on, dodajući da se “ponekad nasilniku moraju pokazati granice njegove moći prije nego što diplomatija može da funkcioniše”.
Šta republikanski dom znači za Kijev?
Jedna stvar koju je drama oko demokratskog pisma o Ukrajini postigla jeste da pokaže da, iako je podrška Ukrajini dvostranačka, takođe je i zabrinutost zbog rata. Kolinson je ukazao da će izgledi za republikanski Predstavnički dom zabrinuti administraciju.
Ipak, kako navodi Kolinson, to ne znači nužno da je Mekarti odlučan da uskrati pomoć Ukrajini, već da možda prosto stvara sebi nešto političkog prostora u vezi osjetljivosti ovog pitanja u Republikanskoj partiji. Teoretski, on bi mogao da usvoji zakon o finansiranju Ukrajine koristeći glasove i republikanaca i demokrata, ali da li će mu to omogućiti sopstveni položaj u Kongresu je druga stvar.
Konflikt u Ukrajini je važan jer predstavlja više od teritorijalnog sukoba na dalekim rubovima Evrope. To je borba za samu demokratiju. Ako Ukrajina padne, Rusija će uspostaviti princip da velika autoritarna nacija može prosto da zbriše manjeg susjeda sa mape.
To bi imalo i ozbiljne posljedice u drugim sukobima – na primjer u slučaju Tajvana i Kine. Ruska pobjeda u Ukrajini mogla bi direktno da ugrozi saveznike u NATO i približi SAD direktnom sukobu sa Rusijom, zaključio je Kolinson.