Ako bi se Kina odlučila na vojnu intervenciju i pokušaj "vraćanja" Tajvana pod njenu upravu, to bi zasigurno zaustavilo kompletnu tehnološku industriju u Sjedinjenim Američkim Državama, Evropskoj uniji, kao i širom svijeta.
Rat u Ukrajini traje više od pet mjeseci, koronavirus ponovo prijeti novim sojem, a tenzije u svijetu samo rastu usled postojeće krize i inflacije. Kina i Tajvan godinama vode spor oko teritorijalnog sukoba - Kina tvrdi da Tajvan pripada njoj, dok Tajvan smatra da je nezavisna država. Tenzija Kine i Tajvana je trenutno na vrhuncu jer je Nensi Pelosi, predsjednica Predstavničkog doma američkog Kongresa, sletjela na Tajvan da bi se sastala sa tajvanskom delegacijom.
Retorika Rusije je da se u Ukrajini radi o "ispravljanju istorijskih nepravdi". Penzionisani američki admiral Džejms Stavridis je prije deset godina upozorio na situaciju u Južnom kineskom moru i oko Tajvana navodeći da tu može doći do velikih sukoba u budućnosti. Henri Kisindžer, nekadašnji američki državni sekretar, smatra da Kina nekoliko decenija unazad smatra da je Tajvan njena teritorija, ali da ipak neće ići toliko daleko da izvrši i vojnu invaziju jer bi to uticalo na privredu, pad izvoza, a to bi bio ogroman ekonomski udarac.
Prema riječima stručnjaka, postoje brojne sličnosti između Ukrajine i Tajvana. Obje zemlje su nekada bile dio veće državne zajednice, obje zemlje imaju stanovništvo koje kulturološki i istorijski dijeli veilki broj zajedničkih "crta", i obje zemlje žele potpunu nezavisnost od svog takozvanog "starijeg brata“, te integraciju u zapadne vojno-političke strukture, Evropsku uniju u slučaju Ukrajine, te direktno partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama u slučaju Tajvana. Takođe, Rusija od raspada SSSR-a Ukrajinu (kao i Bjelorusiju, Moldaviju i Gruziju) smatra svojom "legitimnom sferom uticaja“.
Istorijat Kine i Tajvana
Vjekovima je kineska dinastija "Qing" vladala ovim ostrvom, a nakon prvog kinesko-japanskog rata 1895. godine, potpisan je mirovni sporazum po kome je ostrvo Tajvan prešlo pod upravu Japana, što će biti slučaj sve do 1945.godine i kapitulacije Japana u Drugom svjetskom ratu. Građanski rat koji je uslijedio u Kini, između komunista Mao Zedonga i nacionalista (Kuomintang) Čang Kaj Šek odlučiće i sudbinu samog Tajvana. Komunisti su bili pobjednici i osnovali su Narodnu Republiku Kinu 1949. godine. Nacionalisti, poraženi i desetkovani, povukli su se na Tajvan. Do danas, između Kine i Tajvana još uvijek nije potpisan bilo kakav mirovni sporazum te su, formalno, dvije strane i dalje u ratu.
Današnje rukovodstvo KP Kine zvanično smatra da je "Tajvan pobunjena teritorija unutar Kine“ te da je "Tajvan jednostrano i neosnovano proglasio nezavisnost“. Aktuelni kineski predsjednik Si Điping je više puta u svom dosadašnjem mandatu izjavljivao da je "ujedinjenje Tajvana sa svojom maticom njegov lični istorijski zadatak, kao i cijele Komunističke partije“. Iako se proteklih godina u diplomatskim krugovima smatralo da ovakve "avanture“ nisu moguće u 21. vijeku, napad Rusije na Ukrajinu ih je, ipak, demantovala. Kina se takođe nikada nije odrekla ni prava na vojnu akciju prema Tajvanu, budući da su tehnički i dalje u ratu.
Zvanična i nezvanična podrška
Tajvanski moreuz, između Kine i Tajvana, je širok oko 180 kilometara u svom najširem dijelu, te kroz njega redovno patroliraju američki ratni brodovi. Sa druge strane, Ukrajina ne samo da dijeli granicu sa Rusijom, već se i stanovništvo u pograničnim djelovima oduvijek izjašnjavalo kao rusko, te lojalno Moskvi. I dok je Ukrajina članica Ujedinjenih nacija i međunarodno priznata, nezavisnost Tajvana priznaje ne više od petnaestak država, poput Haitija, Nikaragve, Hondurasa, Svazilenda, Tuvalua i Vatikana. Kina ima strogu politiku prekida diplomatskih odnosa sa svim zemljama koje priznaju Tajvan kao nezavisnu državu.
Budući da je Kina najmnogoljudnija zemlja svijeta, ali i druga svjetska ekonomija, prekid diplomatskih odnosa bi se u velikoj mjeri odrazio na trgovinske odnose, te većina zemalja članica Ujedinjenih Nacija ne priznaje Tajvan zvanično. Nezvanično, Tajvan ima veliku podršku Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Velike Britanije i Njemačke, sa milijardama dolara investicija kompanija iz ovih zemalja u proizvodnju i razvoj, prije svega čipova i elektronike.
Sjedinjene Američke Države su i "nezvanični“ vojni saveznik Tajvana, te ga u svojoj vojnoj doktrini Pentagon smatra dijelom istog prostora kao i Japan, Južnu Koreju i Filipine. Proteklih godina, Sjedinjene Američke Države su Tajvanu prodale najsavremeniju vojnu tehnologiju, kakvu nemaju ni mnoge članice NATO-a. U toku ove godine, Tajvan će dobiti isporuku najnovijih modularnih raketnih sistema za dejstvo protiv podmornica ili brodova, a koji se mogu koristiti sa brodova, aviona ili kopna. Uz ovo, američki ratni brodovi i barem jedan nosač aviona patroliraju vodama Tajvanskog moreuza barem dvaput mjesečno, a povremeno i jednom nedjeljno. Na svojoj inauguraciji, američki predsjednik Džozef Bajden je izjavio da će "Sjedinjene Američke Države vojno braniti Tajvan u slučaju pokušaja kineske invazije“. Dosada, Sjedinjene Američke Države su odbijale direktno učešće u sukobu u Ukrajini, iako je u pripremi plan vojne pomoći u iznosu od više od 30 milijardi dolara.
Nekoliko modela moguće invazije
Ujedinjene nacije već imaju i nekoliko potencijalnih modela po kojima bi Kina pokušala invaziju na Tajvan. Svi ovi modeli predviđaju, uz vojne i ljudske, i velike gubitke globalne privrede, a "najgori scenario“ predviđa brisanje ekonomskog napretka u cijeloj jednoj deceniji, te pad svjetske proizvodnje za više od trećine. Ako bi se Kina ipak do kraja decenije odlučila na vojnu intervenciju i pokušaj "vraćanja“ Tajvana pod njenu upravu, to bi zasigurno zaustavilo kompletnu tehnološku industriju u SAD-u, Evropskoj uniji, kao i širom svijeta.
Analitičari procjenjuju da bi kinesko-tajvanski rat u koji bi se vjerovatno uključile i Sjedinjene Američke Države, Južna Koreja i Japan, svjetsku ekonomiju koštao najmanje 1,5 triliona dolara. Uz ovo, zamjene za čipove i poluprovodnike sa Tajvana nema, jer nijedna druga kompanija "van ostrva“ nije još uvijek ovladala svim potrebnim tehnologijama. Koliko je situacija na ovom polju ozbiljna govori i podatak da "TSMC" trenutno gradi svoju najveću fabriku, u saveznoj državi Arizona u Sjedinjenim Američkim Državama. Ovaj projekat je od strane Bijele Kuće najavljivan kao "osiguranje daljeg razvoja Sjedinjenih Američkih Država i oslobađanje od zavisnosti tehnološkog uvoza iz Kine“. Fabrika će proizvoditi najnovije čipove (tzv. tri-nanometarske) a u njoj će se vršiti i istraživanja za buduću proizvodnju čipova za kvantne računare i čipove sa mogućnostima vještačke inteligencije.