LONDON, 23. 11. - Kada je zlato nedavno doseglo vrtoglave visine od preko 800 dolara za uncu, skrenulo je paznju na ritual koji se vec 88 godina uredno obavlja u jednoj sobi u Londonu.
Dva puta dnevno, predstavici pet banaka posezu za telefonom da trguju zlatom i stignu do londonske "fiksne" cijene, po kojoj ce se zlato kupovati i prodavati sirom svijeta.
Kada sat u sali za trgovanje Berklis Kapitala (Barclays Capital) u Londonu otkuca tri po podne, paznja se usmjerava ka Marku Bukeru (Marc Booker) sefu banke zaduzenom za promptnu trgovinu zlatom.
Buker se ukljucuje u razgovor sa cetiri ostale banke koje ucestvuju u "fiksaciji." Predsjednik, iz Dojce Banke (Deutsce), predlaze pocetnu cijenu, a drugi ucesnici onda kazu da li su po toj cijeni kupci ili prodavci.
Predsjednik prilagodjava cijenu dok se kupci i prodavci ne nadju u ravnotezi. Obicno traje izmedju pet i 15 minuta da se fiksira cijena, a nesto duze ako je trziste uzburkano.
"Mehanizam je efikasan i funkcionisao je kroz sve trzisne stresove," izjavio je Rojtersu Martin Vithed (Martin Whitehead), direktor prodaje u Berklisu.
Fiksiranje cijena je dobilo veci znacaj od kako je zlato poskupilo za vise od 30 proceneta tokom samo tri poslednja mjeseca i udvostucilo cijenu za 3 godine, cime je privuklo paznju sire publike.
Kada je fiskacija pocela 12. septembra 1919. godine, prva cijena je bila 20,67 dolara za uncu zlata. Najvisu cijenu zlato je u poslednje vrijeme dobilo 7. novembra kada je fiksirano na 841,75 dolara za uncu - 10 dolara nize od istorijske visine od 850 dolara, ugovorene 21. januara 1980.
Uz Berklis i Dojce banku, u odredjivanju cijene ucestvuju banka HSBC, Sosiete Zeneral (Societe Gnerale) i ekpozitura za zlatne poluge banke Nova Skotia (Scotia), Skotia Mokata (Mocatta).
Do prije neke tri godine, cijena zlata je fiksirana u odajama banke Rotsild i Sinovi (N.M. Rothscild and Sons Ltd.), gdje je svaka banka slala predstavika koji je telefonom bio u vezi sa svojom kucom. Kada se Rotsild povukao iz robnih berzanskih poslova, rutual fiksacije premjesten je u Berklis.
Kod Rotsilda je svaki predstavnik imao malu britansku zastavu koju bi podigao cim bi dobio bilo kakvu izmjenu o cijeni telefonom iz maticne kuce. Dokle god bi bilo koja zastavica bila uzdignuta, predsjednik nije mogao da objavi da je cijena fiksirana. Danas predstavici kazu "zastava gore" ili "zastava dole" u zavisnosti da li se slazu sa cijenom.
London se razvio u prestonicu zlata tokom druge polovine 19. vijeka, kada je postao centar gdje je zlato iz rudnika Kalifornmije, Juzne Afrike i Australije preradjivano i prodavano.
Istorija Londona kao glavne pijace zlata ide jos dalje, do osnivanja najstarijeg clana trzista, Mokate i Goldsmida (Goldsmid) 1684. godine.
Ovih dana, ulagacki fondovi pokazuju snazano zanimanje za zlato, sa oko 13 milijardi dolara u trgovini koja svakog dana prolazi kroz londonski sistem za preciscvanje. Da bi se izbjegli troskovi obezbedjenja, zlato je obicno ne prenosi fizicki vec razmjenom
papira.
Sedmog novembra, zlato je dostiglo rekord u novijoj istoriji zahvaljuci nikad jeftinijem dolaru i nikad skupljoj nafti.
U tekucoj pomami za zlatom, juveliri i drugi kupci stoje po strani i gledaju sta ce biti, dok pojedinci sirom svijeta prodaju svoj zlatni nakit, poluge i zlatnike da bi zaradili na visokoj cijeni.
Istovremeno, medijska buka o skupom zlatu privukla je ulaganja u razne investicione fondove koji ljudima omogucavaju da kupuju metal na berzi a da im zlato ne bude fizicki isporuceno.
Kolicina zlata u hartijama akcionara americkog fonda StritTreks (StreetTRACKS Gold Shares), najveceg na svijetu zasnovanog na zlatu, popela se pocetkom mjeseca na rekordnih 599,5 tona.
Trgovici kazu da je krenuo ogroman talas kupovina, jer ljudi bjeze u zlato od sve jeftnijeg doilara i sa namjerom da zastite od sve skuplje energije.
(Beta)
Izvor: MONDO