Po uzoru na obožavanog cara iz razdoblja Mesopotamije, Nabukodonosora II, bivši predsjednik Iraka širom zemlje sagradio stotinak raskošnih palata i vila.
Većina njih danas je potpuno prazna, a umjesto sjaja mramora i ornamenata krase ih grafiti i rđa.
Većina palata van upotrebe je još od 2003. godine, kada je Sadam Husein svrgnut sa vlasti i potom pogubljen, a samo djelu njih, uglavnom na području Basre, udahnut je novi život kroz nove namjene. Dio glomaznih palata pretvoren je u vojne baze, nešto u muzeje, biblioteke i slične institucije, dok većina građevina i dalje nezaustavljivo propada.
Prilikom američke invazije, pljačkaši su opustošili palate do te mjere da su počupali i električne kablove iz zidova. Poboljšanju stanja nisu pomogla ni kasnija pustošenja pripadnika Islamske države, od kojih je tek poslednjih godina zemlja počela da se oporavlja.
Iako postoji želja da se palate pretvore u muzeje koji bi prikazivali bogatu istoriju tog kraja, svote za obnovu tih zdanja bile bi astronomske. A Irak taj novac, po svemu sudeći, nema.
Novca za sličan pothvat nema ni Indija. U tamošnjoj pokrajini Četinad više od 11.000 luksuznih vila i palata sagrađeno je na samom početku 20. vijeka. Materijal za njihovu izgradnju dolazio je iz čitavog svijeta, a podizali su ih nekad najbogatiji Indijci - bankari i trgovci. Lusteri iz Venecije, ogromna ogledala u okvirima od mahagonija iz Belgije, kao i pločice sa uzorcima iz Birmingema, ukrašavali su enterijere trgovaca začinima i dragim kamenjem.
Međutim, sjaj i harmonija kakvim su odisale te građevine, izblijedjeli su još prije nekoliko decenija, a čak oko 30 odsto njih potpuno je uništeno. Ove građevine koje su preostale, godinama propadaju, obrasle su vegetacijom, a vlasnici ili ne mogu finansijski da brinu za njih ili su zapeli u dugotrajnim imovinsko-pravnim postupcima.
Šaka zainteresiranih arhitekata voljela bi da vrati stari sjaj barem dijelu tih građevina, koje lako mogu da postanu hoteli ili - kao što to već nekoliko palata jeste - kulise bolivudskih filmova.
Palate, od kojih mnoge imaju i oko 100 soba, razbacane su po selima, a najbliži aerodrom udaljen je više od dva sata vožnje. Sve to otežava šanse za obnovu ovih zdanja, ali ljudi ipak ne gube nadu.
"Ovi grandiozni domovi trebalo bi da budu obnovljeni za nadolazeće generacije. Bilo bi lijepo da zaštitimo ovo jedinstveno nasleđe i da naša djeca vide kako su ljudi prije ovdje živjeli. Želim da moj sin i njegov sin mogu ovde da dođu i uživaju i cijene sve ovo, rekao je posjetilac Malini Barati.