Norveška jedna od najzaduženijih nacija na svijetu.
Uprkos rastućoj pandemiji virusa korona, stalnim zatvaranjima i restrikcijama, norveška privreda nikad nije stajala bolje. Izvoz ubrzano raste, naročito energenata, nafte, struje i gasa, za kojima ponajviše vape na Starom kontinentu. Istovremeno, ogromni norveški suficit dopunjuju i proizvodi tradicionalno traženi širom svijeta metali i riba, popularni losos, a poslednjih mjeseci znatno je povećan i izvoz električne energije.
Možda zvuči paradoksalno, ali je neumitna činjenica da gotovo sve bogatstvo kojim raspolaže Norveška duguje majci prirodi i ono uglavnom potiče iz dubine mora i okeana. Dok se u državnom kraljevskom trezoru novac presipa i kipi od suficita, dobar dio populacije grca pod bremenom dugova prema bankama.
Statistika, ta surova, često i nepravedna, ali mora se priznati pouzdana i egzaktna nauka, kaže da cjelokupna norveška populacija trenutno duguje bankama oko 4.000 milijardi kruna (oko 400 milijardi eura). Prevedeno s kolektivnog duga na zaduženja po glavi stanovnika, statistika pokazuje da svakom Norvežaninu, u prosjeku, kao bankarska omča oko vrata, visi dug od 74.000 eura, odnosno nešto više od 740,000 ovdašnjih kruna. Bilo da je reč ostambenim, potrošačkim, kreditima za kupovinu automobila, brodova, čamaca, vikendica ili za pokriće kreditnih bankarskih kartica.
Dug norveških građana u kontinuitetu raste još od osamdesetih godina. Samo u poslednjih pet godina zajednički dug porastao je sa tri na četiri hiljade milijardi kruna, navodi Kristijan Pope istraživač za potrošnju sa Univerziteta Metropoliten u Oslu, uz upozorenje da to Norvežane čini jednom od najzaduženijih nacija u svijetu. U Skandinaviji su samo Danci veći dužnici prema finansijskim institucijama. Kristijan Pope posebno naglašava podatak da se veliki dio Mladih parova zadužio "ne samo do krova, već i do dimnjaka". Nije tajna, niti se time otkriva topla voda, da krediti s pratećim i uglavnom prijetećim kamatama, direktno izazivaju psihičke teškoće kod dužnika i mogu da dovedu do ozbiljnih zdravstvenih problema i oboljenja.
Ljudi od iskustva, stručnjaci, skloni su da uspostave paralelu: razvod i bračni brodolom mogu da budu težak izazov za psihičko stanje i zdravlje supružnika. Gubitak posla ili osjećanje izvjesnog siromaštva mogu da nagrizaju, izjedaju ili slabe čovjekovu psihu. Ali, ukazuju studije, dug koji neumitno raste, a koji čovjek nema odakle i ne može da vrati, nešto je najopasnije, najstrašnije što može da ga snađe u životu. Uz sve to ide i sramota. U Norveškoj broj ljudi koji podignu ruku na sebe varira od 600 do 700 godišnje, što je više od šest puta u odnosu na broj nastradalih u saobraćajnim nesrećama ili broj žena koji izgube bitku protiv raka dojke.
"Rizik od samoubistava u Norveškoj zbog bankarskih dugova sličan je kao i u Švedskoj. Studije takođe pokazuju da dugovanja izazivaju blaže oblike psihičkih smetnji, kao što su depresija osjećaj stigmatizacije, ali što je dug veći, to može da izazove teže psihičke bolesti, pa čak i da dovede do fatalnog ishoda. Svaki dug opterećuje sve ljude, ali ako posmatramo posebne grupe, dužnici ili klijenti sa simptomima ADHD bolesti (hiperaktivni poremećaj, hiperaktivnost) su najrizičnija grupa koja može da pribjegne suicidu", tvrdi Arne Holte, profesor emeritus psihologije zdravlja na Univerzitetu u Oslu.
Iako su kamate u Norveškoj niske i stabilne, eksperti se slažu da su za zdravlje i sudbinu klijenata najopasniji potrošački i krediti za korišćenje kreditnih kartica (master, dajners...), koje bankari u žargonu zovu nesigurni ili dugovi bez pokrića.