Variola vera zvanično više ne postoji osim na dva mjesta u svijetu gde se čuvaju uzorci ovog virusa.
Ove godine, tačnije u martu mjesecu, navršilo se 50 godina od izbijanja epidemije velikih boginja u tadašnjoj Jugoslaviji. Tog 15. marta 1972. godine je u laboratoriji Instituta "Torlak” izolovan opasan virus velikih boginja, koji je odnio 35 života i od kojeg je oboljelo 175 ljudi u bivšoj Jugoslaviji. Bila je to posljednja epidemija variole vere u Evropi.
Prema zvaničnoj verziji, virus je stigao kod nas, kada ga je tridesetpetogodišnji Imbrahim Hoti iz jednog sela kod Orahovca na Kosovu donio iz Južnog Iraka. Smatra se da je zarazio sedmoro rođaka i još četvoro ljudi na pijaci, a pretpostavlja se da je počeo da se širi brzinom munje kada ga je dobio Latif Mumdžić, učitelj iz jednog sela kod Tutina, koji se zarazio tako što je s Hotijem bio u istom autobusu. "Politika" piše da je on zatim virus prenio na 38 ljudi, a kada je dobio prve simptome zaraze, vjerovalo se da je imao alergijsku reakciju na lijek. Poslije njegove smrti, simptome variole je dobio njegov brat kod koga je utvrđena prava dijagnoza. I haos je krenuo.
Epidemiolog profesor dr Zoran Radovanović je bio jedini od epidemiologa koji je bio zaštićen od ove zaraze. Efekat vakcinacije zvanično je trajao tri godine, a on je dve godine i osam mjeseci prije epidemije vakcinisan radi odlaska u Indiju.
"Među prvima sam i revakcinisan i dodatno zaštićen injekcijom gotovih antitela, takozvanim hiperimunim gamaglobulinom. Kada se na kraju prvog dana suzbijanja epidemije postavilo pitanje dežurstva tokom noći, prihvatio sam da ostanem u Gradskom sekretarijatu za zdravstvo i socijalnu politiku, pretvorenom u Gradski štab za borbu protiv karantinskih bolesti i putem radio-stanice koordiniram aktivnosti, uz povremene izlaske na teren. Ujutru sam držao sve konce u rukama o događajima protekle noći, znao imena novooboljelih osoba, njihovo kretanje i kontakte koje su ostvarili do trenutka izolacije. Narednih nekoliko sedmica nije bilo odmora" rekao je on u razgovoru za "Politiku".
Virus variole se danas čuva u dvije laboratorije na svijetu, u Atlanti u SAD i Novosibirsku u Rusiji i predstavljau najmoćnije biološko oružje na planeti. Na drugim mjestima je zvanično "ubijen”. U našoj zemlji ga je uništila dr Ana Gligić, virusolog, koja je tada radila u laboratoriji Instituta "Torlak”.
"Kada je sve prošlo, morali smo da 'ubijemo' virus. Prije nego što smo ga zakopali u rupu u krugu Instituta 'Torlak', morali smo da ga termički uništimo na visokoj temperaturi. I pored toga, kad smo otkopali rupu i smjestili pipete, rukavice i drugi zarazni materijal, posuli smo to bitumenom i zapalili. Sve smo dobro obezbijedili", rekla je ona svojevremeno u razgovoru za "Politiku".
Ističe kako ju je Svjetska zdravstvena organizacija pet puta pitala kako je uništila virus.
"S virusima uvijek treba biti oprezan. Na Grenlandu je kod bolesnika koji je bio smrznut izolovan virus španske groznice. Nikad se ne zna šta podzemne vode mogu da urade. Preminuli od variole su se zato sahranjivali u limenim sanducima. Uzorci se i danas čuvaju u dvije laboratorije jer je poreklo virusa i dalje nepoznato. To uvijek može da predstavlja opasnost. Ako ima nekih ludih glava, svašta može da se dogodi ukoliko neko poželi da se malo 'poigra'. Međutim, ti uzorci se vrlo dobro čuvaju. Mjesto na kom se nalaze može da se otvori samo uz pomoć tri ključa koja imaju različite odgovorne osobe. Ne može da se otvori uz pomoć samo jednog ključa", napominje dr Gligić.