Promjena snaga u američkom Kongresu će najvjerovatnije značiti i promjenu snaga na frontu.
Dolaze američki izbori, a sa njima i prilika da se Vladimiru Putinu konačno nasmiješi sreća. Ako republikanci osvoje većinu u Kongresu, Ukrajina će izgubiti američku vojnu pomoć. Ruski predsjednik bi bar mogao da zaustavi slom svojih snaga na okupiranoj teritoriji. Ako se vojna pomoć SAD ne nadomjesti od strane drugih saveznika, republikansko zabijanje noža u leđa bi na kraju moglo da isporuči Ukrajinu Putinu.
Šta bi moglo da se desi posle pobjede republikanaca, najavio je njihov lider Kevin Makarti.
“Mislim da će se ljudi naći u recesiji i da neće potpisati blanko ček Ukrajini. To jednostavno neće uspjeti. Ukrajina je važna, ali u isto vrijeme ne može biti jedina i ne može da dobije blanko ček“, rekao je čovjek koji se nada da će biti predsjednik Predstavničkog doma Kongresa.
Proruski stav republikanaca nije proizašao iz neke polarizacije američkog društva na temu Ukrajine: ogromna većina javnosti podržava Ukrajinu i odobrava vojnu pomoć vladi predsjednika Volodimira Zelenskog. Zapravo, ta podrška je solidna i u javnosti i u vlasti. Administracija Džoa Bajdena nije pristupila Putinovom ratu protiv Ukrajine kao još jednom ratu u svijetu, već ga je tretirala kao jedinstveni „događaj koji definiše poredak” – događaj koji će odrediti međunarodni poredak, piše Đivo Đurović, dopisnik iz Njujorka a prenosi hrvatski Telegram.
Rusija mora biti poražena u Ukrajini
Osnovna logika kaže da je ničim izazvan osvajački rat u Evropi nedopustiv jer bi mogao da otvori kapije pakla i kontinent uroni u katastrofu goru od onih iz prve polovine 20. vijeka. Pored toga, nuklearna ucjena — zauzimanje teritorije pod prijetnjom nuklearnog oružja — bila bi još opasniji presedan jer bi gurnula svijet u nuklearno širenje.
Nijedna regionalna sila, ili sila koja želi to da bude, ne bi propustila signal da bi atomska bomba mogla da otključa put da se „vrati“ „nacionalna teritorija“ koja je „nepravedno“ ostavljena sa druge strane granice. Ako je sa druge strane granice iole sposobna država – a danas nuklearnoj sili ne treba bog zna šta, čak i Pakistan ima atomsku bombu – takva ambicija s jedne strane bi izazvala bezbjednosnu dilemu i na kraju isti odgovor sa druge strane granice.
U nekoliko koraka našli bismo se u svijetu preplavljenom nestabilnim, agresivnim, državama srednje veličine sa teritorijalnim zahtjevima i nuklearnim oružjem. Izlaz iz ove noćne more nije lak, ali svakim danom postaje sve vjerovatniji: Rusija mora biti poražena u Ukrajini. Dokazana hrabrost i sposobnost ukrajinske vojske – profesionalaca i običnih Ukrajinaca – presudna je za postizanje ovog cilja. Vojna pomoć saveznika je sljedeća komponenta buduće ukrajinske pobjede. Oružje, obuka, oprema i obavještajna saradnja su neophodni, ali ne i dovoljni. Vrhunska američka vojna tehnologija, godine obuke i obavještajna podrška bili su na raspolaganju i avganistanskoj vladi prošle godine, pa to nije spriječilo pad Kabula, raspad države i povratak Talibana. Bez volje Ukrajinaca da se brane od Rusije, ne bi bilo ukrajinske superiornosti na frontu. Ukrajinci su dokazali da su spremni da ginu za svoju zemlju; odgovornost njihovih saveznika je da obezbijede materijalne uslove za pobjedu.
E, tu dolazi gore pomenuti Kevin Makarti. Govorimo o političaru iz Kalifornije kojeg zaista ne pokreće ništa osim neviđene ambicije da naslijedi Nensi Pelosi. Makarti je nekada bio umjereni republikanac, a još 2016. je vjerovao je da je Donald Tramp na platnom spisku Vladimira Putina. Sa bivšim američkim predsednikom nije imao lak odnos.
"S kim, je*ote, misliš da razgovaraš?"
Istorija će pamtiti njihov telefonski razgovor prije pokušaja državnog udara 6. januara 2021. godine, kada je Makarti iz bunkera insistirao da Tramp opozove rulju koja je preplavila zgradu Kongresa. “Ali Kevine, čini mi se da je ovim ljudima više stalo do izbora nego vama“, rekao mu je Tramp. Makarti je tadašnjem predsjedniku Amerike odgovorio: „S kim, je*ote, ti misliš da razgovaraš?“.
U duhu tih riječi, u januaru 2021. Donald Tramp je izgledao politički mrtav. Puč je propao, ali je ostao da visi Trampu oko vrata, prevelika težina za njegovu dalju političku karijeru. Bivši predsjednik se povukao u svoju rezidenciju na Floridi, Tviter i druge društvene mreže blokirale su mu pristup, a činilo se da bi Amerika mogla da odahne. Ali za razliku od ukrajinskih vojnika, hrabrost Kevina Makartija bila je kratkog veka. Na samom kraju januara, ni tri nedjelje nakon napada na Kongres, Makarti je otišao u Mar-a-Lago, poklonio se Trampu i vratio ga u republikansku politiku, a time i na američku političku scenu.
Makarti je poznavao jedno od najpouzdanijih pravila američke politike: stranka aktuelnog predsjednika gubi izbore za Kongres na polovini predsjedničkog mandata. Džo Bajden, demokrata, upravo je bio izabran za predsjednika, a vođa republikanaca u Kongresu bio je on, Kevin Makarti. Ako uspije da preživi dvije godine do jeseni 2022, Makarti ima odlične šanse da napravi nešto od svoje karijere. Cijena koju je platio da bi preživio bila je ogromna, ali je preživio. Demokrate zaostaju za republikancima u generičkom istraživanju popularnosti stranke za znatno manje nego što to inače rade sa vladajućom strankom uoči poluizbora, ali ipak zaostaju. Osim ako se ne dogodi nešto nepredviđeno, Kevin Makarti će ostvariti svoj san. Zauzvrat, bivši predsjednik je ponovo postao gospodar Republikanske stranke, koja sada zapravo nije ništa drugo do Partija Donalda Trampa. Makartiju je prvo nedostajao sav ekstremistički ološ koji se kune u Trampa i promoviše rasizam, antisemitizam, ksenofobiju, teorije zavjere i ne bježi od nasilja kao metoda rješavanja političkih problema. Sramno, Makartijeva partija je čak i pokušaj državnog udara 6. januara proglasila „legitimnim političkim diskursom“.
Na početku rata Tramp je javno hvalio Putina
Stoga ne treba sumnjati da Makarti zaista namjerava da ukine pomoć Ukrajini ako dođe na vlast. Možda su republikanci nekada bili spoljnopolitički jastrebovi, ali Republikanska partija je u suštini mrtva, spala je na Kevina Makartija, a on će uraditi šta god mu Tramp kaže. Tramp je na početku rata javno hvalio Putina koji je napravio „briljantan potez” i „pokazao veliku snagu” invazijom na Ukrajinu. Potom je Tramp zaćutao jer je raspoloženje američke javnosti nesumnjivo bilo na strani Ukrajine, a proruske ispade su imali samo ekstremi ekstrema Republikanske partije, poput Mardžori Tejlor Grin ili Pola Gosara. Ali veliku bitku za Putina sve ovo vrijeme vodio je Taker Karlson, uticajni voditelj Foks njuza koji je javno stao na stranu Moskve. Kada najgledanija emisija u Americi ponavlja rusku propagandu svako veče mjesecima, ljudi počinju da vjeruju u to. Karlson je dio republikanske baze skrenuo na autoritarni, pro - Putinov kolosjek. To je oblast u kojoj se Tramp osjeća ugodnije, između ostalog i zato što je Republikanska partija danas sličnija Nacionalnom frontu Marin Le Pen nego Republikanskoj partiji od prije sedam ili osam godina.
Ukrajina će se prije otarasiti Putina nego Amerika Trampa
Kakve će to posljedice imati po budućnost demokratije u Americi, ostaje da se vidi. Bajdenova administracija, međutim, pokušava da ublaži posljedice koje bi mogla imati po Ukrajinu. Iako predsjednik još nije preduzeo nikakvu zvaničnu akciju, Bijela kuća je saopštila da razmišlja o odobravanju velike dodatne tranše vojne pomoći u slučaju da republikanci preuzmu Predstavnički dom. To bi trebalo da bude ogromna količina da bi Ukrajina „preživjela cijelu godinu”. Do sada je Kongres odobrio ukupno 65 milijardi dolara pomoći Ukrajini, a nova bi navodno mogla da iznosi 50 milijardi dolara. Demokratska većina u Predstavničkom domu bi to odobrila na takozvanoj „sjednici hromog patka“, između novembra i Nove godine, kada se bira novi sastav Kongresa, ali stari još uvijek zasijeda. Nova tranša vojne pomoći može spasiti Ukrajinu od invazije i pomoći joj da se oslobodi, ali potreba za takvim manevrom u Kongresu tužno je svjedočanstvo da autoritarizam prijeti ne samo Kijevu, već i Vašingtonu. Trenutno se čini da će se Ukrajina prije osloboditi Putina nego što će se Amerika riješiti Trampa.