Pre dve decenije su ruski tenkovi ušli u Čečeniju. Vladimir Putin od tada ima dogovor sa Ramzanom Kadirovim.
Mnogi politički analitičari Čečeniju i njeno povinovanje Ruskoj Federaciji nakon mnogih sukoba, nazivaju "mjestom rađanja Putinove moći", jer je upravo prema ovoj teritoriji Vladimir Putin kao premijer pod vladom tadašnjeg predsjednika Borisa Jeljcina izvršio veliki udar pred dolazak na vlast. O ovome je prije nekoliko godina za "RTRS" govorio i pokojni Miroslav Lazanski.
"Ja sam bio u Čečeniji 1996. godine kad su Rusi gubili Čečeniju i bio sam 1999. kada su je vraćali. Znači, šta je uradio predsjednik Putin (tada premijer). Pošto Čečena više živi u Rusiji van same Čečenije i u velikom su biznisu - drže hotele, kockarnice, restorane... Putin je 'čečenizirao' problem Čečenije. Rekao je ovima u Groznom (glavni grad Čečenije) - 'Gospodo, imate rođake širom Rusije, nema im biznisa više, ima svaki dan da im dolazi finansijska policija ako vi dolje sami Čečeni ne sredite pitanje Čečenije. Neće više ruski vojnik da gine više tamo, neka ginu Čečeni koji su u sastavu Ruske Federacije.' I naravno, uz pomoć rođaka koji žive širom Rusije i koji imaju velike biznise a koje je Staljin raselio posle Drugog svjetskog rata iz same Čečenije, oni su uticali na svoje rođake dolje. Dao im je neke finansijske olakšice u samoj Čečeniji po pitanju poreza i slično, i Čečenija se za sada smirila", ispričao je tada Lazanski.
On je tom prilikom pomenuo i zahtjev NATO-a za saradnju sa Rusijom u borbi protiv terorizma, gdje se isto pominje primjer Čečenije.
"Događaji oko masakra u Parizu su na neki način bacili sjenku na sukob koji postoji na relaciji Zapad i Rusija. I tu je vrlo interesantno da je čak i generalno sekretar NATO-a apelovao na nastavak saradnje sa Rusijom kada je u pitanju zajednička borba protiv terorizma. Dok s druge strane vi imate ljude koji su čečenski teroristi koji uživaju politički azil u Velikoj Britaniji", rekao je on i dodao:
"I onda se Moskva sa punim pravom pita - 'Čekajte, ako se zajednički borimo protiv terorizma, vi terorizam u Rusiji tretirate kao oslobodilački pokret tih terorista, a tražite da vam mi pomognemo oko terorizma koji pogađa Zapadnu Evropu.' Ja tu čak ne očekujem neku iskrenu saradnju", zaključio je Lazanski.
Pored dijela priče Miroslava Lazanskog o ekonomskim i poslovnim ucjenama iz Rusije, Putin je tada uradio i još nešto da bi do kraja slomio Čečeniju. Tridesetog septembra 1999. su ruski tenkovi ušli u Čečeniju - drugi put u pet godina. To je bio početak onoga što danas zovemo Drugim čečenskim ratom. Prvi je potrajao od 1994. do 1996. i završio se mirovnim sporazumom koji su potpisali tadašnji ruski predsjednik Boris Jeljcin i bivši sovjetski oficir Alsan Maskadov.
Nekadašnja sovjetska autonomna pokrajina je faktički postala polunezavisna tvorevina koju vodi gomila zavađenih gospodara rata. Region je nominalno ostao pod kontrolom Rusije, ali u suštini Moskva se nije bogzna koliko pitala. Većina Rusa je taj sporazum vidjela kao poraz njihove države - bili su u pravu, piše Dojče vele.
U avgustu 1999. je riječ međutim imao izvjesni Vladimir Putin, tada novi ruski premijer za kojeg se već znalo da će naslijediti Jeljcina. Mlad i energičan odmah je počeo sa oštrom retorikom o "čečenskom pitanju". Tome je doprinijela i serija misterioznih eksplozija u stambenim blokovima u Moskvi i Volgodonsku u septembru.
Bezbjednost po svaku cijenu i "istrebljenje terorizma" postali su prioritet za Ruse. Kada su trupe krenule ka čečenskoj prijestonici Groznom, ljudi su dobro znali da je za to manje zaslužan bolešljivi Jeljcin, a više Putin. Godinu dana kasnije je Putin postao predsjednik.
Rat je u zvaničnom vokabularu nazivan "anti-terorističkom operacijom". Trebalo je da bude brz i pobjedonosan. Naposletku, i glavni vođa čečenskih snaga i veliki muftija tog regiona Ahmat Kadirov promijenio je stranu i napravio dogovor sa Kremljom. Ahmat Kadirov je stradao u bombaškom napadu 2004. godine. Njegov sin Ramzan - najmoćniji muslimanski lider u Rusiji - od tada vodi Čečeniju kao privatnu grofoviju.