Australijski politički analitičar Piter Simonds smatra da je posjeta Pelosijeve Tajpeju bila sračunata provokacija i da je Kina odmah uzvratila žestokom demonstracijom sile. Po njemu, Amerika je počela da sprovodi strategiju "sjeckanja salame".
Posjeta Nensi Pelosi, predsjedavajuće donjeg doma američkog Kongresa, Tajvanu podigla je kompletnu kinesku ratnu mašineriju na noge, tako da su vojne vježbe, kako je Kina nazvala ovu akciju, nastavljene danima nakon što je Pelosijeva napustila tajvansku prijestonicu. Australijski politički komentator Piter Simonds analizirao je čitavu situaciju, nazvavši potez Sjedinjenih država "bespotrebnom provokacijom" koja bi, po njemu, mogla da ima dalekosežne posledice.
"Kakvo licemjerje! Bajdenova administracija je bila svjesna da je posjeta Pelosijeve igranje vatrom i u početku je čak upozoravala na to, znajući da postoji potencijal da se izazove ozbiljan sukob. I Trampova i Bajdenova administracija, korak po korak, namjerno potkopavaju politiku Jedne Kine koja je bila temelj američko-kineskih odnosa od uspostavljanja formalnih diplomatskih veza 1979. godine. U okviru politike Jedne Kine, SAD su de fakto priznale Peking kao legitimnu vladu cijele Kine, uključujući Tajvan, prekinule diplomatske odnose sa Tajpejem i povukle sve vojne snage sa ostrva. Posle decenija ograničenog kontakta na niskom nivou, SAD ne samo da su pojačale američke posjete Tajvanu na visokom nivou, već su priznale prisustvo američkih trupa na ostrvu i dramatično povećale prodaju oružja Tajvanu", konstatovao je Simonds u svom komentaru.
Američka politika "sjeckanja salame"
Australijski analitičar, koji je inače i urednik portala World Socialist Web Site, uporedio je posjetu Pelosijeve Tajvanu sa situacijom u Ukrajini.
"Posjeta Pelosijeve bila je sračunata da izazove odgovor. Kao što su SAD podsticale Rusiju na invaziju na Ukrajinu, ignorišući zabrinutost za nacionalnu bezbjednost, tako i Bajdenova administracija namjerava da izazove rat sa Kinom na Tajvanu. Bajden je u tri navrata izjavio da će se SAD pridružiti Tajvanu u svakom sukobu sa Kinom - što je jasno kršenje dugogodišnje politike `strateške neopredijeljenosti`. SAD su ranije nastojale da stabilizuju inherentno nestabilnu situaciju preko Tajvanskog moreuza. Da bi sprečio tajvanske provokacije protiv Pekinga, Vašington je odbijao da pruži vojnu podršku Tajvanu u sukobu sa Kinom. Međutim, sve se ispostavilo kao velika laž. Na primjer, Gardijan je citirao šefa politike američkog ministarstva odbrane Kolina Kala, koji je optužio Peking da pokušava da `presiječe svoj put u novi status kvo` preko Tajvanskog moreuza. U stvarnosti, američki imperijalizam sprovodi svoju strategiju `sjeckanja salame` – korak po korak, pretvarajući politiku Jedne Kine u mrtvo slovo na papiru, naoružavajući Tajvan do zuba i izvodeći provokativne vazdušne i pomorske operacije u osjetljivim vodama blizu kopna Kine - da bi isprovocirali i zaglibili Kinu u dugotrajni vojni sukob na Tajvanu. Kal je za Gardijan rekao da će američka vojska `nastaviti da leti, da plovi i da djeluje gdje god nam međunarodno pravo to dozvoljava, a to uključuje i Tajvanski moreuz`.
Tajvanski moreuz pun ratnih brodova
Simonds objašnjava da je kineska strana poslala vrlo žestok odgovor na američku provokaciju.
"Kineske vojne vježbe uključivale su ispaljivanje bojeve municije, uz karavane ratnih brodova, borbenih aviona i lansiranje projektila u pet različitih zona u blizini Tajvana, u nekim slučajevima prelazeći liniju razdvajanja u Tajvanskom moreuzu. Kineska vojska je ispalila više balističkih projektila kratkog dometa, uključujući nekoliko koje su sletjele unutar japanske zone `ekonomske isključenosti` od 200 nautičkih milja. Vježbe su završene u nedelju u podne, ali je potencijal za incident ili sukob ostao je visok do poslednjeg minuta. Neimenovani izvor rekao je australijskim medijima da je neposredno prije nego što su te vježbe završene, po deset ratnih brodova iz Kine i Tajvana manevrisalo u neposrednoj blizini nezvanične srednje linije Tajvanskog moreuza. Na svom najužem dijelu, Tajvanski moreuz koji razdvaja ostrvo od kineskog kopna je širok samo 130 kilometara", konstatovao je Simonds, koji kaže da se američka retorika i zbivanja na terenu uopšte ne poklapaju.
"Antikineski jastrebovi u američkom Kongresu intenzivirali su kampanju da proguraju `tajvanski zakon` koji bi nalagao daleko ratoborniji stav SAD. Zakon bi okončao `stratešku neopredeljenost` i obavezao SAD da se pridruže ratu Tajvana protiv Kine. Pored objezbeđivanja gotovo 4,5 milijardi dolara vojne pomoći Tajvanu, zakon bi Tajvan označio kao glavnog saveznika koji nije član NATO-a, što bi efektivno poništilo politiku Jedne Kine, prekinulo odnose sa Kinom i gurnulo SAD na put rata. U ratobornim komentarima prednjačio je demokratski senator Kris Van Holen koji je izjavio: `Moramo da pomognemo Tajvanu da oteža posao Kini tako što ćemo Tajvanu slati vojnu pomoć. Moramo to da nastavimo da radimo kako bismo Tajvan pretvorili u veću silu, tako da kada Kina pogleda Tajvan, shvati da će ovo biti paklena borba, a ne borba koja se može lako dobiti`. Ono što mnogi američki zvaničnici opisuju kao strategiju `odvraćanja Kine`, u stvari je strategija podsticanja Pekinga na ponovno ujedinjenje s Tajvanom silom, kako bi se spriječilo njegovo pretvaranje u američku bazu operacija protiv Kine. Cilj Vašingtona je produženi proksi rat koji će oslabiti, destabilizovati i na kraju fragmentirati zemlju koju Vašington smatra glavnom prijetnjom globalnoj dominaciji SAD, čak i uz rizik od daleko šireg nuklearnog požara", zaključio je Simonds.