Muškarca iz Teksasa čeka smrtna kazna za zločin koji nije počinio.
Slučaj Roberta Robersona (57) iz Teksasa, koji je osuđen za ubistvo svoje dvogodišnje ćerke prije više od 20 godina na osnovu diskreditovane nauke, pokrenuo je lavinu advokata, naučnika, ljekara, pisaca i političara koji pokušavaju da ga spasu smrti tvrdeći da zločina nije ni bilo i da je Roberson nevin.
Roberson, koji je inače autističan, osuđen je na smrt u Teksasu 2022. godine zbog, kako se navodi, "nasilnog drmanja do smrti"njegove dvogodišnje ćerke Niki, piše Gardijan. Njemu je pogubljenje zakazano za 17. oktobar, a ako do njega dođe, on će biti prva osoba u SAD koja je pogubljena na osnovu "sindroma potresene bebe" - medicinske hipoteze iz 1970-ih koja je naširoko razotkrivena kao netačna.
"Ono što je nevjerovatno u vezi sa Robersona slučajem je to da nije bilo zločina", rekao je pisac Džon Grišam, koji se pridružio brojnim uglednim ličnostima u apelu da se spriječi da Teksas pogubi nevinog čoveka.
Izvor: Texas Department of Criminal JusticeKako je dodao, u većini slučajeva smrtne osude, imate ubistvo i neko je to uradio.
"Ali u Robersonovom slučaju nije bilo zločina, a ipak ćemo u Teksasu nekoga ubiti zbog toga. To je tako frapantno", rekao je on.
Robersonovi advokati podnijeli su zahtjev za pomilovanje, dug 62 stranice, Teksaškom odboru za pomilovanja i uslovna otpuštanja, pozivajući na ublažavanje njegove smrtne kazne. Peticija je poslednja šansa za zatvorenika, koji je sada prepušten na milost i nemilost sudova ili guvernera Teksasa, kome Odbor odgovara. Kako se bliži datum njegovog pogubljenja, opcije se stanjuju. Prošle nedelje je Apelacioni sud u Teksasu odbio njegovu žalbu.
U peticiji se, inače, navodi da se ne radi o slučaju osude pogrešnog čovjeka, već o zločinu koji se nikada nije ni dogodio.
"Nikakvog prekršaja nije bilo. Gospodin Roberson je zapravo nevin za djelo koje je osuđen na smrt, a sve se bazira na pseudonauci koja je diskreditovana prije nekoliko decenija", stoji u peticiji.
"Tri ključne greške"
U molbi za pomilovanje se tvrdi da je Robersonova osuda zasnovana na tri ozbiljne greške. Kada je djevojčica Niki hitno prebačena u bolnicu u februaru 2002. godine u komatoznom stanju, medicinsko osoblje je zaključilo da je bila nasilno potresena ne pogledavši njen medicinski karton.
U pozadini te početne greške, službenici za sprovođenje zakona i ljekari nisu uspjeli niti pokušali da dalje istraže slučaj. Kao rezultat toga, propustili su kritične simptome, uključujući da je djevojčica bila bolesna i da je imala temperaturu višu od 40 stepeni Celzijusa neposredno prije nego što je pala u nesvijest. Takoše, navodi se i da je djevojčica imala nedijagnostikovanu upalu pluća i da je dobila ljekove koji su od tada smatrani opasnima po život djece.
"Sve to bi moglo da objasni njeno strašno stanje", navodi se i dodaje da je greška i to što su su detektivi i medicinsko osoblje koji su stupili u kontakt sa Robersonom, nesvjesni da je autističan, protumačili njegovo neekspresivno držanje kao držanje bešćutnog ubice, a ne kao proizvod njegovog stanja.
Detektiv koji je vodio slučaj: Cjelokupno gonjenje zasnovano na zabludi
Brajan Vorton, glavni detektiv u slučaju koji je svjedočio protiv Robersona na suđenju, sada vjeruje da je cjelokupno krivično gonjenje koje je on vodio zasnovano na zabludi. Prošle godine je za Gardijan rekao: "Nije bilo mjesta zločina, nije bilo forenzičkih dokaza. Bile su to samo tri riječi: sindrom potresene bebe. Bez njih bi danas bio slobodan čovjek".
Sindrom potresene bebe, ili skraćeno SBS, je teorija zlostavljanja djece koja se pojavila ranih 1970-ih. Tumačen je kao objašnjenje zašto su neka djeca imala tešku, a ponekad i smrtonosnu bolest sa znacima unutrašnje traume glave, ali malo ili nimalo znakova spoljašnje povrede.
Rani zagovornik teorije bio je britanski pedijatrijski neurohirurg, Norman Gutkelč, koji je 1971. pretpostavio da bi nasilno drmanje djeteta moglo biti mogući uzrok. Koncept se brzo širio sve dok nije dobio status primljenog znanja.
Od tada, međutim, vodeći naučnici dovode u pitanje pouzdanost SBS-a, i kao medicinske dijagnoze i kao forenzičke metodologije koja se koristi u krivičnim predmetima. Identifikovano je više od 80 alternativnih nenasilnih uzroka simptoma, uključujući padove i rezličite bolesti.
Sumnje u vezi sa sindromom su porasle do te mjere da ga mnoge vlasti sada smatraju nepouzdanim, uključujući i samog Gutkelča koji je izrazio zabrinutost zbog toga kako je teorija korišćena za krivično gonjenje hiljada roditelja zbog zlostavljanja djece. Zabrinutost se proširila na sistem krivičnog pravosuđa i 32 osobe osuđene na osnovu SBS-a oslobođene su od 1993. godine.
Inače, Grišam nije jedina javna ličnost koja je podržala Robersona u njegovom poslednjem odbrojavanju do smrti. Više od 30 istaknutih naučnika i doktora, međustranačka grupa od 84 teksaška zakonodavca, 70 advokata koji su zastupali klijente pogrešno optužene za zlostavljanje djece, i niz grupa za zastupanje autizma dali su svoju podršku u utorak ovom poslednjem pokušaju da se spriječi pogubljenje.