Endru iz Plimuta otputovao je u Ukrajinu da liječi ranjene civile, ali je za nekoliko nedjelja dobio potpuno drugačija naređenja. Bio je pod jakim udarima ruskih granata i artiljerije usled kojih je bio povrijeđen i uhapšen.
Oporavljajući se u bolnici, rekao je za "Russia Today" da su on i njegovi kolege dobrovoljci bili „izmanipulisani“ jer su bili usmjereni na dužnost koju su se zakleli da će izbjegavati.
Tridesetpetogodišnjak koji je radio na skeli u Velikoj Britaniji, bio je pridružen jedinici ukrajinske internacionalne legije u blizini Nikolajeva kada se našao pod razornom ruskom artiljerijskom vatrom. Ruske trupe su pucale na njegovu poziciju, Endru je pogođen metkom u ruku i on se ubrzo predao.
"Nisam otišao tamo da se borim pa sam se predao. Svi moji saborci su poginuli", izjavio je Endru.
Endru je rekao da nikada nije namjeravao da učestvuje u borbi, pa čak ni da joj se približi. Gledajući medijske izvještaje o sukobu u Ukrajini u martu, on je rekao da je stekao utisak da „Ukrajina traži pomoć od ljudi“ i kontaktirao je ukrajinsku ambasadu.
"Osjećam se tužno. Osjećam da su me lagali, masovno. Ne samo od strane Legije stranaca, već se osjećam kao da su me lagali u Velikoj Britaniji preko zapadnih medija", dodao je on.
Kada je ušao u Ukrajinu, Endru se prisjeća da je putovao u zgradu u Lavovu, gdje su on i grupa stranaca nekoliko dana držani u zatvorenom prostoru, navodno zbog sopstvene bezbjednosti. Iako je služio u britanskoj vojsci, Endru je rekao da nema nikakvog borbenog iskustva, te da su dobrovoljci poput njega držani odvojeno od veterana koji su došli u Ukrajinu da se bore.
"Odatle je naša grupa autobusom prebačena do Javoriva gdje je ruskim projektilom uništen centar za obuku stranih regruta. Zatim smo prebačeni u Kijev gdje nam je ukrajinski rukovodilac rekao da ćemo biti zaključani i da ne možemo da napustimo zgradu. Obezbijedili su nam hranu i vodu i rečeno nam je da čekamo dalje instrukcije", rekao je Endru.
Endruova prva interakcija sa ukrajinskim civilima dogodila se početkom aprila u gradu Buča, gdje je rekao da je kuvao i dijelio hranu.
"Nisam lično vidio leševe, nisam vidio ništa, izgledalo je netaknuto. Sve je izgledalo normalno. Nije bilo znakova borbe", prisjetio se on.
Posle samo jednog dana u Buči, druga vožnja autobusom odvela je Endrua i njegove saborce u Nikolajev za koji je rekao da je "bliže frontu nego što je i sam znao". Čak i nakon što je premješten u borbenu jedinicu van grada, Endru je rekao da stvari izgledaju tiho. Međutim, dan nakon što je poslat na front, položaj je napadnut.
"Pogođen sam u ruku, slomio sam kosti. Veoma sam srećan što sam preživio. Ruski vojnik koji mi je pružio prvu pomoć spasio mi je život. Metak mi je presjekao arteriju i krvario sam", naveo je Endru.
Osvrnuo se i na kolege volontere.
"Činilo se da su svi normalni ljudi koji su želeli da pomognu. U bolnici sam bio liječen jako dobro. Više puta dnevno sam dobijao sve što sam poželio", zaključio je Endru.