Za naciste, devojčica je bila samo zatvorenik 26947.
Česlava Kvoka bila je jedna od približno 230.000 djece i mladih, među 1.300.000 ljudi koji su deportovani u Aušvic od 1940. do 1945. godine. Prevezena je iz Zamoska, u Aušvic, 13. decembra 1942. godine. Bila jedna od preko 100.000 Poljaka koji su iz svojih sela deportovani nakon njemačke invazije 1939.godine. Ovi farmeri, uglavnom katolici, odvedeni su iz svojih domova, kako bi napravili mjesta Njemcima. Nacisti su imali plan da oni nasele to zemljište.
Zločini tokom Drugog svjetskog rata događali su se u tolikom obimu da možda i nismo u mogućnosti da u potpunosti shvatimo razmjere. O životu Česlave Kvoke, prije ovog trenutka, zna se vrlo malo. Zna se da je rođena u malom selu Volka Zlojecka u jugoistočnoj Poljskoj 15. avgusta 1928. godine i da su ona i njena majka deportovane iz Zamošća u Poljskoj u Aušvic.
Za naciste, Česlava Kvoka je bila samo zatvorenik 26947.
Tada poznati po nemilosrdnosti, ali i birokratiji, Njemci su za svoju evidenciju fotografisali i katalogizirali zatvorenike koji su prošli kroz logore smrti. Strah na Česlavinom licu koji i danas može gotovo da se "opipa", nadživio je crno-bijelu fotografiju. Na njenom licu, iako je na fotografiji, očitavaju se svi užasi rata.
Četrnaestogodišnja devojčica bila je mrtva tri mjeseca nakon što je nastala fotografija. Ne zna se kako je umrla, da li od teškog rada, iscrpljenosti i gladi ili je bila dio nekog zastrašujućeg eksperimenta; ili stradala jednom od metoda ubijanja koje su se koristile.
Iako se ne zna šta je bilo poslije fotografisanja, zahvaljujući sjećanju fotografa Vilhelma Brasea, zna se šta se desilo neposredno prije. Poljak kog su nacisti deportovali u Aušvic, Brase je bio primoran da fotografiše između 40.000 i 50.000 zatvorenika u logoru, uključujući Česlavu Kvoku.
Sjećao se, veoma živo, kako je preplašena djevojka uvedena sa ostalima, nesposobna da razumije bilo šta što se oko nje dešava:
"Ova žena je (zatvorenica koja je nagledala) uzela štap i tukla je po licu. Ova Njemica je iskaljivala svoj bjes na djevojci. Tako lijepa mlada djevojka, tako nevina. Plakala je ali nije mogla ništa da uradi. Prije fotografisanja, djevojčica je obrisala suze i krv sa posjekotine na usni. Iskreno da vam kažem, osjećao sam se kao da je i mene neko udario, ali nisam smio da se miješam. Za mene bi to bilo kobno. Nikada nisi mogao ništa da kažeš."
Krv iz posjekotine na usni Česlave Kvoke i dalje je vidljiva na fotografiji koju je Brase snimio. Kao fotograf logora, Brase je bio očevidac užasa iz Aušvica. Bilježio je sirovi strah na licima zatvorenika i sačuvao ga za vječnost.
Čak i nakon što je Brase poslat u drugi koncentracioni logor, a onda i konačno oslobođen od strane američkih snaga 1945. godine, on se borio sa duhovima desetina hiljada žrtava koje je godinama fotografisao. Poslije rata on je prestao da se bavi fotografijom.
"Kada bih počeo da fotografišem", objasnio je, "vidio bih mrtve. Stajao bih i fotografisao neku mladu djevojku, ali iza nje bih vidio duhove. Vidio bih sve te krupne prestravljene oči, kako gledaju u mene. Nisam mogao više."
Kada su shvatili da je rat izgubljen, Njemci su pokušali da se otarase svih dokaza o užasnima koje su počinili, što je uključivalo i spaljivanje kartona žrtava. Ali Brase i još nekoliko drugih, uspjeli su da sakriju negative, i tako sačuvaju lica žrtava koje su pretrpjele ova nezamisliva zlostavljanja.
Fotografija Česlave Kvoke bila je među onima koje je Brase uspio da sačuva. Krhko, mlado lice umiveno strahom ostaje dirljiv podsjetnik na užase rata, na sve živote koji su ugašeni prije nego što su stvarno i počeli.