“Broj mrtvih civila u Ukrajini blijedi u poređenju sa više od milion Iračana koji su poginuli zbog divljačke američke okupacije zemlje, koja se nastavila i tokom Obaminog mandata.
Gdje su tada bili povici u korporativnim medijima da se sudi Bušu i Obami za ratne zločine?"
U martu 2003. Džordž V. Buš je transformisao centar Bagdada u vatreni kotao tokom svoje invazije na Irak. Ležao sam na leđima u svojoj dnevnoj sobi tog dana, užasnut masakrom koji se odvijao na televiziji, živopisnim ratnim zločinom koji sam ja i milioni drugih mjesecima pokušavali da spriječimo. Više ljudi protestovalo je protiv tog rata prije nego što je počeo nego za bilo koji drugi sukob u cijeloj ljudskoj istoriji, a ipak se nažalost dogodio.
Ovo u svom autorskom tekstu za "Truthout" piše Vilijam Rivers Pit. Prema njegovim riječima da bi dobili svoj rat, Buš i njegovi saveznici u vladi i medijima napravili su potpunu alternativnu stvarnost da opravdaju svoje namjere.
"Irak je, prema njihovim riječima, posjedovao 26.000 litara antraksa, 38.000 litara botulinum toksina, 500 tona sarina, 30.000 komada municije za isporuku ovih bioloških otrova, uranijum iz Nigera za upotrebu u „robusnom“ programu nuklearnog naoružanja i direktne veze sa Al-Kaidom u Avganistanu i širom svijeta. Nijedna riječ od ovoga nije bila istina. Ipak, poruka je bila zastrašujuća u svojoj preciznosti, savršena prijetnja da se nametne stanovništvu koje se još uvijek oporavlja od šoka od 11. septembra. To što je predsjednik Sjedinjenih Država namjerno iskoristio taj užasni dan protiv sopstvenog naroda bio je još jedan akcenat u simfoniji laži i izdaje koje su neumoljivo vodile u rat. Kada je počeo, rat je napravio svoj 'sos' u obliku 'terorističkih upozorenja' kojima se lako manipuliše. Zbog rata, mnogi su očekivali talas terorističkih napada odmazde svakog dana", piše dalje Pit.
Ističe da taj talas nije došao, barem ne u Americi, ali invazija na Irak 2003. zasnovana na fikciji jeste predstavljala dio presjedana za ono što svi gledamo kako se odvija u Ukrajini.
"Vladimir Putin, moćni lider koji klasu ruskih oligarha milijardera naziva svojom bazom, takođe je konstruisao alternativnu stvarnost da podrži svoju želju za proširenom imperijom. Tvrdeći da Ukrajinom dominiraju nacisti – magična riječ za ruski narod na način na koji je 11. septembar bio za Amerikance - ruski predsjednik je polagao pravo na moralno uzvišenje unutar gotovo besprekornog medijskog balona. Iako su, naravno, neonacisti prisutni u Ukrajini kao i u drugim zemljama - uključujući i SAD - konkretna slika koju je Putin naslikao je očigledno lažna", piše Pit.
On napominje da američki zvaničnici i stručnjaci za štampu govore sa nekontrolisanim zgražanjem o užasima koji se dešavaju nad ukrajinskim civilnim stanovništvom.
"Naravno, Putinovi užasni postupci zaslužuju svu našu osudu. Sjećajući se tog dana prije skoro 20 godina, kada je bila u toku još jedna agresivna invazija i okupacija, ostaje mi i jedno ružno i neizbježno pitanje. Da li će stručnjaci i zvaničnici koji trenutno osuđuju Putinovo neizrecivo nasilje osuditi i neizrecivo nasilje SAD? Međunarodna zajednica nije grubo sankcionisala ili na drugi način kaznila SAD nakon što nas je Buš uveo u tu mrtvačnicu zasnovanu na tapiseriji loše ispletenih laži. I Rusija i SAD su duboko krive kada su u pitanju izbor ratova koje će voditi, i stoga su obje zemlje moralno odvratne", napisao je on.
Pit je potom podijelio dio svoje prepiske sa novinarom Dahrom Džamailom koji je svojevremeno izvještavao iz Iraka.
"U jeku faze rata u Iraku, takozvanog ‘Šoka i strahopoštovanja’ (tj. masovnog bombardovanja grada punog civila), i pored Abu Graiba (masovno mučenje ljudi koje okupatorske snage drže bez suđenja), Faludža je bila vrhunac brutalnost opadajuće američke imperije“, rekao mi je novinar Dahr Džamail. 'Znam jer sam bio tamo prije, za vrijeme i posle opsade tog grada'", citira Pit njegove riječi.
Džamail je nastavio dalje:
“Korporativne štampe su zgrožene zločinima kojima su svjedoci širom Ukrajine, i to s pravom. Namjerno gađanje civila, kolektivno kažnjavanje, bombardovanje civilnih ciljeva poput stanova i željezničkih stanica i bolnica: svi ratni zločini. Pronalaženje spaljenih tijela vezanih ruku, kasetne bombe, opkoljavanje gradova i namjerno izgladnjivanje ljudi u njima i odsijecanje medicinske pomoći. Korporativni mediji, predsjednici zemalja EU, vrh SAD ali i lideri drugih zemalja s pravom nazivaju to ratnim zločinima. Ali gdje je bilo to isto ogorčenje u vezi sa američkim ratnim zločinima u Iraku? Pošto sam izvještavao iz te zemlje čitavu deceniju, mogu nedvosmisleno da kažem da Rusi u Ukrajini nisu uradili ništa gore nego što je američka vojska uradila u Iraku”, navodi Pit riječi svog kolege.
“Gradonačelnik ukrajinskog grada Buče, u blizini Kijeva, rekao je da su vlasti do sada pronašle 403 tijela ljudi za koje vjeruju da su ih ubile ruske snage tokom okupacije te oblasti, ali da broj raste”, prenio je Gardijan.
Džamail na ovo kaže da koliko god da je užasan ukupan broj mrtvih civila u Buči to je najviše jedna desetina broja ubijenih u Faludži.
“Broj mrtvih civila u Ukrajini blijedi u poređenju sa više od 1.000.000 Iračana koji su poginuli zbog divljačke američke okupacije te zemlje, koja se nastavila i tokom Obaminog mandata. Gdje su tada bili povici u korporativnim medijima da se sudi Bušu i Obami za ratne zločine? Tišina je bila zaglušujuća.”
BBC izvještava da SAD i Britanija kažu da istražuju izvještaje da su ruske snage upotrijebile hemijsko oružje u napadu na ukrajinsku luku Mariupolj.
“Ukrajinski puk Azov saopštio je da su tri vojnika povređena od ‘otrovne supstance’ u napadu u ponedjeljak. Međutim, nisu predstavljeni nikakvi dokazi koji bi potvrdili upotrebu hemijskog oružja”, izvijestio je BBC.
S druge strane, evo šta Džamail ima da kaže o opsadi Faludže.
“Tokom novembarske opsade te godine, američka vojska je koristila ogromne količine bijelog fosfora, zapaljivog oružja, čija upotreba u oblasti gdje bi moglo da bude civila predstavlja kršenje međunarodnog prava. Sama američka vojska je saopštila da je tokom te opsade u Faludži bilo najmanje 30.000 civila. Lično sam intervjuisao vojnike kojima je rečeno da pucaju u sve što se mrdne. To je insitucionalizovanje ratnih zločina kao politike.”
Prema riječima Vilijama Riversa Pita dužnost je svakog moralnog čoveka da digne glas protiv krvoprolića koje je Vladimir Putin izvršio protiv naroda Ukrajine.
"Prije nekih 21 godinu, isto je važilo za Džordža V. Buša i njegov dugi zločin u Iraku. Buš je 2003. godine dokazao da se možete izvući sa mnogo toga ako ste globalna ekonomska sila koja je puna nuklearnog oružja. Među moćnim osvajačima nema heroja. Pošto s pravom osuđujemo Putinova teška zvjerstva, moramo se sjetiti i ratnih zločina SAD i obećati da ćemo se suprotstaviti budućim", zaključio je on.