Vladimir Putin od dolaska na vlast, a tome ima više od 20 godina, ima jasno zacrtane ciljene od kojih ne odustaje.
Vladimir Putin je uvek bacao oko na svoj komšiluk. U Gruziji, granicu sa Rusijom efektivno kontrolišu moskovska služba FSB od 2008. Vašington je nedavno optužio ruske agente da regrutuju prokremljovske ukrajinske operativce da preuzmu vladu u Kijevu i sarađuju sa ruskim okupatorskim snagama. U međuvremenu, cijela Bjelorusija je dvije decenije na kratkoj uzici.
“Šta Putin želi? i "Šta će rizikovati da bi ga dobio?" su dvojna pitanja koja postavljaju sve svjetske prijestonice. Odgovori, koliko god bili nepoznati, su kompromitovani mješavinom lične psihologije, stvaranja nacionalnih mitova i aktuelne realpolitike. Evo četiri scenarija kako Putin može da ispuni svoju ambiciju da Rusija bude veća (veća i jača) nego što je danas.
1. Puzeća okupacija
Nakon raspada Sovjetskog Saveza i uspostavljanja međunarodno priznatih granica Gruzije 1991. godine, na mapi su se pojavile još dvije linije koje razdvajaju nepriznatu Abhaziju i Južnu Osetiju, odnosno 20 odsto teritorije Gruzije. Uspostavljanje ove granice i danas tiho kontroliše ruski FSB.
Ova granica se pomjera dublje u Gruziju, zauzimajući sve više teritorije bez ijednog ispaljenog metka. Dopisnik iz Gruzije rekao je ukrajinskom listu Livi Bereg da se koncept “puzajuće okupacije“ pojavio u Gruziji nakon završetka rata 2008. godine. I gruzijske i ruske trupe trebalo je da se povuku sa obližnjih teritorija — a potonje je, kako je bilo predvidljivo, prekinuto sporazum. Od 2008. godine FSB je uspio da zauzme dodatnih 1.500 kvadratnih kilometara.
Tokom proteklih 18 mjeseci, gruzijski aktivisti za ljudska prava otkrili su i sive zone, mjesta na neokupiranoj teritoriji Gruzije gdje lokalni mještani i policija ne zalaze zbog prijetnji FSB-a. Vlasti nepriznate Južne Osetije javno su objavile video snimak sa sastanka “komisije za razgraničenje“ o dodatnoj okupaciji 2.000 kvadratnih kilometara Gruzije, uključujući prirodna područja, sela i strateške rute. Oko njih se stvaraju nove sive zone. Južnu Osetiju i Abhaziju podržava Kremlj. Na ove teritorije se snabdijevaju gas, struja, oružje, pa čak i penzije i plate za lokalno stanovništvo dolaze iz džepova ruskih poreskih obveznika.
2. Marionetske komšije
Direktne finansijske injekcije koje je Putin odobrio za podršku proruskim snagama u Ukrajini i Gruziji i dalje su ništa u poređenju sa onim što Kremlj troši u Bjelorusiji, gdje samo Putinova finansijska podrška drži Aleksandra Lukašenka na vlasti. Nezavisni ruski list Novaja gazeta objavio je 2021. godine podatke o tome koliko je novca Moskva potrošila na pomoć prijateljskim režimima i političkim megaprojektima u inostranstvu u poslednjih 20 godina. Procjena je značajna - 609 milijardi dolara.
Najambiciozniji romantični scenario budućih Putinovih odnosa sa Gruzijom i Ukrajinom je uspostavljanje marionetskih režima u tim zemljama, sličnih onom koji je u Bjelorusiji. Da bivšem ukrajinskom predsjedniku Viktoru Janukoviču 2013. nije palo na pamet da nasilno rastjera nevine studentske demonstracije, ovaj plan bi možda već dobro funkcionisao u Ukrajini. Međutim, Janukovič je svrgnut, pobjegao u Rusiju, a sa prozapadnim liderima postavljenim u Kijevu, Putin je bio primoran da okupira Krim i prebaci trupe u Donbas.
Poznati ruski politički bloger Maksim Kac smatra da je Putin zahvaljujući svojoj agresivnoj politici uništio postojeći “ruski svijet“ i prijateljske odnose Ukrajinaca i Rusa; pa će čak i ovako blag scenario biti dočekan krajnje negativno u Ukrajini i Gruziji. Nijedan političar, čak ni u Belorusiji, ne može da računa na vjernu podršku naroda ako iskaže svoje proruske simpatije.
3. Novi SSSR
Putin je 2007. godine, na kraju svog drugog predsjedničkog mandata, održao govor na Minhenskoj konferenciji, gdje je zapravo bio prilično transparentan sa svojim geopolitičkim planovima. On je Rusiju i SAD nazvao jedinim supersilama, među kojima je borba jednaka borbi civilizacija.
U svojoj spoljnoj politici Putin deluje u skladu sa Brežnjevovskom doktrinom, o ograničenom suverenitetu, prema kojoj je SSSR mogao da se miješa u unutrašnje stvari zemalja Centralne i Istočne Evrope koje su bile dio komunističkog bloka kako bi obezbijedio stabilnost njen politički kurs. Nedavno je Putin rekao da je raspad SSSR-a doživljavao kao tragediju, kao raspad istorijske Rusije. Nema potrebe za spekulacijama ili nagađanjima - da, Vladimir Putin gaji snove o vraćanju globalnog položaja iz sovjetske ere Kremlju. Ipak, ruski predsjednik je takođe realista i dobro je svjestan da je takav scenario praktično nemoguć - ne zbog nedostatka političke volje za to, već zato što nije ekonomski održiv.
4. Carska slava
Nakon objavljivanja hvaljenog istraživačkog filma Alekseja Navaljnog “Palata za Putina” koji je otkrio bogatstvo i korupciju u srcu režima, više se nije moglo sumnjati u carske ambicije ruskog predsjednika. Nikakva propaganda nije mogla da prikrije apetit za nekom vrstom restauracije Ruske imperije. U tim idejama, Putin je to zapravo priznao u svom čuvenom članku - “O istorijskom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca“, tvrdeći da se pojedinačni narod koji je osnovao drevnu državu Kijevsku Rusiju ne može podijeliti sadašnjim životnim besmislicama. Drugi su njegove ambicije upoređivali direktno sa Petrom Velikim, mitskim carem koji je vladao 42 godine počev od kasnog 17. vijeka, piše Worldcrunch.
Apelujući na takve drevne modele, Putin može da opravda svoje postupke danas. Ipak, čak ni rat sa Ukrajinom ne bi bio dovoljan da ujedini bivše sovjetske republike u novu državu imperiju. U jednom od skorijih intervjua, Putin je, kao i obično, ponovo spekulisao o dalekoj prošlosti i žalio se da je raspad Ruske imperije, poput SSSR-a, bio posledica miješanja drugih zemalja.
“Ko je to uradio? Oni koji su služili drugima , tuđi interesi, nepovezani sa interesima ruskog i drugih naroda Ruske imperije, Sovjetskog Saveza, Ruske Federacije“, rekao je Putin tada.
Podsticanje straha i animoziteta prema neprijateljima izvan nečijih granica može samo po sebi postati gorivo za nacionalni identitet i državno upravljanje. Pitanje za budućnost Rusije i njenih susjeda je - ko odlučuje koje su granice.