To što su ruski ratni brodovi u Mediteranu nema za cilj sukob sa snagama Alijanse.
Rusija se sprema da zamjeni svoje ratne brodove kojima paradira između Sicilije, Krita i Otranta, a pojedini italijanski mediji dižu veliku galamu oko toga kao da to sve nije dio predstave. Naravno, ovi brodovi su stvoreni da nanose štetu, potapali i ubijali, ali kao što postoji značajna razlika u vremenu i prostoru od ljutog lajanja sa balkona do borbe pasa, tako postoji značajna razlika između izgradnje šetkanja po otvorenom moru i neke prave bitke koje bi bile uvod u neki novi rat.
Da su Rusi zaista htjeli, ovde i sada, jednostavno bi pokušali da izađu sa crnomorskom flotom pravo kroz Bosfor i Dardanele, umjesto da dovode brodove iz sjeverozapadnog Pacifika ili Sjevernog ledenog okeana. Doduše, i Crnomorska flota bi u tom slučaju morala da ima dovoljno snage da dio ostane da maltretira ukrajinske obale, dok drugi dio ide da se paradno ogleda sa pomorskim snagama NATO-a u Sredozemnom moru.
Naprotiv, Crnomorska flota je 14. aprila izgubila svoj komandni brod krstaricu Moskva i nekoliko drugih jedinica. Rusija je u poziciji da mora poštovati zabranu prolaska kroz Bosfor i Dardanele kada je rat u toku. Tako da se čini da se paradiranje po Mediteranu koristi kao kompenzacija za ukrajinske šamare u Crnom moru.
Ne treba zaboraviti da je ruski predsjednik Vladimir Putin ovih dana najavio direktivu: „Treba da sačuvamo status Rusije kao velike pomorske sile, usmjerene na održavanje strateške stabilnosti u svijetu i jačanje nacionalnog uticaja. Ako se strateška stabilnost shvati kao “ravnoteža straha“, a nacionalni uticaj kao ispoljavanje razorne moći – jasno je šta Rusija želi da postigne svojim ratnim brodovima u Arktičkom moru, Baltičkom moru, Sredozemnom moru, Indijskom okeanu. i, naravno, Tihom okeanu. Cilj je da ne dozvoli da Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici, odnosno Narodna Republika Kina, izgledaju superiorno.
Ta direktiva, štaviše, insistira na značaju istočnog Mediterana, čak i zbog saobraćaja kroz Suecki kanal sa zemljama koje se nisu pridružile zapadnim sankcijama Rusiji.
Sa sjevera ka Gibraltaru plove dva ruska ratna broda iz sastava Sjeverne flote Rusije. Jedan je "Akademik Pašin", tanker za snabdjevanje, za koji tvrde da je takođe opremljen uređajima za elektronsko špijunažu. U ponedeljak je viđen u blizini Dovera. Druga bi mogla da bude nuklearna krstarica Petar Veliki, koja je prije pet dana krenula iz baze za Sjeverno more, a prije toga je često plovila u tandemu sa Akademikom Pašinom. Italijanska La Repubblica piše da je Velika Britanija poslala špijunski avion da ga nadgleda, a da su ga ruski lovci otjerali iz Sjevernog mora. Takav brod, dugačak 250 metara, može da se prati i satelitom, pa će prije biti da testiraju živce jedni drugima.
Vrlo je vjerovatno da Petar Veliki dolazi da zamjeni raketnu krstaricu Varjag, komandni brod ruske Pacifičke flote, blizanac pokojne Moskve, ali navodno sa naprednijim radarima i protivvazdušnim sistemima od Moskve. Varjag je opremljen sa šesnaest raketa dugog dometa P-1000, namjenjenih za uništavanje i potapanje američkih nosača aviona u Pacifiku. Rusi se hvale da te rakete pogađaju na udaljenosti od 500 kilometara, što zajedno udaraju “kao čopor vukova kada napadaju svoj plen“. Logično bi bilo pretpostaviti da bi sada, kada se nad Tajvanom zamutilo, Moskva željela da vrati taj brod u Tihi okean. A u međuvremenu, posada je mogla da se malo odmori ili oporavi. Druga pretpostavka je da dolazi da zamjeni krstaricu Maršal Ustinov, admiralski brod ruske Sjeverne flote.
Naravno, i Amerikanci moraju malo da promjene svoj kadar. Tako se saznalo da će Hari S. Truman uskoro krenuti za Ameriku, a da će ga zamjeniti njegov mlađi kolega Džordž H. W. Buš, koji je poslednje dvije godine proveo na dogradnji i rekonstrukciji.
La Repubblica je u nedelju objavila vijest o kretanju ruskih brodova pod paničnim naslovom - “Ovako je ruska flota blokirala Jadransko more“. Rimski list tvrdi da su Rusi spriječili ulazak američkog nosača aviona Hari S. Trumana. Ne zvuči vjerovatno. Da se to dogodilo, to bi bila važna vijest na svim američkocentričnim portalima širom svijeta. Događaji su bili manje dramatični. Ruski razarač Admiral Tribuc malo je nervirao Italijane, ploveći u međunarodnim vodama u vidokrugu sa obale. Varjag ga je pratio, ostajući u Otrantu. Njemu se pridružio obavještajni brod Vasilij Tatiščov. Kako se dalje kaže, američka Šesta flota je reagovala kao da je vežba pogodila nerv.
Raketni razarač Forest Šerman i još pet ratnih brodova (španski, italijanski, grčki i turski) pozicionirali su se oko Trumana, a špijunski avion je poletio iz američke baze na Siciliji da ih oba snimi. Nije da su samo čekali da vide šta će se dogoditi sa Trumanom. Odatle ima 60-90 poletanja i slijetanja svakog dana. Svrha je bila, sa obje strane, da se ispita spremnost druge strane, da se prate njene metode elektronskog izviđanja, za koje je navodno specijalizovan Vasilij Tatiščov, da se posmatra koliko brzo i odlučno se ona postavlja u borbenu poziciju.
„Dueli” na Mediteranu do sada djeluju kao kate u džudou: nema kontakta, samo manevri, manje-više očekivani, manje-više agresivni, za proveru spremnosti i koncentracije protivnika. Dok neko konačno ne “škljocne”.