Detaljna analiza o onome šta se dešava i šta će se dešavati na relaciji Rusija-Ukrajina-Zapad.
U novijoj istoriji postoje primjeri ratova koji su se završavali katastrofalnim rezultatima za supersile koje su vjerovale da mogu da iskoriste svoj ogroman vojni arsenal da kontrolišu zemlje i zbace njihove vladajuće režime. Dvije decenije nakon invazije na Avganistan, Sjedinjene Države su bile prinuđene na ponižavajuće povlačenje dok su talibani napredovali ka glavnom gradu, Kabulu, da povrate vlast. Sovjetski Savez je imao slično gorko iskustvo u Avganistanu, koji je okupirao zemlju deceniju da bi zaštitio svoju prijateljsku vladu, ali je na kraju bio primoran da se povuče zbog pobjeda avganistanskih mudžahedina koje je podržavao Zapad.
Ovako u svom autorskom tekstu za Al Džaziru piše Mahmud Aluš. Prema njegovim riječima jedna od slabosti supersila je što ih arogancija njihovih vođa ponekad udaljava od mudrosti prilikom donošenja velikih odluka i sprečava ih da nauče lekcije istorije.
"Ruski predsjednik Vladimir Putin naredio je svojim snagama da napadnu Ukrajinu u februaru, vjerujući da bi njegova vojska, koja se smatra drugom najmoćnijom vojskom na svijetu posle američke, mogla da postigne brzu vojnu pobjedu i primora Kijev na predaju. Ali rat, koji je trebalo da bude munjevit, sve više skreće sa planiranog puta. U poređenju sa sovjetskim i američkim iskustvom u Avganistanu, kada je svakom trebalo deceniju ili dvije da prizna poraz, Putinovo iskustvo u Ukrajini traje samo nekoliko mjeseci. Međutim, loše planiranje i loše rukovođenje vojskom ostavljaju utisak da iskustvo dolazi u ćorsokak. Prvi šok sa kojim se Rusija suočila na početku rata primorao je Putina da se povuče iz sjeverne Ukrajine i svede svoje ciljeve na preuzimanje pune kontrole nad regionom Donbasa i nekim okolnim oblastima. Sedam mjeseci kasnije, činilo se da ruska vojska nije u stanju da postigne ni manje ciljeve, čak i kada je suzila fokus svojih snaga na manji obim. Ne postoji idealno vođstvo koje može postići sve što se planira u ratovima. Međutim, kada planiranje ne uzima u obzir snagu protivnika, kao što je Ukrajina, i stepen spremnosti Zapada da pruži podršku, onda je ovo izuzetno loše planiranje", piše on.
Dalje navodi kako Rusija nije u sukobu samo sa Ukrajinom, već i sa Zapadom, koji je podržava oružjem i oštrim sankcijama Moskvi.
"Ali to postavlja neka pitanja koja dovode u sumnju efikasnost Putinove početne procjene rata. Da li je mislio da će se Kijev brzo predati i da će Zapad stajati po strani dok Rusija radi na uništavanju evropske bezbjednosne strukture? Da li je mislio da su Sjedinjene Američke Države postale preslabe da bi mobilisale Zapad protiv njega i da će Evropu obuzeti strah od smrzavanja na hladnoći i života bez ruskog gasa? Putinove procjene su bile toliko loše da su čak i njegovi protivnici to teško mogli da zamisle. Uzmimo za primjer Sjevernoatlantski savez, čiju ekspanziju ka Rusiji je Putin želio da zaustavi. Alijansa je postala još kohezivnija nakon rata i nastoji da pripoji i druge susjede Rusije. Postoji i primjer zapadnog uticaja u Ukrajini, koji je narastao do te mjere da se više ne može obuzdati", napisao je on.
Dobio je Krim, ali izgubio Ukrajinu
Takođe, kaže on, pogledajte prijatelje Moskve koji su se odupirali umešanosti u zapadne napore da izoluju Rusiju, kao što su Kina i Indija.
"Nedavno su postali oprezniji u pogledu stavljanja na stranu Putina i plaše se za svoje interese. Najava djelimične mobilizacije i dogovor o pripajanju regiona Donjecka, Luganska, Zaporožja i Hersona Ruskoj Federaciji, kao i ponovljene prijetnje upotrebom nuklearnog oružja, mogu da govore o Putinovom očaju. Međutim, situacija je postala opasnija nego ranije. Za razliku od proteklih mjeseci, u kojima su obični građani Rusije bili pošteđeni posledica rata, proglašavanjem djelimične mobilizacije, Putin rizikuje da izgubi unutrašnju podršku. Pogled na hiljade mladih Rusa koji pokušavaju da napuste zemlju preko kopnenih granica ili traže kartu za odlazak u inostranstvo, kako bi izbjegli regrutaciju, pokazuje rastuću zabrinutost za budućnost među ruskim građanima. Nacionalistički diskurs nastavlja da bude uticajan u legitimisanju rata unutar države, ali jenjava kako vrijeme odmiče. Čak i ako Putin uspe da nadoknadi vojni nedostatak izazvan borbama, možda će biti potrebno više vremena da se postignu rezultati na terenu. Takođe, nije izvjesno da će dodavanje dodatnih trupa napraviti trenutnu i značajnu razliku na terenu zbog poteškoća sa kojima se Rusija suočava u isporuci zaliha i raspoređivanju vojne opreme. Kada je Rusija anektirala Krim 2014, Putin je dobio Krim, ali je izgubio Ukrajinu", napisao je on.
Međurešenja koja bi sačuvala obraz
Pripajanjem novih ukrajinskih teritorija, navodi on, Rusija će uspeti da nametne novu geografsku realnost, ali će, s druge strane, potvrditi gubitak cijele Ukrajine i podstaći je da produbi odnose sa Zapadom, ovoga puta možda zauvijek.
"Borbe velesila postaju opasnije kada sebi ne ostave sebi prostora da izađu iz ćorsokaka. Upravo to Putin radi u Ukrajini. Postavio je sebi ciljeve koje nije u stanju da ostvari i ne ostavlja prostora za srednja rješenja da sačuva obraz. Dok Zapad pokušava da bude realističniji u svom pristupu sukobu, kao što je odustajanje od projekta uključivanja Ukrajine u NATO i pomaganja toj zemlji da bude jaka u svakom budućem dogovoru sa Rusijom, Putin je od početka jasno stavio do znanja da ne vjeruje u Ukrajinu kao postojeću državu i smatra da je dio teritorije istorijske Rusije. Štaviše, malo je vjerovatno da će Putinovo smanjivanje svojih vojnih ciljeva i sve veći troškovi miješanja Zapada u podršku Ukrajini da povrati izgubljenu teritoriju primorati Kijev ili Zapad da odstupe. Ovo bi bilo moguće ako bi Rusija zaista bila u stanju da zadrži dobitke na terenu. Naprotiv, rastuća slabost Rusije daje Zapadu osjećaj da zaista može da nanese poraz Rusiji. Putinova eskalacija sukoba povećava rizike i za Moskvu i za Zapad. Vjerovatna aneksija novih ukrajinskih teritorija zahtijevaće veću vojnu i finansijsku posvećenost Rusije u obračunu sa ukrajinskom vojskom, koju Zapad sve više naoružava u godinama koje dolaze. To takođe obavezuje Putina da preuzme kontrolu nad većim dijelom Donjecka koji je još uvek pod kontrolom Ukrajine", napisao je on.
Pobijedite u ratu, a ne izbjegavajte nuklearni napad
Osim toga, navodi on, Putin neće moći da preokrene tok borbi bez ograničavanja isporuke zapadnog oružja Ukrajini.
"Rusija je do sada gađala linije snabdijevanja oružjem koje se transportuje kopnom kroz Poljsku, ali nije direktno gađala nijednu od ovih pošiljki. Takva opcija bi mogla da dovede do direktnog sukoba Moskve i NATO-a. Iako je glavni cilj Putinove deklaracije o djelimičnoj mobilizaciji da testira odlučnost Zapada da nastavi da podržava Ukrajinu i ohrabri je da se povuče, to takođe ukazuje da Rusija priznaje da je napredno zapadno oružje počelo da okreće tok borbi u korist Kijeva. Najopasniji aspekt ovog sukoba ostaje nuklearno oružje. Putin nije oklijevao da zaprijeti da će ponovo upotrijebiti ovo oružje kada je vidio da gubi inicijativu u ratu. Uprkos njegovoj odluci na početku rata da stavi nuklearni arsenal u specijalnu pripravnost, zapadne obavještajne službe nisu vidjele promjenu u statusu raketne pripravnosti ruskih nuklearnih snaga. Međutim, svaka upotreba ovog oružja primoraće Zapad da interveniše i podigne ulog u sukobu na nivo koji preti izbijanjem Trećeg svjetskog rata", napisao je on.
Cilj Zapada je, kaže on, i dalje da dobije rat, a ne da izbjegne nuklearni napad.
"Na kraju krajeva, čini se da faktor vremena igra najvažniju ulogu u sukobu, a Putin se kladi na to da će izaći kao pobjednik iz rata. Koristeći snabdijevanje Evrope energijom kao oružje rata tokom hladne zime, Putin se nada da će razbiti evropsko jedinstvo i podstaći socijalno nezadovoljstvo unutar Evropske unije i preko Atlantika. Ali spremnost Evropljana da se izbore sa energetskim ratom sa Rusijom smanjuje efikasnost ovog oružja", napisao je on.
On se nada, navodi on, i da će demokrate na predstojećim izborima na sredini mandata postići loše rezultate, što će dovesti do slabljenja američke posvećenosti da nastavi da podržava Ukrajinu do kraja.
"Putin se sada čini ranjivijim u ovom sukobu, ali činjenica koju Zapad treba da ima na umu je da Putin postaje opasniji i odvažniji da eskalira sukob kad god osjeti da se suočava sa ponižavajućim porazom. Mogućnost postizanja kompromisa i dalje postoji u svakom trenutku, ali je izvjesno da nikakvo rešenje neće pomoći Putinu da tvrdi da je pobijedio u ovom ratu", naveo je on.