Vladimir Putin je iskoristio značaj ovog mjesta više i bolje nego bilo koji drugi vladar Rusije.
Ovo mjesto je simbol moći Vladimira Putina. Ali nije ga on otkrio. Ono je bilo dom za ruske vladare mnogo prije Putina.
Njegovi zidovi se uzdižu iznad rijeke Moskve. Zlatne kupole katedrale sijaju. Crveni trg otvara krilo Kremlja. Ova zgrada ne impresionira samo svojim izgledom. Kremlj je oduvijek bio centar ruske istorije i sjedište ruskih vladara. Štaviše, “Kremlj je oličenje Rusije“, kaže britanska istoričarka Ketrin Meridejl i dodaje: “On predstavlja državnu moć“.
Kada je ruski predsednik Vladimir Putin primio sagovornike pred početak rata u Ukrajini, svijet je bio zaintrigiran: francuski predsjednik Emanuel Makron i njemački kancelar Olaf Šolc iznenada su se našli na kraju dugačkog bijelog stola. Gospodar Kremlja držao je svoje goste podalje od njega. Demonstracija sile ili mjera zaštite od infekcije? U svakom slučaju, taj gest je odgovarao mjestu: “Kremlj je takođe velika iluzija, grandiozno pozorište“, rekla je Meridejl nedavno u intervjuu njemačkom listu Zidojče cajtung.
Kremlj je impresivne veličine, gotovo veličanstveno mjesto. Od početka je namjena carskih palata u Kremlju bila prilično jednostavna: sve bi trebalo da bude veće i impozantnije nego u ostatku Evrope. Arhitektura zastrašivanja. Kao i njegovi prethodnici, sadašnji vladar Kremlja, Putin, zna kako da iskoristi taj efekat u svoju korist. Uvažene građane, od kojih većina živi u malim stanovima, Putin prima tamo tokom ceremonije dodjele nagrada, piše DW.
"Kada doživite glamurozne sale u Kremlju, lustere, kontrast ne može biti veći", kaže Meridejl.
Nevjerovatno je i to što je nastala iz nekadašnje drvene tvrđave koju je prije skoro 900 godina na brdu pored rijeke u gotovo neprohodnoj šumi sagradio veliki knez Jurij Dolgoruki, koji se danas smatra osnivačem Moskve. Car Petar Veliki (1672-1725) preselio je svoje sjedište vlade u novi Sankt Peterburg na Baltičkom moru. Ali Kremlj, takođe zahvaljujući brojnim krunisanjem i nacionalnim proslavama, nikada nije izgubio privlačnost za vladare.
Francuski putopisac i diplomata markiz Astolf de Kistin, pak, vidio je moskovski kompleks zgrada kao “satanski spomenik”, “rekvizit za tiranine”. U ljeto 1839. Kustin je bio na dugom putovanju u Rusiji. U svojim biješkama “La Russie en 1839” prenio je negativnu sliku o toj zemlji.
“Despotizam suzbija slobodan razvoj ljudi“, piše markiz, dodajući: “Svi su sluge i postaju oprezni i tajnoviti, posebno prema strancima“.
Kustin je svoja zapažanja objasnio istorijom Rusije: “Petar I. i Katarina II. dali su svijetu veliku i korisnu lekciju, za koju je Rusija morala da plati. Pokazali su nam da se despotizma nikada ne treba bojati više nego kada želi nešto da stvori, jer tada misli da svojim namjerama može opravdati najnečuvenije postupke, a zlo prerušeno u lijek nema granica.”
Da je Kastin govorio o Putinovom ratu u Ukrajini 2022. godine, njegov komentar bi mogao biti podjednako negativan. Ipak, ruski putnik se divio Kremlju zbog njegove “prvobitne ruske konstrukcije“ koja je imala na umu ruske potrebe i koju bi ruski graditelji stoga trebalo da slijede kao primjer, navodi DW.
Za Meridejl, politička moć i ikona ruske kulture su samo prividne protivrječnosti, jer je Ruska pravoslavna crkva u svakom trenutku obezbjeđivala harmoniju. Kao rezultat mongolske invazije, mitropolit Kijevske Rusije, preteča današnje Rusije, Ukrajine i Bjelorusije, pristao je u 14. veku da se preseli u Kremlj. Tu je podignuta sakralna zgrada iz koje je kasnije nastala Uspenska crkva. Od tada je pravoslavna crkva prisutna u Kremlju, čineći ga svetim, Bogom uređenim mjestom.
“Putin je koristio ovu vezu u svoje svrhe kao nijedan drugi šef države od carskih vremena“, rekla je Meridejl. “Molite se javno, palite svijeće, održavajte kontakt sa patrijarhom.
Kremlj je dugo ostao rezidencija careva. Tek 1918. godine, kada je zbačen poslednji car i slomljena moć pravoslavne crkve, stara tvrđava ponovo postaje centar moći. Boljševici ga osvajaju. Komunistički lideri su ubrzo podsjetili na prednosti Kremlja kao kulturne ikone, ali i tvrđave koja je odbijala napade i atentate u građanskom ratu, kao i smrtonosne pandemije: Lenjin je ovdje izbjegao koleru i tifus, kao i španski grip. Imao je dezinfekcionu komoru odmah pored svojih odaja.
“Putin je mnogo naučio od Lenjina u tom pogledu“, kaže Meridejl i dodaje: “Zato što se plaši zaraze!“
Zabranom organizacije za ljudska prava Memorijal Putin namjerno potiskuje sjećanje na Staljinove zločine, kaže Meridejl. Vladar Kremlja sebe vidi u kontinuitetu velikih ruskih vođa, prije svega Ivana IV, poznatog kao Ivan Grozni, i Petra Velikog, takođe despota.
Prema Mihailu Gorbačovu, Putin ne osjeća ništa osim prezira. Putin ga krivi za kraj Sovjetskog Saveza. U stvari, Hruščovljeva destaljinizacija i Gorbačovljeva Glasnost približili su Kremlj narodu. Prava prekretnica nastupila je 1991. godine: posle neuspjelog pokušaja državnog udara protiv Gorbačova i Borisa Jeljcina, Jeljcin se preselio u Kremlj. Dvojica predsjednika su bila na funkciji kratko vrijeme uporedo. Ali Sovjetski Savez je istorija, a Kremlj je opet centar Rusije. U maju 2000. Putin je prvi put postao predsjednik, navodi DW.
Dok zlatne kupole blistaju duž rijeke Moskve, bijeli zvonik Jovana Velikog se nadvija nad svim drugim crkvama i palatama. Ruska zastava se vijori iznad svih. Spolja, Kremlj izgleda veoma moćno. Ali unutra postoji rizik da se izgubite, rekla je Meridejl.
“Kada uklonite sve kritičare, i sami ste zatvorenik.” Sledbenici ponavljaju ono što Putin želi da čuje. "On je najbolje čuvana osoba u Rusiji. Nećemo ga se tako brzo otarasiti."