On je uvjeren da ne postoji način da Vladimir Putin preživi poraz u Ukrajini.
Vladimir Putin je NAVODNO očajan, vojska je donekle demoralisana, planovi bitaka su se značajno promenili, na rat u Ukrajini se troši mnogo više novca nego što je planirano, a zima je pred vratima. U međuvremenu, ukrajinska vojska napreduje i bilježi pobjede. Male pobjede, ali problematične za ruskog predsjednika. U javnosti se sve češće postavlja pitanje da li Vladimir Putin gubi rat i šta će biti ako do toga dođe?
“To bi značilo svrgavanje Putina, kolaps Rusije i otvaranje novog sukoba između NATO-a i Kine oko podjele plena“, rekao je Alp Sevimlisoj, međunarodni geopolitički strateg i jedan od stručnjaka za nacionalnu bezbednost NATO-a, za Dejli mejl.
On navodi da svijet mora da počne da se priprema i za tu mogućnost, kako se ne bi desilo da otvori vrata Pekingu, koji u tom slučaju želi da prodre u Sibir, Centralnu Aziju, Afriku i Južnu Ameriku. On tvrdi da je Kina već prisutna u tim regionima, ali će dodatno pokušati da ojača svoju moć čim ruski uticaj počne da nestaje.
“Kina je globalno povezana supersila i protiv njih se moramo efikasno boriti. Moraćemo da se suočimo sa njima", rekao je on.
Još u februaru, kada je Putin započeo invaziju na Ukrajinu, takav scenario je bio teško zamisliv. Zapad je snažno podržavao Ukrajinu, ali su mnogi smatrali da njihova pobjeda nije moguća. Bili su brojčano nadjačani i opkoljeni sa tri strane moćnom ruskom vojskom, za koju se u to vrijeme procjenjivalo da je bila druga u svijetu posle SAD. Očekivalo se da će Kijev prije ili kasnije definitivno pasti. Ali posle toga, Putin je iznenadio svijet sa nekoliko pogrešnih proračuna. Vojska je počela da gubi moral, a inicijativa je polako prešla u ruke Ukrajinaca. Munjevito napredovanje ka Kijevu na koje je Putin računao je usporilo, zatim potpuno prestalo i na kraju kulminiralo 'gestom dobre volje' – tj. potpunim povlačenjem Rusa, koji su se umesto toga fokusirali na “oslobođenje“ Donbasa. Uprkos tome što su ogromni dijelovi istočnog industrijskog središta Ukrajine beskrajno bolje prilagođeni ruskoj taktici, problemi su i dalje bili prisutni.
Napredovanje je ponovo usporilo, a zatim uglavnom stalo. Tada je Ukrajina zadala nekoliko značajnih udaraca. Napad na Herson na jugu koji je iscrpio ruske trupe, zatim su istočno od Harkova probili ruske linije, ubrzali potpuni poraz i vratili značajan dio okupirane zemlje pod kontrolu Kijeva. Ovo je značajno uzdrmalo Rusiju.
“Ukrajinci imaju zamah – oni pobjeđuju. Ali ovaj sukob se neće završiti samo tako što će obje strane otići i reći - to je to, već će odjeknuti širom Rusije i regiona“, tvrdi Sevimlisoj. “To bi značilo da ruska moć nestaje ne samo u Južnoj Americi i Africi, gdje je ranije slala plaćenike, davala kredite i gradila infrastrukturu, već i u bivšim sovjetskim satelitskim državama poput Kazahstana, Gruzije i Jermenije“, uvjeren je on.
Osim toga, i sama Rusija bi mogla da podlegne unutrašnjim sukobima izazvanim pobunjeničkim regionima koji žele da se otrgnu kontroli Moskve. Pored ovoga, postoji i prijetnja od moćnika iz Kremlja, koji se bore jedni protiv drugih u borbi za Putinov tron. Sevimlisoj je uvjeren da ne postoji način da Putin preživi poraz u Ukrajini.
„Ne vidim budućnost za Putina u tom slučaju“, kaže on. „Kako se posle toga vratiti svojim ljudima? Nakon što pretvorite hranu i energiju u oružje, kako se nakon toga vratiti na svjetsku scenu?'.
I nije on jedini koji tako misli. Sa njim se slažu i mnogi svjetski analitičari, koji se sve otvorenije pitaju šta će biti ako Putin izgubi rat. Oni smatraju da će u tom slučaju Rusija doživjeti brojna nezgodna unutrašnja previranja, različite vrste vojske će se okrenuti jedna protiv druge, a regioni će pokušati da se odvoje od zemlje. Bivše satelitske države Rusije tražiće podršku negdje drugdje.
“Mislim da će do kolapsa doći zbog unutrašnjih sukoba u obavještajnim službama i vojsci, a snage unutar Rusije će to iskoristiti kao priliku da kažu - Možemo bolje da vladamo i imamo dovoljno međunarodne podrške da tražimo nezavisnost. To svakako treba podržati”, smatra Sevimlisoj.
Zamka je u uverenju da nema garancije da će neko ko bi mogao da zameni Putina biti manje ekstreman. Mnogi su uvjereni da je najvjerovatniji naslednik Sergej Nariškin, šef spoljne obavještajne službe. Poznat je kao još veći protivnik Zapada od samog Vladimira Putina.
NATO mora biti spreman da se takmiči u svim ovim arenama, inače rizikuje da ih izgubi zbog uticaja Pekinga. Analitičari kažu da već postoje znaci da otpor počinje. Kazahstan, poznati saveznik Moskve, zauzima sve prkosniji ton protiv Kremlja i prihvata više od 100.000 ljudi koji su pobjegli od Putinove mobilizacije. Osim toga, on insistira na tome da se mora poštovati teritorijalni integritet, ali bez direktnog pominjanja Ukrajine. Azerbejdžan i Jermenija, takođe saveznici Moskve, polako se opiru njenom uticaju. I druge nacije koje su do sada davale prećutnu podršku Rusiji počinju da izražavaju zabrinutost. Kineski ministar spoljnih poslova Vang Ji, govoreći u UN prije nekoliko dana, pozvao je Moskvu da ne dozvoli da se ukrajinski rat “prelije“ i da “zaštiti legitimna prava i interese zemalja u razvoju“.
Indijski premijer Narendra Modi, nakon što je u početku bio veoma oprezan u vezi sa sukobom u Ukrajini, izrekao je još hrabriji prekor i poručio Kremlju: “Današnje doba nije doba rata, a ja sam vam o tome govorio“. Oglasio se i turski predsednik Redžep Tajip Erdogan, koji je napomenuo da je razgovarao sa Putinom na nedavnom samitu u Uzbekistanu i da vjeruje da Putin “želi da to okonča što je prije moguće“ jer je “način na koji se stvari odvijaju prilično problematičan“.
Turska je, prema njemu, ključna za obuzdavanje Kremlja nakon Putinovog poraza.
“Rusija će morati da se pomiri sa činjenicom da više nije svjetska sila, već zemlja čiji sistem niko ne želi da imitira“, kaže on. “A ono što ćemo vidjeti i što sada vidimo jeste da će dominacija ovog regiona zavisiti od Turske“, dodaje on, objašnjavajući da će to biti ključ zapadnog uticaja u regionu i šire u centralnoj Aziji.
“Ovo je neophodno“, kaže on, “jer će se NATO i Zapad naći u situaciji da moraju da se takmiče sa Pekingom“.