UMRLA KRALJICA ELIZABETA II

Kraljica Elizabeta Druga je umrla, prenijeli su svi vodeći svjetski mediji. Specijalna operacija Londonski most, ili skraćeno Most, koja sadrži detaljan plan o tome šta bi trebalo raditi kada monarh premine je najvjerovatnije već počela u Velikoj Britaniji.

Najmanje 12 dana od njene smrti. Britanija će stati. Haos će koštati britansku ekonomiju milijarde funti izgubljenih zarada. Berze i banke će se vjerovatno zatvoriti. I sahrana i sledeće krunisanje postaće formalni državni praznici, svaki sa procijenjenim ekonomskim udarom na bruto domaći proizvod od 1,2 do 6 milijardi funti, a da ne govorimo o organizacionim troškovima. Ali fokusiranje na finansijske poremećaje ne počinje da opisuje samu veličinu kraljičine smrti. Biće to događaj drugačiji od bilo čega što je Britanija videla od kraja Drugog svetskog rata. Biće za početak i nekih trivijalnih stvari, gotovo protokolarnih - Bi-Bi-Si će otkazati sve humoristične emisije. Princ Čarls će možda promijeniti ime, a biće promijenjene i riječi državne himne. Britanski Komonvelt bi se čak mogao potpuno raspasti.

Smrt princeze Dajane i kraljice majke izazvala je talase javne žalosti i histerije. Ali smrt kraljice Elizabete II, zbog njene dugovječnosti i fundamentalnog mesta u vrhu britanskog društva, biće na potpuno novom nivou. Većina Britanaca jednostavno nikada nije upoznala život bez kraljice.

Dolazi neizvjesno vreme za Veliku Britaniju.

Većina zaposlenih u palati i povezanim institucijama je odmah poslata kućama. Kraljevski dvor ima telefonsku liniju za osoblje za distribuciju vesti i uputstava zaposlenima u ovakvim prilikama.

Poslednja smrt jednog monarha bila je 1952. godine, a Bi-Bi-Si je prekinuo sve komedije na period žalosti nakon objave. CNN ima unapred snimljene emisije o kraljičinom životu spremne za emitovanje. Naravno to imaju spremno i svi drugi glavni informativni kanali. Londonska berza će verovatno biti zatvorena, a možda će biti zatvorena i druga preduzeća. Protokoli koje će vladina tijela slijediti će biti iz Odeljenja za kulturu, medije i sport (iako mogu da potiču i iz palate). Ali teško je predvidjeti kako će vlada reagovati. Neposredan zvanični odgovor vlade — pored očekivanih izjava saučešća — biće teško predvidjeti.

Procedure koje su 1952. izgledale prikladne mogu biti strašno zastarele u 21. vijeku. Ožalošćeni su nosili crne trake da bi pokazali poštovanje prema kralju Džordžu VI. Zastave će se vijoriti na pola koplja do 8 sati ujutru na dan nakon sahrane. Crkvena zvona se mogu čuti na dan smrti ili dan posle. Šta god da se formalno desi, šok na dan smrti kraljice neminovno dovodi do toga da Britanija praktično prestane da funkcioniše. Dan sahrane, otprilike dvije nedelje kasnije, bi trebalo da bude proglašen državnim praznikom. S obzirom na kraljičin međunarodni značaj, njena smrt će gotovo sigurno biti glavna vijest u cijelom svijetu. To će vjerovatno postati globalni trend na društvenim mrežama. Na kraju krajeva, Britanija ima ogromno prisustvo u inostranstvu - preko svojih ambasada, svojih bivših kolonija i Komonvelta (koji se zaklinje na lojalnost kruni), i, neformalnije - bilo koje zemlje u kojoj se govori engleski.

Britansko carstvo je nekada pokrivalo četvrtinu Zemljine kopnene mase, i tokom kratkog, nadrealnog perioda će se vjerovatno osjećati kao da imperija još uvijek postoji, jer će se svi njeni bivši subjekti okrenuti prema Britaniji. Kada većina članova osoblja bude na putu i kada se javne turističke atrakcije zatvore, u Palati Sent Džejms će se održati poseban Savjet kako bi se zvanično proglasio nasljednik: princ Čarls, izuzimajući, naravno, bilo kakve nepredviđene okolnosti.

Tom Savjetu će, između ostalih, prisustvovati tajni savjetnici, lordovi, kao i visoki komesari pojedinih zemalja Komonvelta.

Međutim, ovaj Savjet nije obavezan da bi nasljednik kraljice Elizabete II postao “zvaničan“, pošto će Čarls postati monarh od trenutka njene smrti, dakle – nema perioda kada ne postoji suvjeren na prestolu. Zbog toga, zastava koja se naziva Royal Standard, i koja predstavlja monarha nikada nije na pola koplja, za razliku od državne zastave Velike Britanije. Na Savjetu će se novi monarh zakleti na lojalnost Parlamentu i Engleskoj crkvi. On će takođe postati novi vrhovni upravnik crkve. Savjet će takođe napraviti Proklamaciju o pristupanju koja će se pročitati na Dan proglašenja, ubrzo nakon smrti, u Londonu, Edinburgu, Vindzoru, Jorku i drugim gradovima i selima širom zemlje. Oba doma parlamenta će zasjedati, ili će biti opozvana ako bude potrebno. Članovi će imati priliku da polože novu zakletvu na vjernost novom monarhu. Svi članovi parlamenta moraju da se zakunu na vjernost sadašnjem monarhu. Članovi oba doma izraziće saučešće i lojalnosti novom suverenu u formatu koji tek treba da se utvrdi. Poslije ovoga, oba doma će biti suspendovana do zvanične državne sahrane.

Čarls neće nužno postati “kralj Čarls“. Kada se popnu na tron, članovi kraljevske porodice mogu izabrati svoje kraljevsko ime iz bilo kog svog hrišćanskog ili srednjeg imena. Kada je kraljica Elizabeta II upitana kako želi da bude njeno kraljevsko ime, ona je rekla - Moje, naravno, šta drugo? Ali ako je Čarls bio sklon promeni, kao Čarls Filip Artur Džordž, on bi takođe mogao biti kralj Filip, kralj Artur ili kralj Džordž.

Postoji li mogućnost da kruna "preskoči" Čarlsa u korist njegovog sina Vilijama, o čemu se više puta raspravljalo u medijima? Ne. To bi izazvalo ustavnu krizu i definitivno se neće dogoditi. Sam Vilijam je rekao da do toga neće doći. Umjesto toga, Vilijam će postati novi princ od Velsa. Čarls je cio život čekao i pripremao se za ovaj posao. A dugovječnost njegove majke znači da ni on više nije mlad.

Poslije određenog perioda žalosti — do godinu dana ili više — uslijediće krunisanje. To je veoma ceremonijalna stvar, iako novi monarh tehnički ima mogućnost da radi šta god želi. Čarlsov autoritet kao suverena neće proizaći iz ceremonije, tako da može da odluči da je u potpunosti izbjegne, ako želi. Ali pod pretpostavkom da Čarls ne želi u potpunosti da prekine sa tradicijom, krunisanje će se održati u Vestminsterskoj opatiji i predvodiće je nadbiskup od Kenterberija. Ceo događaj biće emitovan na televiziji i onlajn, a biće žurki širom zemlje, baš kao i posle kraljevskog venčanja princa Vilijama i Kejt Midlton 2011. godine. Kao nacionalni praznik, to vjenčanje je koštalo privredu između 1,2 milijarde i 6 milijardi funti, a krunisanje će biti slično — pored direktnih troškova za poreske obveznike održavanja najveće britanske ceremonije od 1950-ih.

Himna - “Bože čuvaj kraljicu” postaće ponovo “Bože čuvaj kralja“, kao što je bilo pre nego što je kraljica Elizabeta II stupila na tron. Policiji će biti potrebne nove oznake na svojim šlemovima, na kojima su trenutno prikazani kraljičini inicijali. Isto tako, veliki broj vojnih oznaka će zahtijevati ažuriranje.

A šta će biti sa Komonveltom? Tje ostatak Britanske imperije, koja danas postoji uglavnom kao trgovačka i politička organizacija. Ima malo formalnih ovlašćenja, ali nosi težinu simbolike. Mnoge od ovih zemalja bile su dio imperije protiv svoje volje i skoro sve su odavno proglasile nezavisnost. Pošto je kraljica Elizabeta II otišla, neki će možda odlučiti da prekinu ovu uniju sa Britanijom jednom zauvek. Velika podrška monarhiji vjerovatno potiče od lične naklonosti prema kraljici. Nakon njenog odlaska, mnoge nacije Komonvelta sada možda odluče da je došlo vrijeme da se razdvoje. U Kanadi, na primer, postoje spekulacije da bi smrt kraljice mogla da izazove prekid veza.