Možda ćemo dobiti neke odgovore ranije nego što je bilo ko od nas očekivao.
Posle nekoliko rundi mirovnih pregovora između Rusije i Ukrajine, Rusija je počela eksplicitno da navodi (preko portparola ministarstva spoljnih poslova Marije Zaharove) da njeni ratni ciljevi ne uključuju svrgavanje izabrane vlade ukrajinskog predsjednika Volidimira Zelenskog ili okupaciju zemlje.
Dobrodošli u plan B Vladimira Putina.
"Kada je prije dvije nedjelje počela ruska invazija na Ukrajinu, svrgavanje njene vlade i uspostavljanje marionetskog režima naklonjenog Rusiji bili su veliki cilj. Ali Putinov plan A nije uspio kako se očekivalo. Ukrajinska vojska uzvratila je jače nego što se očekivalo. Zelenski je postao heroj kome se dive širom zemlje i širom demokratskog sveta. A ruska vojska je pretrpjela teške neuspjehe. Dodajte na to i ekonomske sankcije koje su uvele zapadne vlade koje su daleko oštrije nego što je Putin, ili zaista bilo ko, očekivao. Na kraju približavamo se onome što bismo mogli nazvati debaklom za ruskog autokratu", piše Dejmon Linker za The Week.
Naravno, Putin ne može tek tako da okonča svoju ukrajinsku nesreću, šunjajući se nazad preko granice praznih ruku. On treba da bude u stanju da ukaže na neku promjenu u statusu kvo prije invazije da bi opravdao ogroman gubitak krvi i blaga Rusije i da bi se zaštitio od puča.
"Tako dolazimo do plana B, koji je moj kolega Grejson Kvej rezimirao u nedavnoj kolumni: Ukrajina bi “formalno ustupila Krim Rusiji, priznala nezavisnost separatističkih republika koje podržava Rusija u istočnoj Ukrajini i izmijenila ukrajinski ustav kako bi zabranila članstvo u međunarodnim blokovima poput NATO-a i Evropske unije“. Zatim slijedi pojašnjenje od srijede da će vlada Zelenskog ostati na vlasti. Time bi se Ukrajina pretvorila u neutralnu zonu između NATO-a i Rusije. To bi bio značajan odmak od načina na koji su stvari funkcionisale tokom Hladnog rata 1.0, kada su linije razdvajanja između zapada i istoka bile oštre i jasne. Tada ste bili ili na jednoj ili drugoj strani gvozdene zavjese — Zapadnoj Nemačkoj ili Istočnoj Nemačkoj, Parizu ili Pragu. Već danas možemo da vidimo da se ta oštra podjela vraća na granice, samo nešto istočnije: između baltičkih država i sjeverne Rusije, između Poljske i Belorusije. Da je Putin uspio u Ukrajini, sa marionetskim režimom instaliranim u Kijevu, linija podjele bi bila gurnuta na zapadnu granicu Ukrajine sa Moldavijom i državama NATO-a Poljskom, Slovačkom, Mađarskom i Rumunijom", piše Dejmon Linker za The Week.
Ali to sada izgleda izvan Putinovog domašaja. Otuda i zamjena pretvaranja Ukrajine u demilitarizovanu zonu široku 800 milja između zapada i istoka. Ostaje da se vidi da li će Putin zahtijevati bukvalnu ili samo figurativnu demilitarizaciju, kao i spremnost Zelenskog da prihvati šta god Kremlj na kraju zahtijeva. Još značajnije je pitanje da li će SAD i NATO to prihvatiti. (Tvrde linije se mogu lakše braniti nego zamagljene.)
"Možda ćemo dobiti odgovore ranije nego što je bilo ko od nas očekivao", zaključio je Dejmon Linker za The Week.