Rat Rusije i Ukrajine - ko ima bolje specijalce?
Najmanje informacija tokom sukoba u Ukrajini ima o aktivnostima specijalnih jedinica, koje pak ratuju veoma intenzivno. Specijalci čine manji dio borbenih formacija i u grupama od četiri do 12 vojnika nanose snažne udare neprijateljskim snagama - na obje strane. Ključna prednost za akcije specijalaca, prevlast u vazdušnom prostoru - na ruskoj strani, kaže za RTS urednik portala "Specijalne jedinice" Miloš Jevtić.
Specijalci su najmanje vidljivi i brojčano najmanji dio oružanih snaga i Rusije i Ukrajine od samog početka rata. Sigurno je i da su ruski specijalci bili sastavni dio obavještajnih operacija prije rata i može se pretpostaviti da su ušli u Ukrajinu prije početka sukoba, smatra urednik sajta Specijalne jedinice Miloš Jevtić.
"Bili smo svjedoci navodnih hapšenja ruskih diverzanata. Kažem navodnih, jer nemamo zvaničnih informacija, a nećemo ih nikada ni imati. Radi se o neprijateljskim, prikrivenim i nelegalnim aktivnostima i niko to neće potvrditi, jer se radi o takozvanom državnom terorizmu", objašnjava Jevtić za emisiju Dozvolite.
Ističe da se osnovano može pretpostaviti da su ruske specijalne snage, zajedno sa obavještajnim aparatom, pripremale subverzivne aktivnosti, diverzije i hvatanja nekih veoma važnih pojedinica (VIP ličnosti).
Prvih nekoliko dana rata ruska vojska se na većem dijelu fronta, posebno na sjeveru Ukrajine, bukvalno prošetala i već prvog dana zauzela aerodrom Gostomelj kod Kijeva. Tada je veći dio javnosti smatrao da će rat brzo biti gotov jer je ukrajinska vojska uhvaćena na spavanju.
"Mislim da bi možda bolje pitanje bilo da li je cjelokupan sistem bezbjednosti Ukrajine uhvaćen na spavanju. Što se tiče specijalnih snaga, one su uvijek manji dio snaga odbrane zemlje. Ključno je pitanje šta su politički odlučioci radili sa informacijama koje im je ukrajinski sistem bezbjednosti sigurno dostavljao na vrijeme", ukazuje sagovornik.
Dodaje da koliko god da se ruska strana trudila da sakrije svoje namjere i kapacitete, velika količina tehnike i ljudi nije mogla da se teleportuje od tačke A do tačke B, već ih je neko sigurno primijetio.
Iskustvo iz Sirije i Donbasa
Jevtić smatra da specijalne jedinice ne mogu da pokažu svoju pravi snagu u konvencionalnom sukobu, gdje se angažuje veliki broj ljudi i brojna borbena tehnika.
"Osnovna karakteristika specijalnih jedinica je njihova mobilnost. Kao i operativnost u manjim formacijama od tri ili četiri pripadnika, do možda desetak ljudi. Takve formacije mogu u pravoj mjeri da budu efektivne tek kada njihova strana ima prevlast u vazdušnom prostoru", ističe Miloš Jevtić.
Ako nema prevlasti u vazduhu, tada je kretanje ograničeno, dolazi do pogrešnih procjena, pogrešnih odluka i neminovno do velikih gubitaka.
Obje zaraćene strane imale su ratno iskustvo prije početka sukoba. Rusi u Siriji, gdje su specijalne jedinice korišćene veoma intenzivno u urbanim i ruralnim predjelima. U Siriji su postigli odlične rezultate, ali tamo je neprijatelj bio malobrojniji i slabije naoružan.
Ukrajinci su pak ratovali na sopstvenom tlu, u Donbasu od 2014. godine. Iste godine počele su intenzivne zajedničke vježbe sa američkim specijalnim jedinicama i drugim zemljama NATO-a, a nabavljena je i velika količina savremenog naoružanja i opreme.
"Ukrajinci, s obzirom na to da nemaju prevlast u vazdušnom prostoru, okrenuli su se gerilskoj taktici gdje tri ili četiri specijalca, koji dobro poznaju teren i imaju dobru komunikaciju, koriste šumovit teren za skrivanje od dronova - i oni i te kako mogu da nanesu ozbiljnu štetu, da zaustave neprijateljsku kolonu ili unište most, put ili bilo kakav oklop vozila", objašnjava urednik portala Specijalne jedinice.
Najveća opasnost iz vazdušnog prostora
Jedan od najvećih izazova i opasnosti za specijalce obje zaraćene strane jesu dronovi. Kojih ima mnogo, malih su dimenzija, imaju odlične izviđačke sposobnosti i kamere, a veoma se teško vide ili čuju. Takođe, često se vodi rovovska borba kao u Prvom ili Drugom svjetskom ratu. Što je sve zahtijevalo reviziju vojnih planova kod specijalnih jedinica.
"Najznačajniji rezultati ukrajinskih specijalnih jedinica, na osnovi video-snimaka koji su objavljeni, upravo su dejstva malih grupa, koje su uspijevale da nanesu ogromnu štetu neprijateljskom oklopu, zaustavljali su kolone i presijecali ruske komunikacije", objašnjava Jevtić.
Ruska vojska je sa druge strane koristila specijalne jedinice za zauzimanje najvažnijih objekata gdje je trebalo precizno i brzo djelovanje, kao što su industrijski objekti ili nuklearna centrala.
"Posebno su upečatljivi snimci čečenskih boraca (specijalna jedinica Terek) i njihova velika odlučnost i motivisanost u borbi", ističe Miloš Jevtić.
Naoružanje i oprema
U borbi osim dobre obučenosti posebno dolazi do izražaja posebno dizajnirana oprema koju koriste specijalne jedinice. Specijalna oprema i naoružanje slični su i kod Rusa i kod Ukrajinaca. Takođe, slične su i pouke.
"Pouka je da su se specijalci pokazali dobro u borbi protiv oklopa. Takođe njihova mobilnost je veoma važna, čak i kada se kreću na motociklima gdje su još mobilniji. Bukvalno su u stanju da se zavuku među neprijateljske snage i naprave štetu koja je mnogo veća od njihovog kapaciteta i vrlo brzo se povuku", objašnjava urednik portala Specijalne jedinice.
Smatra da će se taktika upotrebe specijalnih jedinica, prije svega kod vojske, okretati upotrebi ručnih raketnih bacača i borbi protiv oklopa, kao i uvećanju mobilnost kroz upotrebu dvotočkaša i četvorotočkaša. Od opreme, i ruski i ukrajinski specijalci koriste uniforme sa "multikam" maskirnom šarom koja je modernija, nije mnogo zastupljena na našim prostorima, ali je veoma prilagodljiva za upotrebu i u urbanim i u ruralnim područjima.
I Rusi i Ukrajinci koriste naoružanje sistema "kalašnjikov", najčešće u kalibru 7,62. Ukrajinci koriste i puške na američkoj platformi AR-15 (kolt, hekler, FN skar). Kod ukrajinske strane su mnogo više zastupljeni nosači pancirnih ploča od klasičnih pancirnih prsluka.
Nosači štite manji dio tijela (samo torzo i vitalne organe), ali su lakši i omogućavaju veću pokretljivost. Rusi sa druge strane u urbanim borbama nose dodatke za pancirni prsluk kojim štite ramena i prepone. Dostupne informacije i prije rata nisu pružale mnogo podataka o specijalnim jedinicama vojski Rusije i Ukrajine.
Propaganda je učinila svoje, pa i loši rezultati i zato je teško reći ko je bolji u ovom krvavom sukobu. Jedno je sigurno, specijalne jedinice intenzivno ratuju i kada se koriste na pravi način postižu odlične rezultate na bojnom polju.