Svijet

MJESTO PREGOVORA RUSIJE I UKRAJINE IMA DUBOKU SIMBOLIKU! Mnogi su zaboravili šta se prije 7 godina desilo tu!

Autor Mia Radulović Izvor mondo.rs

Nova, šesta runda mirovnih pregovora između Moskve i Kijeva održava se u utorak u Istanbulu.

Izvor: YouTube/Printscreen/Traveling Solo Logs

Pet neuspjelih rundi mirovnih pregovora dvije sukobljene strane u ratu, Ukrajine i Rusije održano je posredovanjem uglavnom bjeloruskog predsjednika, Aleksandra Lukašenka, na, do samog početka pregovora, neodređenim lokacijama ili putem video konferencija. U Istanbulu se održava šesta runda mirovnih pregovora Kijeva i Moskve, i grad na Bosforu u utorak je u epicentru svjetske pažnje.

Događaj u Istanbulu podsjeća na Ženevu 15. juna prošle godine, kada su se zvanično, kao predsjednici najmoćnijih svjetskih sila, SAD i Rusije, sastali Džozef Bajden i Vladimir Putin, ali i na nekoliko drugih trenutaka iz istorije.

Šesta mirovna runda pregovora Moskve i Kijeva po raznim karakteristikama neodoljivo podsjeća na samit u Ženevi prije devet mjeseci, kada su se prvi put sastali Bajden i Putin, i razgovarali o kritičnim pitanjima u poljuljanim odnosima SAD i Rusije. Lokacija za sastanak u Ženevi očigledno je pažljivo birana pošto je sastanak održan u vili izgrađenoj u 18. vijeku, koja nadgleda Ženevsko jezero, a u kojoj je Henri Duran bio jedan od potpisnika sporazuma o osnivanju Crvenog krsta 1864. godine, i u čijem je dvorištu Papa Pije šesti 1969. godine održao misu za 70.000 ljudi.

Ništa manje nije značajna lokacija na kojoj se održavaju današnji mirovni pregovori predstavnika Kijeva i Moskve. Naprotiv, pregovori će biti održani u čuvenoj Dolmabahče palati koja je na velika vrata uvela Evropu i evropske vrijednosti u, tada već oslabljeno Otomansko carstvo 19. veka, koje je žudilo da očuva svoje mjesto među svjetskim imperijama.

Izgradnju Dolmabahče palate, podsjećanja radi, zatražio je 31. sultan Otomanske imperije, Abdulmedid I, i podignuta je u periodu između 1843. godine i 1856. godine. Ranije su sultan i njegova porodica živjeli u palati Topkapi, koja je od srednjeg vijeka bila dom otomanskim vladarima. Ono što je svojom izgradnjom nudila nova palata bili su stil, luksuz i raskoš prekopirani iz Evrope, protkani simbolima i vinjetama otomanske imperije kroz nacrte renesansne i arhitekture neoklasicizma Starog kontinenta.

Međutim, relativno skorija dešavanja zbog svoje sličnosti daju poseban značaj pregovorima koji se u utorak održavaju u Dolmabahče palati. Prije sedam godina Istanbul je postao dom takozvane Rezolucije iz Dolmabahče palate, sporazuma koji je trebalo da bude rješenje etničkih nesuglasica sa Kurdima, ali i drugih pitanja koja su se ticala dalje demokratizacije Turske.

Sukob Tuske sa Kurdima koji aktivno traje vijek i sedam godina - Sporazum iz Dolmabahče palate

Tursko-kurdski sukob je etnički sukob između Turaka i Kurda koji intenzivno traje od završetka Prvog svjetskog rata. Kurdi su se u tom sukobu borili za otcjepljenje od Turske i stvaranje svoje države Kurdistana - tako neodoljivo posjećajući na samu suštinu sukoba na tlu Ukrajine, s tim što bi situaciji u Ukrajini trebalo pristupiti sa oprezom zbog svoje drugačije prirode i učesnika u sukobu.

Upravo je neusvajanje takozvane mirovne Dolmabahče rezolucije koja je objavljena 28. februara 2015. godine dovelo do nastavka sukoba sa Kurdima. Ta rezolucija obuhvatala je sporazum u deset tačaka o kom su pregovarali predstavnik Kurda, Abdulah Odžalan, i turska država, a kojim je trebalo da se nađe mirno rješenje kurdskog pitanja.

„Promovišući život umjesto sukoba, društveno jedinstvo umjesto uskih političkih interesa, sporazum iz Dolmabahče se zasnivao na daljoj demokratizaciji Turske sa rješenjima koja su ponuđena za vjekovne probleme Turske. Sporazum je uveo novi pristup odnosa između države prema građanima i obrnuto", navodi se u saopštenju Narodne demokratske partije s početka 2015. godine koja je zastupala interese Kurda.

Ovaj sporazum trebalo je da bude kamen temeljac nove turske unutrašnje politike koju bi predvodila Partija pravde i razvoja na čelu sa Redžepom Tajipom Erdoganom, ali to se nije dogodilo. Tada i sada na vlasti, Partija pravde i razvoja negirala je postojanje ovog sporazuma, kao i da su obavljeni bilo kakvi mirovni pregovori koji bi mogli dovesti do ovog sporazuma i rešenja sukoba. Tako je krajem jula 2015. godine, počela nova faza kurdsko-turskog sukoba između različitih kurdskih pobunjeničkih grupa i turske države nakon neuspješnog mirovnog procesa od dvije i po godine, čiji je cilj bio rješavanje sukoba koji traje od kraja Prvog svjetskog rata.

Postavlja se pitanje da li će globalne tenzije i geopolitički rizici sa kojima se Turska suočava na početku druge dekade 21. vijeka dovesti do toga da se Dolmabahče sporazum vrati na velika vrata, da li će biti zaboravljen novim sporazumom iz Dolmabahče palate između Kijeva i Moskve. Da li će tadašnje pitanje biti utkano u mirovni sporazum kojim će se osim rata u Ukrajini riješiti i sukob Tuske sa Kurdima vrijeme će pokazati.

Hronologija sukoba i pregovora Ukrajine i Rusije

Podsjetimo, rat u Ukrajini počeo je prije više od mjesec dana, kada je 24. februara predsjednik Rusije, Vladimir Putin, autorizovao vojne operacije ruske armije u ovoj zemlji. Kao reakcija na ovo, mnoge zapadne države predvođene EU i SAD uvele su niz sankcije protiv Rusije. Ruska vojska napredovala je kroz teritoriju Ukrajine, znatno se približivši Kijevu i stalno napadajući najveće gradove u Ukrajini poput Harkova, i strateške luke Marijupolja. Ubrzo nakon početka sukoba, usljed gubitaka na obje strane i stradanja naroda u Ukrajini, predsjednik Ukrajine, Volodimir Zelenski, pozvao je Vladimira Putina da sednu za pregovarački sto, što je i učinjeno kroz posrednike.

Prva runda pregovora počela je 28. februara u blizini bjeloruske granice. Kabinet ukrajinskog predsjednika saopštio je da su glavni ciljevi pozivanje na hitan prekid vatre i povlačenje ruskih trupa iz Ukrajine. Ova runda pregovora zaključena je bez bilo kakvog oblika neposrednog sporazuma.

Trećeg marta počela je druga runda mirovnih pregovora. Obje strane su se složile da otvore humanitarne koridore za evakuaciju civila. Zahtjevi Rusije bili su ukrajinsko priznanje Krima koji je okupirala Rusija, priznanje nezavisnost Luganska i Donjecka, i takozvana „demilitarizacija" i „denacifikacija" Ukrajine. Ukrajinski ministar spoljnih poslova, Dmitro Kuleba, izjavio je tada da se, iako je država koji predstavlja spremna za nastavak pregovora, zahtjevi Rusije nisu promijenili.

Treća runda pregovora počela je 7. marta, tokom tekućih borbi i bombardovanja. Iako dogovor nije postignut, ukrajinski pregovarač i savjetnik predsjednika Ukrajine, Mihail Podoljak, na Tviteru je napisao da je „došlo do nekih malih pozitivnih pomaka u pogledu logistike humanitarnih koridora".

Neformalni mirovni pregovori odvijali su se na diplomatskom forumu u Antaliji 10. marta. Tada su se sastali ministri spoljnih poslova Rusije i Ukrajine, Sergej Lavrov i Dmitro Kuleba sa turskim ministrom spoljnih poslova, Mevlutom Čavušogluom, kao posrednikom u prvom kontaktu na visokom nivou između dvije strane od početka rata u Ukrajini. Ukrajina je pokušala da pregovara o jednodnevnom prekidu vatre kako bi pružila pomoć i evakuaciju civila, posebno u Marijupolju. Ipak, posle dvosatnog razgovora, dogovor nije postignut, i nastavljeni su vazdušni napadi na lučki grad.

Četvrta runda pregovora počela je 14. marta putem video konferencije, ali nakon višesatnih razgovora, nije bilo pomaka. Dvije strane su nastavile razgovore 15. marta, nakon čega je predsjednik Ukrajine, Volodimir Zelenski, opisao da su razgovori počeli da „zvuče realnije". Tek 16. marta prvi put je pomenuto da je plan od 15 tačaka Zelenski označio kao realnije sredstvo za okončanje sukoba, ali posle četvrtog dana razgovora 17. marta, Rusija je rekla da sporazum nije postignut. Ubrzo se oglasio i francuski ministar spoljnih poslova, Žan-Iv Le Drijan, i upozorio da se Rusija samo "pretvara da pregovara". Potom, 20. marta, turski ministar spoljnih poslova, Mevlut Čavušoglu, ocijenio je da je u četvrtoj rundi mirovnih pregovora bilo napretka, i tada dao sebi ulogu " posrednika". Ubrzo je uslijedilo i obraćanje Zelenskog u izraelskom parlamentu koji je tada rekao da Izrael takođe pokušava da podstakne mirovne pregovore.

Petom rundom pregovora 21. marta nije došlo do pomaka ka prekidu oružanih sukoba. Zelenski je pozvao na direktne razgovore sa Putinom o okončanju rata, na šta mu je ministar spoljnih poslova, Sergej Lavrov, poručio da će takvi razgovori biti mogući tek kada obje strane budu bliže postizanju mirovnog rješenja.