Džejms Aruda Henri cijelog života je krio tajnu da je nepismen a sada djeca u osnovnoj školi čitaju njegovu zbirku eseja "A Fisherman's Language"
Džejmsov život je bio obilježen siromaštvom zbog kojeg je morao da prekine školovanje već u trećem razredu osnovne škole, zbog čega nikada nije naučio da čita i piše kako treba.
Svoju tajnu čuvao je čak i od najbližih, a kroz život se snalazio na razne načine da ljudi ne saznaju o njegovom hendikepu. U restoranima je uvjek čekao nekog drugog da mu pročita meni kako bi mogao da naruči jelo, a vozački test je polagao samo praktično jer je mogao samo da se potpiše na prijavi.
Jednog dana ga je nećak natjerao da mu napiše pismo, a Džejmsu je za to trebalo mjesec dana. Kada mu je unuka pročitala knjigu Džordža Dosona "Life's So Good" o jednom robu koji je naučio da čita i piše sa 98. godina, odlučio je da se i sam opismeni.
Učio je noću, a ponekad bi čak i zaplakao kada ne bi uspijevao da shvati značenje pisanih riječi, ali se nije predavao. Kasnije je našao i učitelja koji ga je podučavao, a kako je cijelog života maštao da napiše knjigu o svom ribarskom životu, odrastanju u siromašnom Portugalu, presenljenju u Ameriku i svemu što je obilježilo njegov put, ta želja mu se konačno i ostvarila i knjiga je ubrzo postala veoma popularna i čitana.
Džejms se sada aktivno zalaže za opismenjavanje mladih ljudi.
(MONDO)