Veliku dramu preživio je Novak Đoković od strane australijskih vlasti i najnovije odluke da bude deportovan. Slučaj sa prvim teniserom svijeta podsjeća na užasnu imigracionu politiku ove zemlje.
Nakon 10 dana drame i agonije prvog tenisera svijeta, Novak Đoković će biti deportovan iz Australije. On je proglašen proglašen krivim ove nedjelje na suđenju u Federalnom sudu Australije, što znači da neće moći da igra na Australijan openu. Devetostruki pobjednik Australijan opena je na tamošenjem Saveznom sudu odbijen u žalbenom postupku povodom oduzimanja vize od strane ministra za imigracije, Aleksa Houka, koji je i donio odluku o ukidanju Novakove vize, koju je sud potvrdio.
Ophođenje australijskih vlasti prema Novaku Đokoviću baca svijetlo na mračnu tajnu ove zemlje i njihovo tretiranje migranata - upravo u hotelu u Melburnu gdje je bio Đoković, borave migranti kojima nije dopušten ulazak u Australiju. Neki su tom hotelu proveli godine. Ne mogu da izađu napolje i ne znaju kada će biti primljeni u zemlju. Došli su u potrazi za mirnim životom bježeći od rata, a dočekalo ih je mučenje i šikaniranje u zemlji koja ima uređen sistem i visok životni standard.
Jedan od tražilaca azila, Adnan Čopani je poslednja dva mjeseca proveo u hotelu Park u Melburnu, a onda je nekoliko dana imao i poznatog komšiju - Novaka Đokovića, prenosi NBC njuz.
"Devet godina mog života otišlo je uzalud. Nisam mogao da vjerujem da je Đoković ovdje", rekao je Čopani koji u improvizovanom migrantskom pritvorskom centru živi sa ostalih 36 tražilaca azila.
On je novinarima otkrio nehumane uslove u kojima su smješteni i ne zna se do kada će tu biti - prozori su zaključani, nema svježeg vazduha, hrana je loša. što umnogome utiče na mentalno zdravlje tražilaca azila. Čoprani je Istakao je da je u nekoliko navrata pronašao crve u hrani i da je dobio buđav hleb za obrok. Čopani je rekao da su uslovi u hotelu mentalno uništili neke od stanovnika.
Čopani se nalazi u pritvoru od kada su australijske vlasti presrele brod na kom je bio. Australija ima obaveznu politiku pritvora za sve koji dolaze bez vize da bi spriječila ljude da dođu brodom. Čopani je rekao da je većinu vremena proveo u centrima na Božićnom ostrvu i ostrvu Nauru u južnom Pacifiku. Dodao je da živio u brojnim pritvorskim centrima nakon što su ga premjestili na kopno, prije nego što je završio u hotelu Park u novembru. Ne zna kada će biti pušten na slobodu, a kako je ispričao novinarima devet godina mu je poršlo uzalud, kao i da mu je pritvor onemogućio da zasnuje porodicu i da se zaposli. O Mehdi, Čopanijev rođak doživio je sličnu sudbinu u ozloglašenom imigracionom centru.
"Sada imam 24 godine i još uvjek sam ovdje. Samo pokušavam da smislim kako da ispunim svoje dane: moram da ih preživim. Ako mogu da spavam, spavam koliko mogu, inače samo idem da ispušim cigaretu, gledam filmove, čitam knjige. Ali obično ne radim ništa, već samo legnem na krevet. Ne vidim nikakav poseban razlog da me drže ovdje", rekao je Mehdi.
Drugi zatvorenici u ozloglašenom hotelu, nalazili su i insekte u hrani, a hotel "Park" nazivaju centrom za mučenje.
Pravila Australije za ilegalne migrante
Australijska vlada ima politiku i praksu zadržavanja u imigracionim pritvorima nedržavljane koji nemaju važeću vizu, osumnjičenih za kršenje vize, ilegalnog ulaska ili neovlašćenog dolaska, kao i onih koji podležu deportaciji. Ova migrantska politika se smatra kontroverznom i kritikovana je od strane brojnih organizacija.
"Postupanje Australije prema tražiocima azila je nehumano, duboko okrutno i protizakonito prema međunarodnom pravu", napisala je Sofi Meknil, australijski istraživač za Hjuman Rajts Voč.
Osobe u imigracionom pritvoru imaju tri opcije. Oni mogu u bilo kom trenutku da napuste Australiju i da odu u zemlju porijekla, pronaći treću državu koja će ih prihvatiti, ili da ostanu da sačekaju da im se dodijeli privremena viza.
Australija je 1992. godine usvojila politiku obaveznog pritvora koja obavezuje vladu da pritvori sve osobe koje ulaze u zemlju bez važeće vize, dok se njihov zahtjev za ostanak obrađuje i preduzimaju bezbednosne i zdravstvene provjere.
Takođe je izmijenjen zakon kojim je dozvoljen neograničeni pritvor, koji je prethodno bio ograničen na 273 dana.
Zabilježen je veliki broj smrtnih slučajeva u imigracionim centrima u Australiji, a mnogi tražioci azila su izvršili samoubistvo zbog nehuamnih uslova u kojima su se našli. Najozloglašenija ostrva su Nauru i Manus, Papua Nova Gvineja, s kojima Australija ima sporazume.