Ako Evropljani prežive gasnu krizu ove zime, na proljeće ih čeka posebno iznenađenje.
Ova nedelja je protekla u iščekivanju da li će ukrajinska ofanziva, koja je mjesecima najavljivana, iz verbalne preći u stvarnu. Ili, jednostavnije rečeno, hoće li Ukrajinci preći sa riječi na djela, što se nije desilo. Ukrajinski politički i vojni vrh mjesecima je najavljivao odlučnu ofanzivu koja će osloboditi ne samo Herson već i Krim. Pa kad su konačno objavili da je ofanziva krenula, ispostavilo se da nije.
To je donekle priznao i ukrajinski generalštab, koji je saopštio da su jedini rezultati dosadašnje velike ofanzive oslobađanje tri sela – Ivanivka, Lozove i Andrijevka. Takvom brzinom napredovanja stigle bi do predgrađa Hersona možda krajem novembra, vjerovatnije do Božića. Ako i tada.
To što se ukrajinski raketni udari duboko na okupiranu teritoriju nastavljaju svakodnevno, nije ofanziva, već njena priprema. U svakom slučaju, ukrajinska vojska bi koristila raketne sisteme velikog dometa HIMARS i MLRS protiv ruskih ciljeva, ofanzivnih ili ne. Raketni napadi na Antonovski most kod Hersona, koji su, da nije bilo izdaje, ukrajinske snage trebalo da sruše još u februaru, samo su neprijatnost za ruske snage koje ih sigurno neće natjerati na povlačenje. Čak i bez mosta, ruska logistika može da nastavi da snabdjeva trupe na zapadnoj obali Dnjepra. Preko pontonskih mostova, skela, trajekata, amfibijskih vozila ili, u krajnjem slučaju, vazdušnim mostom. Sve dok ukrajinski vojnici ne krenu u napad cijelom dužinom bojišta od Dnjeparskog zaliva do Orihova, ništa neće biti od oslobođenja Hersona, Melitopolja i na kraju Krima.
Ukrajinci napreduju veoma sporo, ali i Rusi
Jedina značajna posledica do sada stalnih najava ofanzive na jugu jeste to što su ruski komandanti odlučili da dio svojih snaga iz Harkovske oblasti i Luganska prebace u Nikolajev. Međutim, tvrdnja o prebacivanju ruskih snaga stigla je iz ukrajinskog izvora, pa ostaje da se vidi da li je to tačno.
Istovremeno, ruske snage i dalje veoma sporo napreduju u Donjecku. Uspjeli su da zauzmu termoelektranu Vuhlehirska. Rusi trenutno uspevaju da prodru sjeveroistočno od Bahmuta. Doduše, ponekad samo stotinak metara dnevno, a često ni toliko. Ali ovo je isprobana taktika kojom su uspjeli da osvoje cijeli Lugansk.
Problem nije toliko u tome što ruske snage napreduju, već u tome što ukrajinske snage nikada ne krenu u kontranapade da bi barem pokušale da povrate izgubljene teritorije. Na ovaj način, posle nedelja i mjeseci neprekidnih napada, ruske snage konačno osvajaju sve što su zacrtale.
Putin ima dvije opcije
I dok ukrajinski politički i vojni lideri još pričaju o ofanzivi koja nikada neće početi, a dani prolaze, jesen i zima se neumitno približavaju, najveći Putinovi saveznici. Sada je sasvim jasno da Putin namjerava da gasom natera članice Evropske unije da odustanu od pomoći Ukrajini. Zbog toga će sačekati proljeće da procjeni posledice gasne krize, a zatim odlučiti šta dalje. U zavisnosti od događaja, Putin ima dvije osnovne opcije.
Ako zima bude oštra i rezerve gasa se brzo iscrpe, za očekivati je da će se evropsko javno mnjenje okrenuti protiv sankcija Rusiji. Za Putina bi idealna opcija bili milioni besnih Evropljana na ulicama i trgovima koji pozivaju na rušenje vlada i/ili rješenje gasne krize. Suočeni sa masovnim demonstracijama, evropski političari ne bi imali druge opcije osim da pristanu na sve uslove Moskve kako bi ponovo pustili gas.
Opasnost od raspada evropskog jedinstva
Evropsko jedinstvo moglo bi da počne da se raspada i prije zime ako krajnja desnica dođe na vlast na prevremenim izborima u Italiji. Zauzevši stavove za redovne izbore koji su trebali da se održe početkom 2023. godine, italijanske stranke su izazvale vanredne. Najveće šanse za pobjedu na izborima koji će se održati 25. septembra za sada ima krajnja desnica, odnosno koalicija partija Frateli d'Italija, Forca Italija i Lega. Ukoliko se predviđanja anketa ostvare, novi italijanski premijer biće šef partije Frateli d'Italija Đorđa Meloni.
Problem nije samo Italija već i Njemačka
Mnogo značajniji incident, prema pisanju Repblike, jeste susret bivšeg italijanskog premijera i još uvijek predsjednika partije Forca Italija Silvija Berluskonija sa ruskim ambasadorom. Da stvar bude gora po Berluskonija, sastanak je održan istog dana kada je Forca Italija povukla podršku parlamenta vladi premijera Marija Dragija.
I Mateo Salvini i Silvio Berluskoni su poznati po veoma dobrim, a Berluskoni bliskim odnosima sa Putinom. Po svemu sudeći, oni su ih i dalje zadržali i ne čudi skepsa italijanskih političkih komentatora i analitičara da će Đorđa Meloni, ako postane prvi italijanski premijer, uspjeti da održi antiruski kurs Italije.
Sve je vjerovatnije da bi strah njemačke javnosti od gasne krize mogao da natera vladu kancelara Olafa Šolca da promjeni stav prema Ukrajini i Rusiji. Nije da Njemačka do sada nije uspjela da pruži pomoć Ukrajini. Ali za nekoliko mjeseci, možda će to potpuno prestati da radi.
Zima će donijeti velike probleme Šolcu
Trenutno je vrijeme u Njemačkoj vruće, a većina Njemaca je na odmoru, pa se tema o nestašici gasa još nije u potpunosti razbuktala. Ali sa dolaskom jeseni i zahlađenjem sigurno će. A onda će se koaliciona vlada Olafa Šolca naći u velikoj nevolji.
Treba uzeti u obzir i činjenicu da je Olaf Šolc najslabiji od svih kancelara od 1946. godine i povratka demokratije u tadašnju Saveznu Republiku Njemačku (istočna komunistička se zvala Njemačka Demokratska Republika). Šolc je formirao koalicionu vladu u kojoj je okupio donedavno nekompatibilne Bundnis 90/Die Grunen (Zeleni) i Freie Demokratische Partei (Laburisti). Vlada za sada deluje složno, bar spolja. Ali pritisci na nju za sada nisu preveliki.
S druge strane, ako (a to je zaista veliko „ako“) evropsko jedinstvo preživi zimu, Putinova pozicija o Ukrajini će postati očajna. Zbog toga je ruska javnost već počela pripreme za moguća teška rješenja, prije svega masovnu (do oko 500 hiljada) ili čak opštu mobilizaciju (više od milion).
Do proljeća bi Putin moga da proglasi opštu mobilizaciju
Tako ruski ministar odbrane Sergej Šojgu tvrdi da je krajnji cilj Moskve ponovno stvaranje Sovjetskog Saveza. Za prosječnog Rusa povratak SSSR-a je veoma primamljiv. Utoliko prije ako će Rusi ponovo biti privilegovani narod, a novi Sovjetski Savez druga najjača sila na svijetu.
S druge strane, Dmitrij Medvedev prijeti da će ulazak Švedske i Finske u NATO izazvati vojni odgovor Rusije. Naravno, tako slaba i iscrpljena ruska armija nema snage da napadne Švedsku i Finsku. Međutim, ovakve izjave Medvedeva i Šojgua za nekoliko mjeseci mogu da budu veoma dobra osnova da Putin u februaru ili martu, nakon što se vidi da li će evropsko jedinstvo izdržati gasnu krizu, objavi da NATO već sprovodi preko Ukrajine i priprema dodatnu agresiju preko Švedske i Finske na Rusiju.