Džon Kenedi je od ovoga strahovao prije više od pola vijeka. Sada svijet drhti pred sličnom opasnošću.
Osvrćući se na kubansku raketnu krizu, predsjednik Džon Kenedi je jednom upozorio da nuklearne sile “moraju da spriječe one sukobe koji dovode protivnika do bira između ponižavajućeg povlačenja i nuklearnog rata“. Obračun sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom oko Ukrajine još uvijek ne odražava situaciju u minut do 12 koja je dovela Sovjetski Savez i Zapad na ivicu Armagedona u oktobru 1962. Ali Kenedijeva logika supersile odzvanja potresno dok Putina s jedne strane Putina njegova strateška katastrofa ovog rata gura u ćošak, a u isto vrijeme traje otpor Ukrajine dok saveznici šalju oružje i municiju vrednu više milijardi dolara.
Predsjednik Džo Bajden, koji je uvijek izjavljivao da su njegovi dvostruki ciljevi da pomogne Ukrajini da se odbrani i da izbjegne direktnu eskalaciju sa Putinom koja bi mogla da rizikuje nuklearni rat, izgleda da je razmišljao o Kenedijevom upozorenju. Bajden se nedavno povjerio saradnicima da je zabrinut što Putin tek treba da smisli izlaz iz rata, uprkos “proračunskoj“ prirodi bivšeg oficira KGB-a. U međuvremenu, visoki zvaničnici nacionalne bezbjednosti priznaju da još ne znaju kakav bi sve veći uspeh Rusije u istočnoj i južnoj Ukrajini omogućio Putinu da proglasi svojevrsnu pobjedu i deeskalira rat, izvijestila je Kejtlan Kolins sa CNN-a.
Ovo je sve briga. Ali to se čini donekle u suprotnosti sa politikom SAD. Na kraju krajeva, eksplicitno naveden cilj Vašingtona u podršci Ukrajini je da Putin izgubi rat. Bajden je od Kongresa zatražio 33 milijarde dolara za slanje vojne i druge pomoći Ukrajini, a Predstavnički dom je u utorak glasao za usvajanje zakona – cifra je otprilike oko 40 milijardi dolara. Vašington preplavljuje bojno polje protivtenkovskim i protivvazdušnim projektilima, radarima, bespilotnim letjelicama, artiljerijskim mecima i haubicama. Ovaj agresivni zapadni pristup, sporo napredovanje Putinovog rata i nedostatak bilo kakvog diplomatskog napora da se rat okonča znače da je gotovo izvesno da će ruski lider biti dodatno satjeran u opasan ćošak, javlja CNN.
Čini se da je Putinova jedina izlazna opcija trenutno kapitulacija i prećutno priznanje da su napori Zapada, u kombinaciji sa žestokom ukrajinskom hrabrošću, pobijedili njega - pozicija koju bi bilo politički nemoguće usvojiti.
Ne postoji pravi konsenzus o tome šta bi Putin mogao da uradi ako postane očajan. Iako ne dijeli logičan i tačan stav Vašingtona da on zapravo gubi rat, nema naznaka da je samoubilački nastrojen i da bi rizikovao nuklearnu konfrontaciju punog razmera testiranjem zapadne odlučnosti. Nekoliko visokih američkih zvaničnika javno je izrazilo strah da bi Putin mogao posegnuti za taktičkim nuklearnim oružjem manje razorne moći na bojnom polju kao alternativom za ponižavajući poraz u Ukrajini. S druge strane, malo se odahnulo sa olakšanjem kada je u utorak direktorka Nacionalne obavještajne službe Avril Hejns rekla kongresnom komitetu da američko mišljenje da ne postoji „neposredna mogućnost da Putin upotrijebi nuklearno oružje“. A direktor Odbrambene obavještajne agencije, general-potpukovnik Skot Berijer, rekao je da ta procjena obuhvata i taktičke uređaje ili uređaje na bojnom polju.
Putin se pokazao kao nemilosrdan vođa sa malo griže savjesti zbog izazivanja masovnih žrtava. Srušio je gradove u Čečeniji a svoje snage je poslao na civile u Siriji. Njegov rat u Ukrajini je uključivao nemilosrdno granatiranje i bombardovanje stambenih naselja, škola, stanica i skloništa, kao i očigledne ratne zločine od strane njegovih trupa, navodi CNN.
Hiljade njegovih vojnika je poginulo. A Putin je već koristio oružje za masovno uništenje – na primjer, gađajući one koji su pobjegli u Veliku Britaniju. Koristio je u tim napadima radioaktivne elemente i nervne agense, ne obaziruć na civile, navodi vlada Ujedinjenog Kraljevstva. Spremnost Rusije da zaprijeti upotrebom nuklearnog oružja – na način na koji je Sovjetski Savez rijetko radio tokom Hladnog rata – da u međuvremenu teroriše zapadnu javnost, naglašava vrstu prednosti koju najstrašniji arsenal svijeta može doneti odmetničkim državama koje žele da preduprijede mogućnost zapadne intervencije.
Iako se SAD mogu kritikovati što Putinu nisu dale izlaz o kome je Bajden spekulisao, takva inicijativa bi bila teška - a možda i ne bi uspjela.
Za početak, Putin ne gleda ka izlazima. Dok je rat ekonomska, vojna i strateška katastrofa za Rusiju, lider Kremlja igra svoju logiku. Ako ne može da kontroliše cijelu Ukrajinu ili da sruši njenu vladu, stvaranje ogromnog ljudskog i materijalnog uništenja koje sprječava Ukrajinu da funkcioniše kao normalna ekonomija i kažnjava njene težnje da se pridruži Zapadu moglo bi biti dovoljno – i moglo bi djelovati kao odvraćanje za druge bivše sovjetske orbitalne države. To je možda jedan od razloga zašto je Hejns u utorak sugerisao da se ruski lider “sprema za produženi sukob u Ukrajini, tokom kojeg i dalje namjerava da postigne ciljeve izvan Donbasa“. Ali ona je upozorila da neusklađenost Putinovih vojnih sposobnosti i njegovih ambicija znači da bi on mogao biti primoran da se vrati u taj opasan ćošak - i da onda napadne, navodi CNN.
“Trenutni trend povećava vjerovatnoću da će se predsjednik Putin okrenuti drastičnijim sredstvima, uključujući uvođenje vanrednog stanja, preorijentaciju industrijske proizvodnje ili potencijalno eskalirajuće vojne akcije kako bi oslobodio resurse potrebne za postizanje njegovih ciljeva dok se sukob odugovlači, i ako shvati da Rusija gubi u Ukrajini“, rekao je Hejns.
Ideja da bi Putin mogao da bude izvučen iz strateškog ćorsokaka u kome se nalazi takođe pada u vodu iz dva razloga. Prvo, ruski lider je odbio sve diplomatske predloge, molbe i upozorenja za deeskalaciju sukoba prije invazije. Sada su ulozi za njegov lični prestiž, političku poziciju i reputaciju Rusije - kao i naknadni sud istorije - još akutniji. U stvari, bilo je znakova moguće nove eskalacije u utorak, pošto je Bjelorusija premjestila specijalne snage na granice Ukrajine.
Drugi razlog zašto ovo možda nije vrijeme za diplomatiju leži u uvjerenju u zapadnim prijestonicama, poput Londona i Vašingtona, da su snage ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, kojima pristiže zapadno oružje, zaslužile pravo da pobjede u ratu – i da bi se na kraju to moglo i desiti. Ukrajina je, na kraju krajeva, oštećena strana, koja je pretrpjela ničim izazvanu invaziju, navodi CNN.
Do sada, Putin nije gađao konvoje oružja koji su se uputili ka Ukrajini na tlu NATO-a niti je izveo velike sajber napade na zapadne mete – barem one koji su javno poznati. Oba propusta ukazuju na moć odvraćanja. Ali kako se rat odugovlači, uz stalnu opasnost od eskalacije ili pogrešne procjene koja bi izazvala širi sukob, mogu se otvoriti pukotine u tvrđavi zapadnog jedinstva.
Francuski predsjednik Emanuel Makron, koji je bezuspješno pokušao da ubedi Putina da ne izvrši invaziju na Ukrajinu, osudio je ratobornu retoriku ruskog lidera povodom Dana pobjede. Ali on je takođe rekao da će na kraju Ukrajina i Rusija morati da sjednu i razgovaraju o miru. Makron je potom u utorak razgovarao sa kineskim predsjednikom Si Đinpingom, Putinovim saveznikom, nakon čega je Jelisejska palata saopštila da su se složili „o hitnosti prekida vatre“, navodi CNN.
A u utorak je u Ovalnom kabinetu bio upečatljiv trenutak, kada je italijanski premijer Mario Dragi, nakon što je pohvalio jedinstvo Zapada u Ukrajini i osudio rusku invaziju, rekao Bajdenu pred kamerama:
“Moram da vam kažem da u Italiji i u Evropi sada ljudi žele da stave tačku na ove masakre, ovo nasilje, ovo kasapljenje koja se dešava. I ljudi razmišljaju šta možemo da uradimo da donesemo mir. Oni barem žele da razmišljaju o mogućnosti uvođenja primirja i ponovnog pokretanja kredibilnih pregovora. Takva je situacija trenutno. Mislim da moramo duboko da razmislimo o tome kako da se pozabavimo ovim.“
Njegovi komentari su odražavali rastuću nervozu da bi bez neke vrste spoljne intervencije Putin mogao da bude gurnut u ćošak o kome je Kenedi govorio u govoru na Američkom univerzitetu u junu 1963. Mesecima ranije, dok je svet zastajao od daha u strahu od nuklearnog rata, Kenedi je osmislio način da sovjetski lider Nikita Hruščov odstupi, a da ne izgubi obraz u njihovom sukobu oko Kube.