Izvor: MONDO
JAMUSUKRO, Obala Slonovače, 21. 12. - Skoro svaka druga čokolada u svijetu napravljena je od kakaoa koji se uzgaja u Obali Slonovače, državi zapadne Afrike koja je najveći svjetski izvoznik kakaoa.Četrdeset odsto svjetske proizvodnje kakaoa dolazi iz ove zemlje veličine Italije sa blizu 18 miliona stanovika, na obali Atlantskog okeana i na petom stepenu od polutara.
Upravo tropska klima omogućava da kakao bude najvažniji izvozni proizvod. Drugi je kafa, a zemlja, čiji najveći deo prihoda potiče od poljpoprivrede, izvozi i voće i pamuk.
Sa izvezenih 1,3 miliona tona kakaoa godišnje, Obala Slonovače daleko je ispred drugih kao što su susjedna Gana (720.000 tona), Nigerija i Indonezija. Procjenjuje se da tri do cetiri miliona ljudi u Obali Slonovače radi na uzgajanju kakaoa.
Na plantaži udaljenoj 25 kilometara od glavnog grada Jamusukroa, inžinjer agronomije Andre Jao kaže da kilogram kakaoa koji uzgajaju košta 450 franaka, što je manje od jednog evra. Na iznenadjenje stranih novinara koje vodi u obilazak plantaže on kaže: Da, to nije puno.
Kakao, tropsko drvo čije naučno ime Theobroma cacao na latinskom znači "hrana za bogove," vodi porijeklo iz južne Amerike, iz kišnih šuma Amazona i Orinoka. Počeli su da ga uzgajaju prije više od 3.000 godina Maje, Tolteki i Acteki, koji su od zrna kakaoa pravili piće, i korstili ga kao novac.
U komercijalne svrhe proizvodi se u tropskim predjelima Amerike, zapadne Afrike i u tropskoj Aziji, zbog ploda od koga se pravi kakao prah, kakao buter i čokolada od kakaoa.
Zrna kakaoa u Španiju je doneo Kolumbo poslije svog četvrtog putovanja 1502. godine. Španskim konkvistadorima koji su došli u Meksiko 1519. Acteki su pokazali čokoladno piće. To je bio istovremeno i početak istorije pravljenja čokolade do koje je ipak proteklo dosta vremena - 1847. engleska firma Fry and Sons napravila je prvu čokoladu.
Radnici na plantaži kod Jamusukroa ne znaju te podatke, ali znaju sve o plodu drveta od koga žive: neki rade samo u sušarama, neki na branju plodova, neki na pakovanju, a većina ih i živi tu, u barakama nanizanim jedna uz drugu.
Žene i djeca znatiželjno posmatraju veliku grupu stranaca iz Medjunarodne unije frankofonih novinara i dočekuju ih osmjehom. Nasmijana žena pokazuje kako ona pravi kakao prah: rukama mrvi zrna u zemljanoj posudi i pakuje ga u plastične kese.
Visoka temperatura, vlažnost i specifično tlo neophodni su za uzgoj tropskog drveta kakaoa. Šuma kakaovca, sa krupnim lišćem koje pravi zastor nad crvenom afričkom zemljom, pruža prijatan hlad.
Obilazak plantaže uključuje i minut ćutanja u znak poštovanja prvom predsjedniku nezavisne Obale Slonovače, Feliksu Ufuetu Boanjiu - kod drveta koje je on zasadio prije 40 godina.
Kakao koji se uzgaja na plantaži je organski i kao takav se izvozi. Plantaža je u državnom, odnosno vlasništvu distrikta.
"Plata zavisi od toga šta se radi. Najniža je 900 franaka (oko 1,4 evra) dnevno, a najviša 2.000 franaka (tri evra) na dan. Ali ovde su poslovi različiti, rade i obični radnici, ali i agronomi," kaže menadžer Andre Jao.
U zemlji u kojoj se ne zna kolika su prosječna primanja jer u javnom sektoru radi samo dva do tri odsto stanovništva, a većina kako se snadje, 60 evra je najniža garantovana plata.
Sa drveta kakaoa bere se duguljasti plod koji se reže mačetama da bi se izvukla bela krupna zrna iz bijele tečne mase. Najvažniji je proces sušenja. U sušarama, kaskadno postavljenim sa obe strane hale, zrna veličine krupnog pasulja pokrivena su plastikom, čime se obezbjedjuje fermentacija.
Postupak traje desetak dana, a zatim se još desetak dana kakao suši u plastenicima, pod kontrolom radnika koji ga "trebe" sa rukavicama i maskama na licu. Potom se na plantažama pakuje i izvozi.
Opor ukus zrna vrlo malo podsjeća na čokoladu, ali 40 odsto kakaoa za crnu čokoladu u svjetskoj produkciji dolazi iz Obale Slonovače. Prema nekim studijama, čak bi se uzrok gradjanskog rata od 2002. do 2007. mogao traziti u kontroli izvoza kakaoa.
U izvjještaju prošle godine, dok je rat trajao, organizacija "Global witneš" tvrdi da se novac dobijen izvozom kakaoa koristi za kupovinu oružja i da to čine obe strane - i pobunjenici na sjeveru i vladine snage na jugu zemlje.
Posle mirovnog sporazuma, postignutog u susjednom Ugaduguu u februaru ove godine, svi u Obali Slonovače se nadaju miru i boljem životu. Tokom skoro petogodišnjeg rata ugašene su mnoge firme, strani investitori su povukli svoja predstavništva i živi se mnogo teže nego ranije.
Specijalni izveštač Bete
Marina Rakić