Tragedija ruskih padobranaca u predgrađu Kijeva Buči, kada su Ukrajinci u zasedi uništili više od 50 vazdušno desantnih oklopnih vozila ruskih desantnjika, najveća je tragedija ruske invazije na Ukrajinu. Broj poginulih padobranaca je i dalje nepoznat.
Neki su ovu masovnu likvidaciju uporedili sa masovnom likvidacijom 131. majakopske brigade za vrijeme Prvog čečenskog rata. Ova masovna egzekucija u urbanom ratu posle Čečenije je veliki udarac za rusku vojsku.
Zbog ovog masovnog gubitka ruska vojska nakratko je zaustavila napad na Kijev.
Zbog toga smo i odlučili da ukratko opišemo i tragediju 131. majakopske brigade za vrijeme Prvog čečenskog rata.
Prvi čečenski rat koji je počeo u decembru 1994. ući će u rusku vojnu istoriju, kao jedan od najkrvavijih i najbrutalnijih ratova, koje je vodila ova supersila od 1945. do danas. Za rusku vojsku najtragičnji datum je bio 31. decembar 1994 na 1. januar 1995. kada je su dvije brigade koje su ušle u tada glavni grad samoproklamovane republike Ičkerije, nisu ni očekivale šta ih čeka.
Rusi su u Čečeniju poslali 24.000 ljudi od kojih je 19.000 bilo vojnika. Podršku im je davalo 80 tenkova 208 borbenih vozila pješadije, 128 artiljerijskih oružja i 90 helikoptera. Neke jedinice su bile profesionalnog sastava, a neke isključivo od regruta.
Pošto veće jedinice nisu bile adekvatno popunjene, od manjih jedinica stvorene su združene formacije i upućene u Čečeniju.
Grozni u kojem se odigrala ova tragična priča administrativno je bio podijeljen na četiri gradske četvrti: Lenjinsku, Zavodsku, Staropromislovsku i Oktjabarsku četvrt. Od pobrojanih četvrti treća je bila najvažnija jer su se u njoj nalazili naftni izvori, a u posljednjoj sva industrija. Vojska je od ulaska u Čečeniju 10. decembra uspjela da okruži grad sa tri strane, ali ne i sa juga odakle je u grad pristizao sve veći broj boraca. Međutim ruski komandanti nisu raspolalgali kartama grada, obavještajni podaci su bili oskudni i često pogrešni. Uprkos svemu naređenje za ulazak u grad dato je 31.decembra 1994.
Prva jednica koja je na posljednji dan 1994. ušla u Grozni bila je 131. majakopska brigada kojom je komandovao pukovnik Savin. Ova brigada imala je zadatak da zauzme zapadni dio grada. Prilikom ulaska jednica nije naišla na nikakav otpor. Grad je bio sablazno pust. Pukovnik Savin je zatražio od predpostavljene komande da produži dalje do centra grada. Dato je zeleno svjetlo.
Prvi tenkovi i oklopna vozila stigli su bili do željezničke stanice oko 15 sati kobnog dana. Iz drugog pravca u Grozni je ušao 81. motostreljački puk koji se smatrao važnom jedinicom zbog čega su čečenske vođe general Džohar Dudajev i Aslan Mashadov koji su bili elitni sovjetski oficiri sa džihadistom Šamilom Basajevim svu pažnju usmjerili u tom pravcu.
Za to vrijeme u Groznom je vladala neobična tišina. Vojnici su poskidali opremu, veliki broj njih otrčao je na šalter željezničke stanice koja je nekim čudom radila i počeli da rezervišu karte za odsustvo, jer je po njima operacija bila završena, a grad zauzet. Interesantno je i to da isturenih straža nije bilo nigdje. Nešto posle 15 časova oficir za vezu uhvatio je kratku poruku na ruskom: "Dobro došli u pakao", međutim ni on ni komandant brigade nisu znali njeno značenje. Komandant je čak smatrao da je u pitanju neslana šala neke od ruskih jedinica.
Međutim, pakao je uslijedio u 15.05 časova. Čečenski borci sa prozora, krovova zgrada i terasa otvorili su vatru iz automata, raketnih bacača. Tenkovi i oklopna vozila nestajala su u plamenu jedna za drugim. Ruski vojnici su padali kao pokošeni ili su uz jezive krike gorili sa tenkovima i borbenim vozilima. Da stvar bude gora Čečenima je napad bio olakšan jer su vozila imala farbom prevučen bijeli krst, da ne bi stradala od prijateljske vatre.
Napadnute jedinice su tražile helikoptersku pomoć i podršku ostalih jedinica, ali niko nije odgovarao na vapaj ranjenih vojnika. Krvavi sukob trajao je sve do 3. januara kada je bitka za Grozni završena masakrom ruskih vojnika. Najveći gubici nastali su kad je napadnutim jedinicama nestalo municije. U borbama poginulo je 1.000 vojnika i oficira uključujući i pukovnika Savina, a 74 borca su zarobljena. Uništeno je 20 od 26 tenkova i 102 od 120 oklopnih vozila i svih šest samohodnih topova, koji su trebali biti neposredna zaštita jedinica na terenu.
Do 10. januara ruske trupe uspjele su da otvore dva koridora preko kojih su evakuisani ranjeni, a preživjelim borcima je dostavljena hrana i municija. Dva dana kasnije izveden je u znak osvete masovni udar na Grozni. Cijeli grad je blokiran i zasut kišom raketa ispaljenih i višecjevnih bacača raketa. U samom gradu ostalo je bilo 3.500 čečenskih boraca, koji su se povukli kasnije iz grada prema brdovitom području odakle su poveli gerilski rat koji je trajao sve do avgusta 1996. kad je Rusija priznala poraz u ratu i povukla se iz Čečenije.