Vladimir Putin je odustao od nuklearnog napada, i posvjetio se novom planu kako da rat privede kraju.
“Zamislite da ste Vladimir Putin koji odlučuje šta dalje. Nije lako – malo je vjerovatno da ćete, kao čitalac Tajmsa, biti ratni zločinac odgovoran za desetine hiljada mrtvih. Sramotno je pomisliti da uđete u um paranoičnog , opsesivnog i izolovanog čovjek, koji je napadom na mirnog komšiju napravio najkatastrofalniju pogrešnu procjenu u 21. vijeku do sada. Ali to morate učiniti, jer vi, i svi mi u zapadnom svijetu moramo biti spremni za ono što bi mogao biti njegov sledeći potez ."
Ovako počinje analiza situacije u vezi sa ratom u Ukrajini Vilijama Hejga - bivši britanski ministar spoljnih poslova i nosilac mnogih visokih funkcija u britanskoj politici tokom svoje dugogodišnje karijere, koju objavljuje The Times.
Povremeno stavljajući čitaoca u poziciju ruskog predsjednika, a zatim mu se direktno obraćajući, Hejg piše da je Putin u jednom trenutku shvatio da je još u februaru bio slabo obavješten o mnogim stvarima, posebno o snazi odbrane Ukrajine i nesposobnosti njenih sopstvenih oružanih snaga. Zbog toga hapsi visoke obavještajce, a primajući brifinge od generala, napominje da će malo njih preživjeti čistku koja će usljediti nakon ovog rata – neko mora da preuzme odgovornost za pretrpljene ogromne gubitke, a to definitivno neće biti on. Hejg komentariše da je Putin već suzio cilj “specijalne vojne operacije“ na osvajanje Donbasa i da se ruski predsjednik izvukao objašnjavajući preko svojih državnih medija da je slanje hiljada oklopnih vozila u neuspjelom pokušaju zauzimanja Kijeva samo još jedan lukav trik za odvraćanje neprijatelja.
Međutim, sada kada on lično vodi veći dio vojne kampanje, Putin shvata da njegova vojska ne može da prolazi još tri mjeseca kroz ono kroz šta je prolzaila prethodna tri mjeseca. I on zna da mora da napravi ključni izbor – a postoje dvije opcije.
Jedna je mobilizacija za mnogo veći i duži rat. Ali to bi zahtjevalo regrutovanje ogromnog broja mladih Rusa, a vrijeme da se ovako nešto započne već je prošlo – vrijeme za to je bilo prije nekoliko nedelja. U svakom slučaju, prema Hejgu, potrebno je mnogo više vojne opreme, a zalihe su na izmaku. Postoji, doduše, jedna verzija ove opcije koja uključuje korišćenje taktičkog nuklearnog oružja za razbijanje ćorsokaka u vojnoj kampanji, ali ruski predsjednik shvata da bi ga čak i Kinezi u tom trenutku napustili, a njegovi generali mogu doći po njega usred noći prije nego što uspije da ih pošalje u u Sibir.
“Na vašu sreću, postoji još jedna opcija, koja se veoma dobro uklapa u vaš priručnik. U nekom trenutku narednih nedelja, kada vam preostale snage budu skoro iscrpljene, izjavićete da ste pobjedili. Velikodušno ćete ponuditi Ukrajincima prekid vatre. Područja koja ste pregazili zajednički će zatražiti da budu potpuno priključena Rusiji, a vi ćete reći da ćete te zahteve razmotriti dok čekate reakciju na predlog o prekidu vatre, kako biste pojačali pritisak na Ukrajince da prestanu da se bore“.
Takođe, Hejg kaže, da će ruski predsjednik saopštiti da je spreman za mirovne pregovore kako bi se postigao potpuni dogovor i dugoročno riješenje cijelog problema, ali će se postarati da ti razgovori nikada nigdje ne stignu.
Prema Hejgu, Putinov plan sada je da podjeli Zapad i postavi zastrašujuću dilemu za Ukrajince, pretvarajući se da traži trajni mir, a da pritom drži svoju čizmu na ekonomskom vratu Ukrajine – izlazu na Crno more. Razgovori bi mogli da traju godinama, dok bi Putin u međuvremenu izgradio bolju oružanu snagu i ostavio Ukrajinu sa osakaćenom ekonomijom, nesposobnom da izvozi svoje žito sa ogromnim brojem mina koje pluta u morem i sa ruskom mornaricom u blizini Odese. Na kraju će Putin, ističe Hejg, reći da su pregovori propali, a zatim ponovo upasti na teritoriju Ukrajine i “završiti posao“.
“Da, ovako možete okrenuti ploču. Sve što treba da uradite je da postignete dvije stvari. Prvi je da se malo približite liniji fronta koja zaista predstavlja pobjedu. Zato bacate sve na Severodonjeck, kako biste preuzeli kontrolu nad cijelom Luganskom regijom, dok se zatrpavate defanzivno u Hersonskoj oblasti, kako biste se oduprli bilo kakvoj ukrajinskoj kontraofanzivi na jugu“.
To bi takođe, rekao je Hejg, objasnilo zašto su se ruske snage povukle pred kontranapadima koji su zaustavili pokušaj opkoljavanja Harkova na sjeveru. Zadržati ono što je stekao na jugu dok dobija na istoku, kaže Hejg, je Putinova strategija. Tada Putin može da tvrdi da Rusija kontroliše Azovsko more, održava snabdevanje Krima svežom vodom i da je “oslobodila“ Donbas. Druga stvar koja je Putinu potrebna je da se Zapad zbuni oko svojih ciljeva i izvrši pritisak na ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da mu učini ustupke. U suprotnom, njegov blef da proglasi pobjedu i prekid vatre – baš u trenutku kada više ne može da dobije – bio bi potpuna sramota.
Uz malo sreće, Putin bi mogao da stvori situaciju da Zapad postane podjeljen, Ukrajinci se osjećaju izdano, Evropska unija ih nikada ne priznaje kao svoje, a američki Kongres prestaje da ih finansira. U tom slučaju bi, smatra Hejg, ruski predsjednik promjenio situaciju i na neki način zapravo pobjedio. Međutim, upozorava Hejg, ovaj plan bi mogao da pođe naopako – ako Ukrajinci uspiju da probiju rusku liniju na jugu ili zadrže ruske snage na istoku, neće biti prave pobjede, čak i sužene, za njeno proglašenje. To je, kaže on, značaj borbi koje se trenutno vode i kontinuiranog priliva, kako kaže, ubitačne pomoći Ukrajini.
Još jedna stvar koja bi mogla da krene po zlu za Putina, ističe on, jeste da se vidi da se ovaj plan priprema.
“Ako lideri odluče da znaju da nećete biti ozbiljni po pitanju mira; da nikada niste namjeravali da Ukrajina bude bezbjedna; da se suzdrže od toga da naciji koja se bori za svoju slobodu i postojanje kažu kakve ustupke može da učini; da zadrže sve sankcije osim ako ukrajinska ekonomija ne bude mogla da funkcioniše u budućnosti; da će podržavati pobune na okupiranim teritorijama; da će dozvoliti predsjedniku Zelenskom da donese odluku o bilo kakvom planu prekida vatre; neće pasti na trik osmišljen da podjeli one koji su se s pravom ujedinili protiv vas; ako Zapad može da zadrži svoje živce – onda ste zaista u nevolji“, zaključuje Hejg.