Kapetan koji je 15 godina bio na luksuznim jahtama riješio da progovori.
Bogataši i njihove jahte. Malo toga se zna šta se zaista dešava na njima. Insajderski izvještaji su rijetki, ali pošto su vlasnici i njihova posada pod lupom kao nikada prije nakon ruske invazije na Ukrajinu, kapetan koji je radio za neke od najbogatijih vlasnika jahti javio se da bi podijelio detalje svojih 15 godina na moru.
Njegov prikaz govori o svijetu koji je istovremeno upadljiv i mračan, sa nedeljnim porudžbinama hrane u vrijednosti od više od 40.000 eura koje su stizale iz Pariza, skupim jutarnjim čišćenjem kako bi se uklonili tragovi droge koja je korišćena tokom zabava na kojima se manifestovala, kako on to naziva, ukorenjena kultura prostitucije i seksizma, piše Gardijan.
Kapetan, koji je plovio po karipskim i mediteranskim destinacijama, rekao je da želi da istakne kako se bogati vlasnici - a posebno Rusi - kriju iza "zbrke fiktivnih kompanija" u tajnim jurisdikcijama kao što su Maršalska ostrva ili Kajmanska ostrva. Dok su zapadni saveznici sankcijama ograničavali finansijske slobode oligarha koji okružuju Vladimira Putina, jahte su postale ključne mete. Rekao je da nije radio ni na jednoj od zaplijenjenih jahti.
U nekim slučajevima sporazumi o neotkrivanju podataka su obavezni čak i za intervju za posao, rekao je on. Gardijanu su prikazani primjeri stvarnih ugovora o radu na jahti: jedan sadrži detaljne klauzule koje zauvjek zabranjuju otkrivanje bilo kakvih informacija o identitetu vlasnika ili gostiju – posebno se zabrana odnosi na poslovnu dokumentaciju, fotografije, pa čak i crteže čamca.
Objavljivanje fotografija jahte na društvenim mrežama može biti prekršaj, a razgovor sa medijima je strogo zabranjen. Drugi ugovor pokazuje da zaposleni moraju da pristanu na poligrafsko testiranje ako poslodavac to zahtijeva.
Postoji dobar razlog, rekao je kapetan: izgleda da normalni zakoni često ne važe za ove plutajuće palate. On je rekao da dubinsko čišćenje, kako bi se uklonili tragovi droge, kao što je kokain može biti redovan zahtjev, posebno kada se krećete sa jedne evropske teritorije na drugu gdje carinski službenici mogu da insistiraju na proverama na licu mjesta. Prostitucija je javna tajna, tvrdi on, a žene se redovno dovode na jahte.
Industrija je “veoma seksistička, i rasistička“. On je sugerisao da članovi ekipe koji nisu bijelci ili oni iz siromašnijih zemalja imaju male šanse da budu angažovani, a od ženskog osoblja se obično traži da pošalju fotografije cijelog tijela potencijalnim poslodavcima.
Prijatelji i bivše kolege koji rade na nekoliko drugih čamaca izvijestili su da su žene članice posade primorane da se redovno testiraju na polno prenosive bolesti. Poznato je da neki specifični korisnici jahti redovno za seks daju poklone kao što su luksuzni satovi.
“To je norma u industriji“, rekao je kapetan. “Vlasnici žele da se povežu sa ženskim osobljem. Prilično je ludo i odvratno."
Ipak, svakog ljeta gomila mladih ljudi odlaze na mjesta gdje su usidrene superjahte kako bi obavili “šetnju pristaništem“: zaustavljajući se kod svakog velikog broda duž marine i tražeći posao. Na kraju služe gostima ili beskrajno čiste slanu vodu sa svakog prozora.
Život pun sunca, mora i visoke plate su nagrada. Čak i oni sa malo iskustva zarađuju 2.500 eura mjesečno – plus im je plaćen smještaj i hrana. Iskusnija posada može da zaradi višestruko više: poznato je da neki od najcijenjenijih kuvara zarađuju 25.000 eura mjesečno, dok neki kapetani najvećih jahti – koji nadgledaju osoblje od čak 80 ljudi – mogu da zarade i do 40.000 eura mjesečno.
“Milijarderima su jahte njihove igračke“, rekao je kapetan. “Novac je za njih samo broj na kraju dana. Oni će platiti lude iznose samo da bi to funkcionisalo."