Da li će ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuti invaziju na susjednu Ukrajinu? Ogromna kretanja ruskih trupa i vojne opreme ka zajedničkoj granici podigla su uzbunu među Ukrajince i njihove zapadne prijatelje.
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov nazvao je to „histerijom“, ali su riječi ruskih zvaničnika odavno izgubile svoj kredibilitet, tvrdi CNN. Na kraju krajeva, upravo je Putin pretvorio proridni gas u političko oružje.
Negiranja na stranu, Zapad je dovoljno zabrinut zbog Putinovih namjera da predsjednik Džo Bajden i ruski predsjednik održe hitan virtuelni sastanak u utorak dok stručnjaci upozoravaju na rastuće rizike od novog rata.
Putinovi postupci i namjere su možda namjerno umotani u maglu, ali je njegova evidencija jasna. Ako mu bude dozvoljeno da unaprijedi svoje ciljeve bez ozbiljnih posledica, nastaviće da eskalira svoju spoljnu politiku maltretiranja i zastrašivanja.
Godine 2014, kao „mali zeleni ljudi“, obučeni u neobilježene vojne uniforme raspoređene širom ukrajinskog poluostrva Krim, Putin je negirao da su to njegove snage – sve dok Rusija nije preuzela kontrolu nad teritorijom i anektirala je.
Ko je obratio pažnju na to kako je Rusija ukrala to strateško poluostrvo od suverene zemlje, zna koliku težinu sada treba dati riječima Kremlja. Kao što je američki državni sekretar Entoni Blinken primijetio, „Vidjeli smo ovu startegiju“.
Ovoga puta zapadna alijansa predvođena Sjedinjenim Državama želi da zaustavi Rusiju prije nego što njeni „mali zeleni ljudi“ pređu granice Ukrajine sa svim svojim teškim naoružanjem. U sigurnom razgovoru sa Putinom u utorak, Bajden planira da jasno stavi do znanja ruskom predsjedniku da treba da se povuče.
Niko sa sigurnošću ne zna da li će Putin dati naređenje za invaziju. Ali zvaničnici SAD i NATO-a su izuzetno zabrinuti. Američki obaveštajci vjeruju da Rusija ima plan za operaciju koja uključuje do 175.000 vojnika -- više od polovine je već na mjestu -- zajedno sa teškom artiljerijom i oklopom. Prema riječima ukrajinskog ministra odbrane, ruske trupe bi mogle da pređu u Ukrajinu već sledećeg meseca.
Dio moskovskog plana rada uključuje stvaranje opravdanja za napad, a taj dio strategije se već kreće naprijed. Kada je Rusija napala Ukrajinu u prošlosti, zauzevši Krim i podržavajući proruske separatiste u Donbasu, regionu Ukrajine u blizini Rusije, Kremlj je tvrdio da to čini da bi odbranio etničke Ruse koji žive pod ukrajinskom vlašću.
Putin već postavlja argumente za budući napad. Razrađena informativna operacija, između ostalih propagandnih tačaka, prikazuje ukrajinske lidere kao marionete Zapada.
Zašto bi Putin rizikovao da provocira NATO, krene u rat protiv Ukrajine ili – čak i ako odluči da opozove sumnjivu vojnu ofanzivu – odšeta do ivice tako opasne provalije?
Iznad svega, Kremlj želi da destabilizuje Ukrajinu i spriječi je da ostvari svoja prava kao nezavisna nacija da kreira sopstvenu budućnost. Ukrajina se približava Zapadu; želi da se pridruži NATO-u, i to je nova demokratija -- u oštroj suprotnosti sa Rusijom. Postojanje Ukrajine kao demokratije, tvrdi CNN, uz Rusiju, u kojoj Putin postaje sve represivniji autokrata, stvara nelagodu u Kremlju.
Putin želi da obezbijedi ono što je u vrijeme hladnog rata bilo prihvaćeno kao sfere uticaja, sa ciljem da zadrži zemlje koje su nekada bile dio Sovjetskog Saveza pod vlašću Moskve. On je rekao da su Rusi i Ukrajinci „jedan narod“, izjava koja nosi zlokobne naznake i koju mnogi Ukrajinci oštro odbacuju.
Ukrajinski gambit nije samo pritisak na Ukrajinu, to je i pritisak na Zapad.
Dok se njegove trupe gomilaju u blizini Ukrajine, Putin takođe pokušava da svoju zabrinutost za Ukrajinu predstavi kao defanzivnu. On tvrdi da ne vjeruje samo ukrajinskim liderima već i njenim prijateljima iz NATO-a, tvrdeći da bi širenje NATO-a na rusku granicu predstavljalo prijetnju ruskoj bezbjednosti. Putin postavlja potpuno neodržive zahtjeve Zapadu, izlažući ono što on opisuje kao svoje „crvene linije“.
Tačnije, Putin zahtijeva da NATO garantuje da se neće širiti ka istoku, bliže ruskim granicama. Bajden je ovog vikenda rekao da neće pristati ni na kakve crvene linije. Zamislite da NATO danas kaže da će zabraniti ne samo Ukrajini već bilo kojoj zemlji u blizini Rusije (Finskoj, Švedskoj, Gruziji?) da joj se pridruži bilo sada ili u budućnosti.
Putin ima druge zahtjeve -- žali se na protivraketne odbrambene sisteme u Poljskoj, na primjer. Rusija, inače, takođe ima rakete sposobne da pogode velike evropske gradove.
Posmatrajući ponašanje Rusije u resto godina, njeni susjedi imaju dobar razlog da traže zaštitu.
Ako je Putinov cilj bio da Ukrajinu odvuče od Zapada, nema znakova da se to dešava. SAD ponovo potvrđuju svoju „gvozdenu posvećenost“ ukrajinskom „suverenitetu i teritorijalnom integritetu“, Blinkenovim riječima koje se često ponavljaju.
Dok Putin prijeti Zapadu gomilanjem vojske duž ukrajinske granice, on pokušava da postigne i druge ciljeve. On još jednom pokazuje da Rusija može da pravi probleme bivšim sovjetskim republikama, svojim bivšim istočnoevropskim satelitima i Zapadu, gdje je već pokazao da je spreman da smanji zalihe goriva tokom hladnih zimskih mjeseci. (Putin tvrdi da nestašica gasa nije zasluga Rusije, ali nisu svi u to uvjereni.)
Međutim, sadašnja invazija je potencijalno mnogo skuplja od brze operacije na Krimu. Tokom više od pola decenije borbi, ukrajinske trupe su postale prekaljene u borbi. Malo ko očekuje da će NATO krenuti u rat protiv Rusije, ali NATO nije nepristrasan. Ojačani ukrajinski vojnici sada imaju mnogo bolje naoružanje koje je oijbezbedio Zapad.
Ruska invazija bi izazvala jak otpor. Žrtve na obije strane mogu biti ogromne. Pored toga, Rusija bi mogla da bude pogođena kažnjavajućim zapadnim sankcijama. Bajdenova administracija već osmišljava sankcije koje bi nanijele „značajnu i ozbiljnu ekonomsku štetu ruskoj ekonomiji“, rekao je američki zvaničnik.
Ako se Putin useli, ruski narod bi mogao da doživi još jedan užasan rat, sa mladim vojnicima koji se vraćaju kući u vrećama za leševe, a ekonomija hramlje od cijene rata i sankcija.
Takođe, preseljenje u Ukrajinu ima potencijal da stvori upravo suprotan rezultat od onoga što Putin tvrdi da sada želi. Invazijom bi ponovo potvrdio prijetnju koju Rusija predstavlja njenim susjedima. Invazija ne bi samo približila Ukrajinu i Zapad, već bi natjerala ostatak ljudi koji žive u ruskom susjedstvu da žude za bližim vezama sa Sjedinjenim Državama, Evropom i NATO, baš kao što su ih učinile sovjetske invazije na istočnoevropske zemlje kada su svi žurili da uđu u NATO čim se oslobode kandži Moskve, navodi CNN.